Kada je prije 20-tak godina završila Likovnu akademiju, Zagrepčanki Ani Šerić nije bilo ni na kraj pameti da će se baviti poduzetništvom i imati vlastiti brend. No, zahvaljujući svojoj neiscrpnoj energiji i sposobnosti da pokreće ljude oko sebe danas ponosno stoji iza brenda Bite art koji sve poziva da – doslnovno – zagrizu umjetnost.
Naime, Ana je osmislila paprenjake sa jestivom reprodukcijom raznih umjetničkih djela, a zadnji hit su definitivno Bite Art keksići s likom profesora Baltazara – spoj keksića i novih tehnologija koji podjednako oduševljava i roditelje i djecu.
Neiscrpna energija i volja za pomaganjem drugima
Ono što Anu dodatno krasi jest činjenica da uvijek nastoji pomagati svima oko sebe pa je, ujedno vođena i vlastitim promašajima na putu da postane uspješna poduzetnica, pokrenula i Facebook grupu Biznis za kreativce – mjesto na kojima se brojni kreativci savjetuju, međusobno pomažu, upućuju na rješavanje problema, ali prije svega potiču jedni druge da ustraju u svojim snovima!
Na početku svakog intervju – ‘klasično’ pitanje – što vas je sve u životu vodilo tome da jednog dana postanete poduzetnica, imate vlastiti brend i izrađujete keksiće s reprodukcijom likovnih djela?
Zapravo, prije nekih 20-tak godina sam o pojmu ‘brend’ znala vrlo malo i o tome se puno manje pričalo u društvu općenito. Danas smo svi upoznati s tim pojmom, dok su tada pravo značenje te riječi vjerovatno znali samo dizajneri i marketinški stručnjaci. Mi ‘laici’ svodili smo ga na robne marke kojima su se kitili tzv. ‘šminkeri’. Tada sam se intenzivno furala na punk, ali nisam znala da su ‘Dead Kennedys’ također brend.
Do pokretanja BITE ART-a je došlo prilično spontano. Godinama sam radila na umjetničkom projektu ‘Edible art’ putem kojeg sam na ironičan način pozivala široku publiku da konzumira umjetnost. Projekt je naišao na oduševljenje publike gdje god bi se pojavio pa sam to vidjela kao kanal da ljudima koji vole umjetnost, ali i onima koji se ustručavaju, jer misle da ne znaju dovoljno, ponudim umjetnost na pladnju.
Tako je nastao paprenjak sa jestivom reprodukcijom umjetničkog djela koji vas poziva da zagrizete u umjetnost. Doslovno i metaforički. Imala sam tu sreću da su oni s kojima sam htjela surađivati prepoznali moju ideju kao nešto novo i zanimljivo pa sam oko sebe okupila krug suradnika na koje sam i danas ponosna.
Nije mi trebalo dugo da shvatim da je Hrvatskoj potreban suvenir koji tjera na razmišljanje, ali mi je trebalo nekoliko godina da ideju pretvorim u djelo
Moje formalno školovanje je vodilo tome da ću se baviti kreativnim poslom iako u obitelji, osim tate i bratića muzičara, nemam umjetika, a pogotovo likovnjaka. Zapravo sam imala veliku sreću da imam roditelje koji me maksimalno podržavaju. Završila sam Školu za primjenjenu umjetnost i dizajn i nakon toga nastavnčki odjel na Likovnoj akademiji. Na nastavnički smjer i na klasu za multimedije me usmjerio genijalni profesor Gudac koji je prepoznao da put kojim trebam ići vodi ka drugom genijalnom profesoru Ladislavu Galeti.
Samo je jedan dan rekao ‘Ti trebaš ići na Likovnu kod Galete’. Ja sam mu vjerovala, to sam privatila i nisam požalila. Nisam tip osobe koja ‘crta otkad zna za sebe’ ali te neke ideje se jednostavno množe u mojoj glavi i imam ih potrebu komunicirati – od vlastitih umjetničkih radova, preko BITE ART-a do edukacija za kreativce koje zadnjih godinu dana radim.
Sve su se pokazale kao uspješne, pa zato mislim da je zapravo Gudac odlično shvatio kakva sam osoba i usmjerio me u pravom smjeru. U međuvremenu sam, kako bi zaradila za prvi komp i kameru, radila sve i svašta. Tako odgajam i svoju djecu. Drugim riječima, radim od kad znam za sebe.
Oduvijek sam željela imati vlastite prihode pa sam tako u 7. razredu osnovne peglala u pogonu za proizvodnju tekstila, nakon toga sam u 8. razredu radila u butiku, oslikavala sam vitraje za crkve u Zagrebu i po Hrvatskoj, vodila sam videoklub u Centru za kulturu Remetinec i bila ilustratorica u jednoj grafičkoj tvrtki za vrijeme studiranja… Svašta je tu bilo i sve su to odlična iskustva (ako izuzmem peglanje – to moram priznat nerado radim i danas, no naučilo me što ne želim raditi, pa je i to u redu).
Zašto baš Bite Art i kako ste se dosjetili na inovativan i originalan način spojiti kolačiće i umjetnost u jedno?
Bite Art je nastao kao ideja koja je krenula od koncepta da ljudima trebamo približiti umjetnost na njima prihvatljiv način. Kao kada slučajno vidite mural na zidu neke zgrade pa se oduševite. Tako je i taj mali keks odlučio postati ambasador velikih umjetnika. Ljudima je fora, pa kupe i pročitaju nešto o tom, googlaju umjetnika, zainteresiraju se, saznaju nešto što možda ne bi znali jer ne idu po izložbama i misle da im ‘umjetnost’ nije na listi prioriteta. Bite Art dolazi do njih, ali i do onih koji zaista vole i cijene umjetnost. Ljudi znaju prepoznati dobar koncept, a bez lažne skromnosti vjerujem da Bite Art to i jest.
View this post on Instagram
Bite Art s prof. Baltazarom – u novim tehnologijama
Kakva je procedura korištenja poznatih likova i djela na kolačićima – ograničava li vas to u kreiranju ili u širenju posla?
Čvrsto vjerujem da se stvari događaju s razlogom. Procedura je da kontaktirate umjetnika ili nasljednika i da s njim regulirate prava. Oko onih koji su preminuli prije više od 70 godina toga nema, no nisam se vodila time. Nekada je ograničavajuće, naravno, ako vas odbiju, no to mi se rijetko dogodilo. Uglavnom svi pristanu, a mnogi se i nude – no nažalost produkcija nam je preskupa da bi mogli udovoljiti svima. Do sada sam uglavnom imala pozitivna iskustva.
Profesor Baltazar je totalni hit, a mogućnost downloadiranja crtića s kolačića nešto sasvim novo na našem tržištu, a vjerujemo i na svjetskom!
Bite Art keksić s Prof. Baltazarom je stvarno hit! Klincima je to ludo zabavno jer je spoj novih tehnologija i slatkiša koji očito ne mora uvijek biti ‘samo šećer’. Još se nije dogodilo da ga je netko vidio i ostao ravnodušan. Klinci su oduševljeni!
Ideja je da roditelji prepoznaju kako se i na taj način genijalno može motivirati djecu. Tko god ga je od odraslih do klinaca dobio zakačio se za Baltazara – kreativca, znanstvenika i inovatora koji pomoću svojih sposobnosti pomaže prijateljima u nevolji. Empatičan je, kreativan i voljan pomoći. Nije li to nešto za čime svi težimo?
Za mene je Baltazar veći supermen od Supermena. A naš Bite Art keksić priča upravo o tom. Baltazar je još jedan od dokaza da ono što radimo ima smisla
View this post on Instagram
Neizbježno pitanje zadnjih dvije godine jest i pandemija. Koliko vas je usporila ili vam pokvarila planove u poslovanju, širenju biznisa..?
Uuuhhh korona.. Pomela je naš višegodišnji trud – pa bi rekla kako smo negdje skoro na početku. Ne mogu se usporediti s onima koji nisu uopće radili jer im je bilo zabranjeno, no mi smo zaustavili sve na neko vrijeme i onda ponovo pokretali. Grdo, uglavnom. I onda još potres u Zagrebu, a taman smo imali novi BiteE Zg proizvod spreman za lansiranje.
No, u usporedbi s ljudima koji su morali iseliti iz svojih domova to je ‘mačji kašalj’. Bilo je kako je bilo, i još uvijek je, no mi idemo dalje. Mi smo se odlučili prilikom ponovnog pokretanja izdati novu kolekciju Bite Art Ivan Večenaj ‘Život na selu’ i koroni pokazati srednji prst. Nema natrag. Imam tu sreću da se bavim i video produkcijom pa smo se nekako izvukli kroz to.
Busines za kreativce – edukacijama i radom na sebi prema uspjehu
Jeli onda i pokretanje Facebook stranice Business za kreativce produženi ‘srednji prst’ koroni? Pratimo vas i vidimo da je urodio brojnim kreativnim suradnjama, radionicama, motivacijama svih kreativaca da podržavaju jedni druge…
Business za kreativce je projekt koji je nastao na mojim greškama. Baš zato kreativci prepoznaju da on ima smisla. Ja sam netko tko je završio Likovnu akademiju i živim od toga što radim, a kreativno je. Imamo Fb grupu sa više od 800 članova u samo par mjeseci koji se međusobno podržavaju i surađuju – na što sam posebno ponosna.
Moje edukacije se svode na to da kreativcima objasnim kako živjeti od onoga što rade. Ukratko – kako zaraditi novac!
Nije lako baviti se kreativnim poslom i istodobno razmišljati o tome što ćete sutra jesti i kako ćete platiti režije. Osobe koje se bave slikarstvom, ručnim radom u kreativnom smislu itd. često ne polažu dovoljno pažnje na financije – ‘Jer rade ono što vole’. Super! Ali ajmo živjeti od toga. Jer sve što radimo, a ne prodajemo nije posao nego hobi. To mi je misao vodilja. Nažalost, puno kreativaca ima jako dobre ideje koje stoje ‘tamo negdje’ jer ne znaju kako ih naplatiti. Još žalosnije jest da nas na raznim akademijama i fakultetima pripremaju za poslove u kojima se podrazumijeva da budemo samostalni i da znamo kako ćemo kasnije naplatiti svoje znanje, ali nas nitko tome ne uči.
To je za mene potpuno neprihvatljivo i kada vidim svoje kolege da jedva spajaju kraj s krajem – umjesto da se educiraju – žao mi je što je to tako. Znajući da je ono što se da naučiti zapravo vrlo jednostavno dok se s talentom rađaš – a talent se ne može naučiti! Znači imaju ‘blago’ koje ne iskorištavaju. Šteta protiv koje se borim!
Još bi samo dodala nešto što sam također naučila, a to je da je talent samo 10% cijele priče – upornost i rad su ono što je presudno. Kreativci često imaju problema s organiziranjem radnih navika i naplatom onoga što rade. Tu ih pak učim kako si olakšati i kako imati vrijeme i za jedno i za drugo. I pri tome uživati.
Na kraju turbulentne godine, s vjerom u bolje sutra i na početku nove godine – koji su vam kratkoročni, a koji dugoročni planovi za, primjerice, 2022. godinu?
Planovi su mi trenutno da jedno vrijeme budem na godišnjem odmoru do Nove godine, delegiram dužnosti na poslu i provedem praznike sa svojim bližnjima. Dalje od toga ne planiram jer sam s godinama shvatila da jedino vrijeme ne možemo vratiti.
Da želim, a ne želim, mogla bi raditi od 0 do 24 svaki dan i biti financijski bogata, ali to nije ono što me fura.
U daljnjoj budućnosti, želim si dobre suradnike i zanimljive projekte koje ću moći realizirati, a da istodobno imam dovoljno vremena za uživanje u životu. Želim si da sa smješkom na licu, kao i do sada, dolazim na posao, a još više da sa smješkom odlazim s njega. Jer to znači da sam napravila nešto važno i dobro što me ispunjava, ali da sam istodobno i osigurala budućnost i egzistenciju sebi i svojoj djeci. Isto želim i vama!
Fotografije: Ana Kukor