Anja Mihaljević novinarka je i PR stručnjakinja koja je ljubav prema pisanoj riječi otkrila još u osnovnoj školi. Kaže, shvatila je da se mogla izraziti pisanom riječi lakše nego govorom. Danas joj ipak ni jedno ni drugo nije teško, a svojim vještinama i željom za promjenom pokrenula je Udrugu Mogu sve.
Ta udruga, iako je započela kao studentski projekt prije nekoliko godina, danas za glavni cilj ima inkluziju osoba s invaliditetom u društvo te podizanje svijesti ljudi o osobama s invaliditetom.
“Želimo javnosti odnosno osobama bez invaliditeta pokazati kako normalne živote osobe s invaliditetom vode. Što sve rade, što mogu raditi te ih s time zapravo odmaknuti od stereotipa da nemaju ‘normalan’ život. Mi imamo normalan život, ali naravno, neke mogućnosti ovise o stupnju invaliditeta. Želimo osvijestiti ljude o toj činjenici – netko je u kolicima i trebat će dizalom ići na kat, ali posao i sve ostalo će sasvim normalno obavljati”, ističe Anja.
Bez podrške okoline ne možemo naprijed
Podrška okoline je, objašnjava Anja, u tome najvažnija jer bez nje nema pomaka naprijed.
“Naše društvo treba promijeniti cijeli mindset. Osobe s invaliditetom ne trebaju biti tabu, majke ne smiju povlačiti djecu k sebi kada vide osobu s invaliditetom na cesti – invaliditet neće prijeći na nikoga. Takvih i sličnih sitnica ima nebrojeno, a one tvore bitnu stavku u mindsetu ljudi.”
Također, ističe kako ljudi moraju shvatiti da trebaju prestati okretati glavu na situacije, primjerice u promjeni zakona o osobama s invaliditetom jer ih se to ‘ne tiče’.
“Da, vi nemate invaliditet, ali tiče se cijelog društva – koliku potporu dajete drugima, koliko želite da napredujemo kao društvo, kakvu to državu želite ostaviti svojoj djeci. K tome, isti ti sutra mogu postati OSI. Nikada ne možete znati što će vas snaći u životu. Pružite ruku drugima i ako to zahtijeva prosvjed s roditeljima djece s teškoćama u razvoju, dođite i prosvjedujte”, dodaje novinarka čija udruga trenutačno radi na prikupljanju financija kako bi za djecu predškolske dobi tiskali slikovnice kojima bi kroz primjere ukazali na različitosti u društvu i radili na njihovom prihvaćanju.
Upravo su financije, ističe Anja, jedan od najvećih izazova mladih udruga. Dosta financija je stalo zbog pandemije, a male udruge rijetko kada dobiju priliku dobiti sredstva za realizaciju projekata.
Pisanje kao AS u rukavu
Osim putem udruge, Anja se i svojim pisanjem zauzima za edukaciju i promjene u društvu.
“Moje pisanje, posebno kolumne i na društvenim mrežama, jest prije svega želja da otvorim oči ljudima o društvu u kakvom živimo te s kakvim se situacijama osobe s invaliditetom susreću. Nastojim ljude dovesti do toga da se malo zamisle i shvate koliko prilika imaju u životu i što uzimaju zdravo za gotovo – trčanje, štikle, haljine, putovanja, nikakve prepreke u obrazovanju. Smatram da su ljudi općenito nezahvalni za to što imaju jer ne vide koliko im je život mogućnosti pružio. Naravno, teško se staviti u tuđe cipele, ali dovoljno je da se malo zamisle i razmisle o svom životu”, naglašava Anja.
Ponekad bih voljela da se stvari događaju brže
Zbog svog stava nikad joj se do sada nije dogodilo da nešto nije uspjela ostvariti. Za neki cilj joj je možda bilo potrebno malo više vremena zbog čega zna biti frustrirana jer bi voljela da je sve brže.
“No šalu na stranu, do svakog cilja postoje prepreke koje nas mogu izbaciti iz takta, ražalostiti, razljutiti, ali jako brzo se mislim svi mi u takvim situacijama vratimo na staro i samo ustrajemo ka cilju”, ističe Anja koja je kao novinarka i PR stručnjakinja imala priliku raditi sa svjetskim brendovima i voditi kampanju Marija Valentića kada je 2017. godine predvodio tim Wings For Lifea.
“To je bilo nezaboravno iskustvo i prvi moj tako veliki projekt. Bila sam nervozna, bojala sam se što ako nešto pogrešno napravim, ali na kraju je ispalo odlično. Mislim da se neke prilike dobiju jednom i da treba uskočiti u to, ali i uživati. Ipak, dug je put preda mnom te me čeka još mnogo stvari na koje ću biti ponosna.”
Želi olakšati put dugima
Vjeruje kako se vrijedno boriti za ono u što vjerujemo te ne prihvaćati status quo. Ono što ona želi jest olakšati drugima put koji njoj nije bio lak.
“Teško je samo po sebi biti u bolnici, boriti se za svaku sitnicu, prolaziti kroz svu tu bol, roditeljima je teško pronaći i financije za sve jer put košta, boravak u drugom gradu košta… A sada zamislite uz to sve se boriti protiv društva. Želim da svi oni kojima treba promjena/potpora da se uz svoje teškoće ne moraju brinuti hoće li dobiti neko pravo, kako će se netko ponijeti prema njima jer imaju invaliditet. To nisu stvari o kojima ljudi trebaju brinuti, ne na pragu 2022. godine. Mi kao društvo trebamo napredovati, a ne nazadovati”, zaključuje Anja.
Tekst je napisan u sklopu kampanje Moj Validitet koja za cilj ima promijeniti lijevak medijskog izvještavanja o osobama s invaliditetom u suradnji s projektom ‘Social Innovators’ Inicijative mladih za ljudska prava.
The Social Innovators project is funded by Iceland, Liechtenstein and Norway through the EEA and Norway Grants Fund for Youth Employment. Working Together for a Green, Competitive and Inclusive Europe.
Projektu pomažu: Učilište Profokus, Square One Coworking i Robert Sever.
Foto & Video Luka Lajić