Dana 19. veljače 2021. godine obilježavaju se dvije godine od smrti Đorđa Balaševića. Velikana glazbene scene bivše Jugoslavije i metafore nekih toplijih, ljudskijih i usmjerenijih offline vremena. Dvije godine. Kao dva mjeseca. I dvadesetak godina. Vrijeme je u njegovom kontekstu poprilično neizvjestan i nepouzdan igrač. Postoji i ne postoji. Mjeri početke i ne završava krajeve.
Balašević je rođen 11. svibnja 1953. u Novom Sadu, a umro je u istom gradu u dobi od 67 godina nakon komplikacije s upalom pluća kao posljedica zaraze koronavirusom. To su sušte faktografije između njegova znakovita aforizma o životu kao crtici između brojaka datuma rođenja i brojaka datuma smrti neke osobe. Odbrojavanja. U ulici Jovana Cvijića.
Wikifaktografski povući ćete mu korijene od Rasinje blizu Koprivnice s majčine i Novog Sada s očeve strane. I saznati kako su mu se korijeni do rata 1941. prezivali Balašev kada mu je djed dodao nastavak na vić. Od gimnazije preko studija geografije i prekida istog da bi kroz grupu Žetva i nogomet krenuo utirati pute jedne lijepe pjesmarice i jednako lijepog života.
View this post on Instagram
Za njim je ostao gorak okus
Za Đoletom je ostalo gorak okus ili jedna od najljepših kantautorskih pjesmarica likova bivše Jugoslavije i prostora plemena ovog dijela Balkana, već ovisno s koje strane respekta ili fanologije mu prilazili. Ostala je supruga Olivera, kćeri – kazališna redateljica Jelena zvana Beba, glumica Jovana i sin Aleksa. U ulici Jovana Cvijića. Gorak okus zbog raspri dijela fanova koji su silno željeli privatizirati pravo na njegove pjesme i obitelji koja se drži dogovora s autorom da njegov rad ostane ne javno dobro nego vlasništvo njegovih najbližih i najmilijih. No, istinskim fanovima, koji su ga adoptirali razumijevanjem i tolerancijom nije potrebno pretjerano objašnjenja.
Jer “…ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe, lepo sam im rekao, red je red…”
Balašević nije bio samo pjevač, lice, lik, glazbenik, storyteller, duhoviti pionir stand upa na ovim prostorima, već i pjesnik, pisac, redatelj. Polivalentna persona, romantik iz nekih prošlih svršenih vremena. Faktografsko biografski reći ćete da su njegova djela obilježila generacije. Karijera je trajala gotovo četiri desetljeća, a rad osvajao brojne nagrade i priznanja. No, najveća nagrada su bili i ostali slušatelji i vezanje uz njegove pjesme. Ne postoji slušatelja koji nije imao neku priču. Neko zaljubljivanje, rastanak, rođenje, sprovod. Ljubav. Ljubav. I tolerancije. Pečate romantiziranja.
Kao glazbenik, Balašević je stvorio neke od najprepoznatljivijih pjesama na ovim prostorima, mnoge od kojih su postalajale himne generacija. Njegovi albumi, poput “Puba” ili “Bezdana” smatraju se klasicima regionalne glazbene scene. Međutim, Balaševićev utjecaj na ovim prostorima nije se svodio samo na glazbu. Bio je jedan od rijetkih koji su svojim pjesmama i stihovima otkrivali društvene probleme i nepravde, izražavali otpor prema ratu i nacionalizmu, kritizirali sve što su smatrali pogrešnim u društvu, govorili o društvenim nepravdama i otvoreno kritizirali JNA agresiju na susjedne zemlje prilikom raspada Jugoslavije, kao državne patvorevine kakvu su je znali generacijski mu bliski slušatelji.
Pjesme su tjerale suze na oči
Njegova pjesma “Neki novi klinci” postala je jedna od prvih himni generacije koja je odrasla za vrijeme raspada Jugoslavije, a kritizirala je nacionalizam i ratnohuškačke tendencije. Jednako kako “Prva ljubav” bila onaj dodir nježnosti i slikopis mnogih suza. A to su tek dva zrnca nepreglednog kolaža u kojem ne smijete ne preskočiti “Ringišpil”, “Ne lomite mi bagrenje”, “Slow Motion” i desetke drugih koje ako već nisu izazvale ježenje i višekratno natjerale suze na oči, ostaju stajati kao testamenti fantastičnih kombinacija lirskog dometa i jednostavnih catchy melodija unutar pop strukture.
Balašević je također poznat po svojim književnim djelima, uključujući romane, zbirke poezije i kratke priče koje su nepravedno ostajale u sjeni njegova pop lirskog genija. Knjiga “Tri posleratna druga” smatra se svojevrsnim klasikom vojvođansko srpske književnosti i bila je inspiracijom za film o životu tri prijatelja u Novom Sadu nakon Drugog svjetskog rata, te prati njihove životne puteve kroz različita razdoblja povijesti Jugoslavije, isto kao što je biografski roman “Jedan od onih života” o odrastanju u Novom Sadu obuhvatio period mobilizacije, ratno okruženje, inflaciju, šverc, sumornu stvarnost raspada SFRJ. Glavni junak, Petraš, rastrgnut između neuzvraćene ljubavi i permanentnog izbjegavanja odlaska na front, evocira svoje uspomene. “Panonski mornar” je još jedna zbirka poezije koja je osvojila srca publike emotivnim i humorističnim tonom, a bila povodom za istoimenu turneju kojom je obilazio poslije rata sve države i gradove bivše Juge koji su ga ugostili kao glas pomirenja među zavađenim narodima.
Veliki utjecaj ma pop kulturu
Generalno, njegova je umjetnička ostavština prožeta specifičnim stilom mješavine humora i emocija, a scenariji za filmove i adaptacije njegovih vizualnih skica i priča bili su poznati po njegovoj jedinstvenoj kombinaciji humora, drame i romantike.
Balaševićev utjecaj na pop kulturu ovih prostora bio je ogroman, iako je on sam bio skroman i jednostavan čovjek. A vrijeme, ona mala kratka beznačajna crtica između datuma rođenja i datuma smrti, ostalo je zarobljeno u romansama njegovih stihova. I onom suptilnom smiješku kojim bi mahnuo od koncerta do koncerta kada bi otpozdravljao fanove diljem bivše Juge na pozornici zatrpanoj bijelim malim zečevima.
Jer odlazi cirkus.
I ostaje trag. Neizbrisiv trag kotača koji su lagani krenuli tek friško asfaltiranim novosadskim šorom.
Jer “Život je stari kučkin sin, sve manje raspravljam sa njim…“.