Srijeda, 10 kolovoza, 2022

Pop Cooltura: Kako je Đole Balašević predao štafetu mira na Balkanu Ani Konstrakti?

Budi kao Ana. Budi umjetnica. Budi zdrava. I onda znaš što ćemo sad. Krenut' od ljudi, ne od nade...

Minula su eurosongovska pseudouzbuđenja, tj protokolarna forsanja i podrške Ukrajini. Jer, kako se tamo ratuje, što je logičnije od toga da na izboru za pjesmu Eurovizije pobijedi baš njihov predstavnik. Pjesma je tu najmanje važna. Važna je empatija. I biranja terena borbe, cca kao i kod feminističkih poruka društvu na kartonima pakiranja domaćićastih keksića.

Jer glasati se mora



Tako će defile LGBT kiča, feminiziranih muškića koji pjevaju u falsetu i imitatora svjetskih pop hit trendova, dobiti svoje empirijsko ratno izdanje. U kojem je pobjeda bila izglasana prvim balističkim granatiranjem Kijeva. I Yaruna. I Jaruna. I to s poluprosječnom pjesmom koja je još k tome bila zamjena originalno biranoj Alini Pash isključenom jer se našla na teritoriju Rusije u nevrijeme. Ili neke slične bedastoće podcrtane pod razloge zašto ona ne predstavlja ranjenu zemlju nego Kalush Orchestra.

Tako se parada glazbenog kiča uz dodatnu politizaciju na globalnoj razini sjajno stopila s imperativima političke korektnosti društva here and now. Jer glasati se mora. Jer pomoći se mora. Pobjedom na Eurosongu. Eno Putin već klima glavom u prototuzi i nevjerici kako je samo mogao napasti zemlju pobjednicu Eurosonga. Gdje mu je bila napamet, pa to se ne radi. Mogle bi ga napasti razorne sile pink podrške. I s Instagrama mu huknut prelomljena zgloba kako je rat fuj i bljak i no no. Dogodine Finska?

Glazba već odavna ne mijenja svijet, ali mijenja ljude

Glazba već odavna ne mijenja svijet, pomirili smo se nakon poraza koncepta “šezdesetosmaša” naših matera i očeva. Mitologija mladih Amera koji su od Woodstocka nadalje s kreditnim karticama roditelja propagirali “peace and love” i “make love not war” i slične teoretski dobrozvučeće krilatice i transparente požderale su parole poput “Život počinje erekcijom”. I throwback nedavne balkanske stvarnosti hodača za život i ljudi koji u dosluhu sa svojim interpretacijama religije doživljavaju kako im je dozvoljeno zavlačiti prste u tuđe maternice. Tu smo. To je petak 13. nekog usputnog svibnja 2022. Zamijenili su ih statusi na društvenim mrežama u kojima se ždere, ubija, ne podnosi, prijeti, zaziva suprotno mišljenje, polarizira i svrstava u klanove, tabore, torove. Ljudi pišu svašta ali čuje se kmeeeee i beeeee.

Međutim, tome i nije uvijek baš tako kako glazba ne mijenja svijet. Mijenja ljude. Mijenja pojedince. Ulazi im u krvožilne sustave. Čini im ježenja. Čini im podignuto u plućima. Čini im kišu po obrazima. A ljudi mogu mijenjati svijet. I to u onim mikroprostorima svojih mikrosrca i mikrosredinama. Koje onda lančanim reakcijama ništa ne sprječava prepoznati i podijeliti nečije dobro. I nečije lijepo. Tuđim mikroprostorima tuđih mikrosrca i mikrosredina. Sve dok ne postanu makro. Mikro. Makro. Jedno slovo razlike.

Na neku sociološki lako objašnjivu foru, ne vežu se ljudi ovih tužnih prostora samo kad im poplave zbrišu sela i domove pa ih nevolja zbliži. Niti kad postanu svjetski prvaci u nogometu. Niti kad budu nominirani za Oscare. Niti kad moraju skupiti lovu za terminalno bolesnu čeljad. Niti kad se moraju složiti skupa kontra trećeg. Nije im samo nevolja nužno mora biti zajedničkim nazivnikom. Nevolja neće pitat’ Srbe za Srbe, nit’ Bosance za Bosance, nit’ Hrvate za Hrvate. Pitat će za obitelj i dom. I ljubav. A to se razumijeva mimo sekundarnih, tercijarnih i daljnjih briga o nacionalnim pripadnostima.

U takvom kontekstu pojava Ane Đurić Konstrakte i njenim eurovizijskim feedbackom dešava se s prizvukom eha rečenice “‘ko nas, bre, zavadi”. Sad kad je politički TV show Eurosong minuo i kad je po tko zna koji put empirijski dokazano kako masa ipak nema pojma o dobroj glazbi, ali ima o političkoj korektnosti, Ana Đurićka Konstrakta može nastaviti nenametljivo činiti regiji i ex Jugi, sve ono gdje je smrću stao Đole Balašević. Likom i djelom spajati i predstavljati normalne, drage, nezaražene, pametne, susjedne ljude. I može konačno odahnuti od medija i mišljenja svih o svemu. Pljesnut’, zapjevat’ i neshvaćat’ se preozbiljno, tamo je catch krilatice beat beat beat, beat će bolje. Bit će bolje.

Tren jedinstva, spajanja i respekta prema ‘tuđem’

Bit će onaj moment kad cijela dvorana zaplješće u ritmu na njezin znak klap klap i kad se stopi sve u ritam. Tada je pojačati i slušati najglasnije kako spaja regiju, ljude bez nacionalnih predznaka koji navijaju za svoju. Ne samo zbog borosana. Već jer je razumiju. Njezina pojava je pobjeda normalnih, pametnih, nezaraženih nacionalističkim i inim sranjima ljudi koji se razumiju kako govore. Taj tren jedinstva, spajanja i respekta prema “tuđem”, a zapravo svojem je toliko nužan, potreban i lijep.

Tu je ulogu nosio Đole i prizvuk njegove čežnje i nostalgije. Tamo gdje je njegova glazba i gdje su njegove riječi bile onaj sigurni soundtrack djetinjstva i pečat vremena i prisutnost neke zaštite od bezumnih. Od razorne ljepote “Nekih novih klinaca” i “Prve ljubavi” s Ranim mrazom do ove zadnje posthumne “Rođendanske”, njegov se zvuk doživljavao soundtrackom prenašanja one neke najljudskije emocije pune čežnje, nježnosti, humanog, razumnog. I ljubavi.

Tu negdje u priču s potpuno drugačijim glazbenim potpisom, pljeskom, vizualnom i osmijehom uskače bljesak zvan Konstrakta. Preuzima štafetu Đoletovog statusa u kojem glazba veže ljude. Čini ih da se se smiju. Odlaze zajedno na koncerte, poput Thoma Yorkea i njegove “mali Radiohead” grupe The Smile koji u Zagrebu počinju europsku turneju moguće je dobar razlog za novi početak. Krenuti pomalo.

Budi kao Ana. Budi umjetnica. Budi zdrava. I onda znaš što ćemo sad. Krenut’ od ljudi, ne od nade.

Pročitajte još...

Eurosong 2022: Izbor favorita i ocjene pjesama prve polufinalne večeri

Preslušali smo ovogodišnju ponudu i unatoč klasičnih kladionica na kojima iz geopolitičkih razloga Ukrajina stoji među favoritima, potražili smo što originalnije, autentičnije, posebnije, zanimljivije pjesme i njihovu naročitost među poredali po osjećaju od najboljih prema onim standardno bezličnim i groznim. Ovo su naše ocjene

Eurosong 2022.: Izbor favorita i ocjene pjesama druge polufinalne večeri

Ovo je naš izvor ovogodišnjih favorita i ocjene druge polufinalne večeri Eurosonga 2022., nevezano za kladionice, kuloare, predviđanja

EUROSONG 2022.: Finale recap – Konstrakta dvostruko bolja i originalnija od svih ostalih

Glazbeni populizam nije ono čime se Ana Đurić potpisuje. Ona nije predstavnica većinskog dijela države nego sjajna alter pop individualka koja fura svoj film, ima dovoljno luckastosti imati prvu pjesmu u povijesti Eurosonga koja varira elemente latinskog, prati ruke na pozornicu u minimalističkoj, a efektno metaforički složenoj scenografiji i igri boja. I zapljeskati...

Eurosong 2022 recap: Apsolutna predvidljivost i glazbena nereferentnost izbora

Jedina 'vrijednost' i 'kvaliteta' Eurosonga je velika gledanost i činjenica kako će kod najvećeg broja pratitelja TV showa trenom završetka odjavne špice njih 95% zaboraviti što su gledali i koga su slušali, za koga su navijali i koga su favorizirali. Iznimke čije bi melodije mogli odfućkati će samo potvrditi pravilo

Povezano

Pop Cooltura: Smrt Vladimira Matijanića i (bez)vrijednost života u Republici Hrvatskoj

Smrt novinara Vladimira Matijanića razgolitila je bezvrijednost života u Republici Hrvatskoj. Naime, tvoj život vrijedi upravo onoliko koliko si guzica baštinio i iz koliko si istih izvirio

Pop Cooltura: Sezona kiselih krastavaca u medijima / slučaj Visković – mozak zatvara začarani krug

Limitiranost online komunikacije i nemogućnost ljudi prevađanja s hrvatskog na 'rvacki često dovede do ovakvih šumova u komunikacijskim kanalima nakon kojih i limunova kora nije kisela nego gorka

Pop Cooltura: Floskule modnih eksperata i odijela koja (ne) čini čovjeka

Imati mišljenje. To je sasvim u redu. Doduše, za imati mišljenje je katkad dobrodošlo razumijevanje materije o kojoj se govori i baratati argumentima, a ne dojmovima i željom za formiranjem mišljenja. Pomogne...

Pop Cooltura: Pozitiva i insiderski look iza kulisa ovogodišnje smotre Pula Film Festivala

U slučaju Pula film festivala on je na konto najvećeg proračuna i repova prošlosti po kojima je za vrijeme Juge bio najpoznatiji ex Yu filmski festival, uspio za svih godina previranja uspio zadržati kakvu takvu etiketu najvećeg nacionalnog filmskog festivala. U zemlji u kojoj ima oko 66 registriranih filmskih festivala

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime