Nakon niza zdravstvenih problema i bolesti u svom domu u Los Angelesu preminuo je David Crosby. Rođen je 14. kolovoza 1941. u obitelji nagrađivanog filmaša Floyda Crosbyja. Odlučivši se za glazbu umjesto filma, najprije djeluje na folk sceni kao član Lex Baxter Balladeersa, a 1963. zajedno s Jimom/Rogerom McGuinnom i Geneom Clarkom te Chrisom Hillmanom i Michaelom Clarkeom osniva Jet Set koji ubrzo mijenjaju ime u The Byrds.
The Byrds su ubrzo postali jedna od najutjecajnijih grupa američkog rocka. Njihovo pionirsko spajanje beatlesovskih ili britanskih inovativnih pristupa tradiciji američkoga naslijeđa – rhythm and bluesa, rockabillyja i rock and rolla – te dylanovske folklorne narativnosti u kojoj se pak zrcalila tradicija i Leadbellyja i Guthrieja, ostalo je trajno nadahnuće. Debut album. “Mr Tambourine Man” donio je revolucionarni spoj beatlesovskog rocka i dylanovske poetike što će pridonijeti kovanju novog termina folk-rock. Sljedeći album “Turn! Turn! Turn”, objavljen na samom isteku 1965., rađen je, kao i prethodnik od tuđih i vlastitih skladbi, no neposredno po završetku rada na albumu, Byrdse je napustio Gene Clark.
Suradnja s drugim glazbenicima
Treći uzastopni zgoditak bio je psihodelični “The Fifth Dimension” na kojemu su trasirali i potpuno novi pravac kojega je kritika nazvala space rockom. Albumom “Younger Than Yesterday” iz 1967. afirmira autorski rukopis Crosbyja, Chrisa Hillmana i Rogera McGuinna sa spajanjima psihodelije, country-rocka i folka. Usred snimanja sljedećeg albuma, Crosby 1967. napušta Byrdse nakon što je kumovao njihovom zaokretu prema psihodeliji nadahnutoj indijskom glazbom i jazzom.
Nakon produciranja nastupnog albuma Joni Mitchell 1968. započinje suradnju sa Stephenom Stillsom, a nakon što im se pridružio Graham Nash trojka objavljuje prvi album. Prvijenac “Crosby, Stills & Nash” objavljen 1969. trojicu je glazbenika, koji su bili jake autorske ličnosti već otprije izgrađenih osobnih poetika i glazbenih vizija, predstavio i kao ravnopravne članove kompaktne grupe. O tomu je svjedočio materijal s iznimnim vokalnim harmonijama te potpunim prožimanjem Crosbyjeva folkom nadahnutog rukopisa, Stillsove sklonosti za blues i južnjački R&B te Nashova pop rafinmana.
Među najboljim brojevima bila je Crosbyjeva “Guinnevere”; veličanstvena balada nadahnuta podjednako jazzom i folkom. Na sljedećem albumu “Dèja Vu” trojici se priključio i Neil Young s kojim su CS&N nastupili ranije i na Woodstock festivalu. Young je dao bitan autorski prilog – himničku “Helpless” te “Country Girl”, donoseći svojevrsnu razbarušenost u soft rock strukturu CSN-projekta.
Dvostruki koncertni “4 Way Street” snimljen je na ljetnoj koncertnoj turneji, a objavljen nešto prije ponovnog razlaza grupe. Young je nastavio solo karijeru, a ostala su se trojica, okušavajući se i samostalnim projektima, nekoliko puta ponovno okupljala. Četvorka se ponovno okupila i 1974. na stadionskoj turneji, ali bez snimanja novoga albuma. Turneja je, međutim, pomogla prodaji kompilacije “So Far” koja je dospjela i na prvo mjesto rang lista. Uspješan je bio i album “CSN” iz 1977., no kasniji albumi – uključujući i razočaravajući “American Dream” iz 1988. na kojemu su se našla sva četvorica glazbenika – bili su ispod standarda ranih projekata.
Došlo je do novih srastanja
“Looking Forward” iz 1999. bio je, pak, najuvjerljiviji u nizu “povratničkih” albuma. Temeljio se na raskošnim vokalnim harmonijama te kombiniranjima countryja, folka, soft-rocka i južnjačkog boogie-rocka… Premda nije takmac albumima “Dèja Vu” ili “4 Way Street”, album je ipak bio više od nostalgičnog podsjetnika na negdašnje značenje super-grupe. Nakon povremenih okupljanja i suradnji 2008. četvorka je objavila “Dèja Vu Live”.
Samostalnim albumom “If I Could Remember My Name” iz 1971. Crosby je pokazao svu raskoš autorskog i izvođačkog talenta da bi potom zajedno s Grahamom Nashom objavio niz zajedničkih projekata: “Graham Nash & David Crosby” (1972.), “Wind On The Water” (1975.) te “Whistling Down The Wire” (1976.). “If I Could Only Remember My Name” okupio je zvjezdane Crosbyjeve prijatelje iz Jefferson Airplanea i Grateful Deada te Younga i Nasha, a ostao je, pored ostaloga, zapamćen po savršenim vokalima te čudesnom Crosbyjevom vokalu (bez pjevanog teksta) u temama “Tamalpais High (At About 3)” i “Song With No Words (Tree With No Leaves)”. Ništa manje upečatljive nisu bile ni “Laughing”, “What Are Their Names” te “Traction in the Rain”.
Uzeo je duže stanke
No zdravstveni i osobni problemi s kojima se suočio tijekom osamdesetih doveli su i do sukoba sa zakonom što ga je 1985. koštalo i zatvorske kazne. Razlog je bila kokainom potaknuta paranoja i agresivnost te ilegalno posjedovanje oružja. Na scenu se 1989. vratio albumom “Oh Yes I Can” i to ponovo u društvu sjajnih glazbenika: Jamesa Taylora i Jacksona Brownea koji su pjevali pozadinske vokale dok su gitare odsvirali Bonnie Raitt, Larry Carlton, David Lindley i Michael Hedgesa. Album je pokazao nova meka srastanja folkom nadahnutih melodija i utjecaja jazza.
Nakon poduže stanke 1993. objavljuje novi album “Thousand Roads”, a 21. godinu kasnije i “Croz”. Albumu su prethodile objave koncertnih zapisa te nova suradnja s Grahamom Nashom. Bio je je to projekt realiziran s velikim facama poput Marka Knopflera i Wyntona Marsalisa te svojevrsno ušće svih Crosbyju omiljenih žanrova: folka, jazza i soft-rocka CSN&Y. Album je bio početak plodne diskografske aktivnosti (i odličnih albuma poput “Lighthousea”, “Sky Trails” i “Here If You Listen”) zaključna sa veoma dobrim “For Free” iz 2021.