Agencijska vijest “Posljednji predsjednik Sovjetskog Saveza i jedan od najutjecajnijih svjetkih vođa i političara, Mihail Sergejevič Gorbačov, preminuo je večeras u 92.-oj godini nakon duge i teške bolesti” proširila se jučer svijetom, objavila je Moskovska središnja klinička bolnica.
Bio je osmi i posljednji ideološki vođa Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, države nastale 1922. na prostoru Carske Rusije pod vodstvom Vladimira Iljiča Lenjina i KP-a, nestale 1991. sastavljene od 15 republika. Lice i naličje čelnog čovjeka onoga što će poslije postati Rusija i mnoštvo susjednih državica uključujući Moldaviju, Latviju, Ukrajinu, Uzbekistan, Turkmenistan, Azerbejdžan, Bjelorusiju, Estoniju, Gruziju, Kazahstan, Kirgistan i ostale, uvijek je ostalo vezano uz Hladni rat s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom i njegovim konzervativnim opcijama. Isti je uspio okončati bez realnog rata i masovnog svjetskog krvoprolića s kraja osamdesetih i prije posljednjih ex jugoslovenskih, balkanskih ratova.
Povuci potegni mjerkanje vojne moći i snaga s bivšim američkim glumcem i njegovim vizijama premoći i prevlasti u industrijskom i oružanom te ekonomskom dijelu ovog komada globusa, dokinuto je sklapanjem sporazuma o smanjenju nepotrebnog gomilanja naoružanja s Amerima. Taj će čin zapravo koincidirati s Gorbačovljevom ostavkom 25. prosinca 1991. te predavanjem kodova za lansiranje sovjetskih nuklearnih projektila njegovom sljedbeniku Borisu Jeljcinu i posljednjim spuštanjem zastave Sovjetskog Saveza.
View this post on Instagram
Svima dao slobodu – ali ljudi nisu znali što bi s njom
Njegova vladavina SSSR-om od 1988 do 1991., uslovno rečeno, bilo je vrijeme humanog centralizma iliti “monarhizma” s ljudskim licem, onog okrenutog socijaldemokraciji više nego počelima tvrdokornog lenjinizma i marksizma. Taj je ideološki put prepoznat globalno i nagrađen Nobelovom nagradom za mir 1990. jer se za razliku od drugih, ranijih vladara s Kremlja nije latio tenkova ni oružanih sila za zaustavljanje demokratskih društvenih promjena. Gorbačovljeve reforme kao glavnog tajnika KP SSSR-a koncentrirale su se na oživljavanje sustava ograničenih ekonomskih, političkih, društvenih sloboda i na inzistiranja na slobodi govora koja je omogućavala po prvi puta otvoreno kritiziranje države bez višegodišnjeg zatvora u Sibiru te ohrabrivala nacionalističke struje na glasnost.
Iz vremena njegova vladanja datira jedna od poznatih krilatica i osvrta na južnoslavenske i ruske narode kako je bio vođa koji je “svima dao slobodu – ali ljudi nisu znali što bi s njom”.
Popularnost mu je ovisila o liberalizaciji i demokratskim promjenama
Mihail Gorbačov rođen je 2. ožujka 1931. godine u južnoj ruskoj regiji Stavropol u obitelji koje su radile u kolhozima, kolektivnim gospodarstvima koja su zajedno sa sovhozima – sovjetskim gospodarstvima predstavljale farmerske oblike sovjetske poljoprivrede i gospodarstva. Poslije diplome u Moskvi, kao aktivni član Komunističke partije SSSR-a napredovao je u partijskoj hijerarhiji jer je to jedini put ikakve mogućnosti društveno političkog probitka u zatečenom sistemu.
Bio je zagovornik liberalnijeg pristupa ljudskom faktoru u državnom preustroju i ekonomiji te je uz spomenutu “glasnost” zagovarao model restrukturiranja privrede, tj. glasovitu “perestrojku” ne odstupajući od socijalizma kao društvenog uređenja i poretka dubinski ukorijenjenog u temeljima sovjetskog tj. ruskog načina funkcioniranja.
View this post on Instagram
Njegov je politički put i vladavina bila s daleko više simpatija primana izvan Sovjetskog Saveza nego unutar države, upravo zbog činjenice da mu je popularnost ovisila o liberalizaciji i demokratskim promjenama na koje konzervativne i proruske snage nikada nisu realno bile spremne.
Jedan od glavnih Putinovih oponenata
Od prvih dana pojave lika i djela Vladimira Putina, Gorbačov je bio jedan od njegovih vječnih oponenata i kritičare te je njegova politička moć i utjecaj slabio istovremeno kako je jačala Putinova.
Za razliku od Putinova centralizma i oslanjanja na modernije i sofisticiranije staljinističke metode vladanja trenutnog ruskog imperatora, Gorbačov je bio lik koji je ulazak u masovnu i globalnu svijest i pop kulturu moguće realno oslikavala scena jednog od nastavaka trilogije parodija “Goli pištolj” s Lesliejem Nielsenom u kojem on kao policajac Frank Drebin upada na skup svjetskih vođa te mokrom krpom briše crvenu fleku s Gorbačovljevog čela uz vickastu grimasu “znao sam”.
Gorbačov nije bio nedodirljiv, baš suprotno, bio je itekako dodirljiv i dostupan, pristupačan lik o kojem se smjelo zbijati šale bez posljedica. Dočim će Putin na svaki argumentirani pokušaj kritike ili bunta kontra njegove vladavine ili pokušati eliminirati neistomišljenike (Aleksandar Litvinenko) ili im smjestiti višegodišnji zatvor (članice feminističke protopunk skupine Pussy Riot), što su samo neki od najpoznatijih izdvojenih i populariziranih slučajeva njegove vladavine.
Kako je samo promjena vječna i konstanta u toku povijesti, tako se višegodišnji Gorbačovljevi napori za humaniziranjem odnosa Istoka i Zapada iz pozicije aktualne situacije na prostoru zemalja članica bivše SSSR-a pod Putinovom strahovladom čine na žalost neutraliziranim, poništenim, restartanim i vraćenim na početak. A njegov osjećaj za liberalizaciju i davanje više prostora ljudskim slobodama i demokraciji kao neuspio pokušaj borbe za prava na koje narodi ovih sličnojezičnih prostora još evolucijski nisu bili spremni.
Naslovna fotografija: Screenshot Youtube