Situacija u Hrvatskoj vezana za zabranu rada restorana i ugostiteljskih objekata zbog pandemije, kao i mnoge druge stvari, polarizirala je javnost. Zagovornici teze drže da se time čuva veće širenje virusa pozivajući se na primjere zemalja s potpunim lockdownom, dok kritičari iste ukazuju na licemjernost odluke zbog istovremene dozvole rada shopping centara i drugih mjesta na kojima zabrane ne postoje.
Nakon što su 1. veljače mjere ipak malo popustile, ali restorani i kafići i dalje ne mogu raditi, nezadovoljstvo je još i veće, što dokazuje i nedavni prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Jelačića koji je organizirala Udruga glas poduzetnika. O aktualnoj situaciji razgovarali smo s Marinom Medakom, vlasnikom zagrebačkog restorana Rougemarin i donedavnim predsjednikom Nacionalne udruge ugostitelja.
Stožer određuje ‘tko smije, a ne što se smije’
Vaša djelatnost i izvor prihoda već mjesecima izravno ovisi o aktima vlasti i sve ste nezadovoljniji i glasniji. Međutim, restorani i kafići su i dalje zatvoreni, dok se istodobno kava za van može kupiti na mjestima gdje se nikad do pandemije kakva nije prodavala. Kako to komentirate?
Problem stožera od prvog dana je što određuje “tko smije, a ne što se smije”. Uvijek će biti pojedinaca koji ne poštuju epidemiološke mjere i baš zato je trebalo od prvog dana upozoravati i kažnjavati te pojedince, a ne kompletno gasiti jednu granu gospodarstva ili ono što je bio slučaj u prvom lockdownu kompletnu ekonomiju. Stav Nacionalne udruge ugostitelja je jasan, legalisti smo i želimo poštovati zakon. Potrebna je dodatna edukacija građana i zaposlenika da bi bili svjesniji kako sami mogu smanjiti širenje zaraze, a ne isključivo i samo zabrane.
Najveći problem leži u tome da iako smo zatvoreni prvo moramo podmiriti sve obaveze i platiti pretporez
Je li država na bilo koji način intervernirala ili pomogla financijski ili ponudom zamjenskih raznih mjesta za vrijeme prisilnih zatvaranja ugostiteljskih objekata?
Država je pomogla radnicima kroz mjere očuvanja radnih mjesta s iznosom od 4000 kuna po radniku, na koje mi trebamo platiti doprinose i u budućnosti to refundirati od države. Iste te mjere bi radnici dobili da smo iskoristili instrument tehnološkog viška i poslali radnike na burzu gdje smo ih po zakonu dužni ponovno zaposliti.
Država je dala ono što je već po zakonu određeno za svakog radnika koji postane tehnološki višak. Drugo, država je dala obeštećenje u vidu fiksnih troškova (struja, voda, komunalno…) te je diskriminatorna prema svima koji su, primjerice, u privatnom prostoru, imaju operativne leasinge za opremu, ugovore s telekomunikacijskim tvrtkama, ugovore s privatnim partnerima… Najveći problem leži u tome da iako smo zatvoreni prvo moramo podmiriti sve obaveze i platiti pretporez, za koji, primjerice, ako je predan u siječnju 2021. za prosinac 2020. porezna je dužna vratiti u roku od 60 dana, što nas vodi u ožujak 2021. i to iznos bez PDV-a koji s obzirom da ne proizvodimo uslugu jer smo zatvoreni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kultura druženja po kafićima i restoranima jedan je od važnih socijalnih dijela komunikacije domaćih građana. Mimo financijskog aspekta, udara na veliki broj zaposlenih. Mislite li da država kvalitetno komunicira situaciju otkad su zabrane rada na snazi?
Kava je u našem društvu uvijek bila više od samo jednog toplog napitka. Ona nam služi kao određena psihoterapija, trenutak u kojem odahnemo, uzmemo vrijeme za sebe. Također i socijalna interakcije uz tu šalicu kave ima duboku ukorijenjenost.
Država “trenira strogoću”, a usput ne možemo ostati samo na kulturološkom efektu s obzirom da je oko 65.000 radnika i njihovih obitelji izravno ugroženo samo unutar ove grane gospodarstva.
Tražimo bespovratnu pomoć 3% godišnjeg prometa iz 2019.
Iako je bio prosvjed, i dalje se ne zna točan vrijeme potencijalnog otvaranja objekata. Iako najnovije brojke pokazuju dobar trend, iz Stožera i Vlade poručuju da je sve moguće, popuštanje, ali i produljivanje mjera. Koje su Vaše reakcije i potezi u slučaju scenarija A i scenarija B?
Nacionalna udruga ugostitelja planira tražiti 3% godišnjeg prometa iz 2019. u obliku bespovratne pomoći za ponovno pokretanje biznisa.
Postoje li dovoljno jake organizacije, udruge ili drugi oblici, osim Glasa poduzetnika, koji bi mogli istupiti prema Vladi RH te im konkretno i konstruktivno iskomunicirati i taksativno nabrojiti zahtjeve ugostitelja?
Sve odluke i svi prijedlozi Nacionalne udruge ugostitelja jasno smo i na vrijeme artikulirali prema Stožeru i Vladi kako kroz medije tako i kroz dopise resornim ministarstvima, a i na sastancima s njihovim predstavnicima. Međutim, s njihove strane uvijek smo dobili isključivo monolog i nastavak ove velike šarade. Trenutno ne postoje neke nove udruge, što ne znači da se neće osnovati potaknute trenutnim stanjem u društvu.
Kako konkretno Vi i Vaši zaposlenici preživljavate mjesece izolacije i zabrane rada?
Mi nismo čekali, nego smo već u vrijeme prvog lockdowna pokrenuli projekt rougemarin doma za kuhanje kod kuće i dostave, bez čega ne bismo uspjeli preživjeti. U 2020. smo minimalno zapošljavali, a iskoristili smo i opciju Covid19 kredita, te se nadam da ćemo uspjeti izdržati do proljeća.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Možete li prokomentirati situaciju oko organiziranja prehrane u potresom pogođenim područjima Petrinje, Siska, Gline i okolnih sela te zakašnjeli angažman državi bliskih tvrtki (Pleter)?
Država je definitivno zakasnila i samim time podbacila u organizaciji pomoći u potresom pogođenom području. Osobno ne znam i ne razumijem se u zakone i odredbe vezane za krizne situacije, ali siguran sam da postoje osobe koje primaju plaću i protokoli koji se prate kad do takve situacije dođe. U ovom slučaju ili protokoli nisu praćeni ili su toliko loši i zastarjeli da ih promptno treba mijenjati. Tu je jedino odgovorna Vlada.
U potpunosi su nas ispolitizirali
Jeste li odlukama Vlade u bilo kojem trenutku bili dotjerani ispod egzistencijalnog minimuma i mislite li da bi produljivanje mjera moglo ugroziti veću količinu vlasnika i djelatnika u ugostiteljskim objektima i restoranima?
Iskreno vjerujem da će nas sezona iznenaditi i da ćemo imati 90% od sezone 2019. te da će biti nedostatka radne snage na tržištu. Zrakoplovna industrija je teško pogođena, pa smatram da će se turisti okrenuti vlastitom prijevozu, što jednoj Hrvatskoj, s obzirom na geografski položaj, odlično odgovara.
Nismo ostvarili kvalitetan dijalog i nismo bili prepoznati kao glas struke nego kao nekakva oporba vladajućima. U potpunosti su nas ispolitizirali, a mi se ne bavimo i ne želimo se baviti politikom.
S obzirom na izrazito tešku proteklu godinu, kakve su Vaše projekcije 2021. u smislu oporavka ove grane gospodarstva?
Želim naglasiti da, ako se neka djelatnost zatvara radi zaštite zdravlja građana, onda Vlada to treba i refundirati jer automatski ugrožava egzistenciju građana zaposlenih u toj djelatnosti. Također, prije nekoliko dana dao sam ostavku na mjestu predsjednika Nacionalne udruge ugostitelja, kao i potpredsjednik Vedran Jakominić. Ostajemo članovi udruge i članovi Izvršnog odbora te nastavljamo pomagati novom vodstvu. Nova predsjednica je Jelena Tabak, a novi potpredsjednik Zdravko Karna.
Ostavka koju ste spomenuli rezultirala je činjenicom da ste osjećali da se ne pomiču i rješavaju stvari zbog kojih ste bili predstavnik Udruge zbog nedovoljno efikasnog dijaloga s predstavnicima Vlade ili postoji neki drugi razlog?
Glavni razlog je što nismo ostvarili kvalitetan dijalog i nismo bili prepoznati kao glas struke nego kao nekakva oporba vladajućima. U potpunosti su nas ispolitizirali, a mi se ne bavimo i ne želimo se baviti politikom.
Prema trenutačnim informacijama i kalkulacijama oko ublažavanja i kojih mjera Stožera vezano za kontrolu pandemije, čini li Vam se da je cijelo vrijeme prisutna vrlo očita vrsta neravnopravnog pristupa prema segmentima gospodarstva. Kako objasniti toliko diferenciran pristup – konkretno prema djelatnosti ugostitelja?
Ponavljam da se treba postaviti strukturalno rješenje problema na način “što se smije/ne smije raditi, a ne TKO smije/ne smije raditi (obavljati svoju djelatnost). Stroga kontrola epidemioloških mjera, a u slučaju gdje se one ne mogu provoditi, obeštećenje zbog nemogućnosti rada.
Čini li Vam se ponekad da iza odluka Stožera stoji neka interesna agenda kojoj je za cilj desetkovati hrvatski ugostiteljski sektor?
Iskreno sumnjam da postoji nekakva interesna agenda oko ugostiteljskog sektora, a ako postoji, onda je to izrazito poražavajuće. Smatram prije da je nedoraslost situaciji vjerojatnija, sve dok Stožer ne vodi zapisnik, te ne potkrepljuje svoje odluke putem nekog znanstvenog dokumenta, nego se one donose na temelju intuicije i neprovjerenih procjena.
Što očekujete u kojem smjeru se ovaj dio građanskog revolta i neposluha može razviti?
Mislim da i dalje možemo očekivati prosvjede jer strpljenja je sve manje, a nepodmirenih računa sve više.
Naslovna foto: Martina Marić/Fuliranje Junge