Četvrtak, 18 kolovoza, 2022

Nada Mesqui: Život na Karibima učinio nas je skromnijima i osvještenijima

Poduzetnica Nada Mesqui sa suprugom i dvoje djece živi na karipskom otoku Sveta Lucija, a za Mixer otkriva zašto više nego ikad uživaju u životu na ovom izoliranom otoku, planiraju li se vratiti u Hrvatsku te koje su kulturološke razlike i promjene u načinu života doživjeli na otoku... 

Ne zvuči li život na Karibima kao život iz snova? Sunce, ocean, pješčane plaže i kokteli su nam prva asocijacija na taj dio svijeta. Za Hrvaticu Nadu Mesqui i njezinu obitelj idiličan život odvija se na otoku Sveta Lucija na Karipskom otočju.



Nada je prije Kariba, s obitelji živjela u Amsterdamu, ali kiša i tmurno vrijeme nagnali su ih da maštaju o životu u toploj klimi. Preseljenjem na Svetu Luciju dobili su puno više od toga. Zanimalo nas je kakav je život na Karibima, zašto se Nada s obitelji tamo preselili i misli li zauvijek ostati, te koje su kulturološke razlike i promjene u načinu života doživjeli na otoku… 

Želimo ponuditi našim sinovima mogućnost da budu građani svijeta

Mnogo se selite po svijetu, prije St. Lucije živjeli ste u Amsterdamu… Odgovara li vam nomadski način života?

Suprug i ja smo veći dio našeg odraslog života živjeli van naših domovina tako da je nama taj ‘nomadski’ stil života već odavno bio poznat. U trenutku kada smo postali roditelji, počeli smo razgovarati o vrijednostima koje želimo pokazati našoj djeci. Jednakost, različitost, otvorenost, znatiželjnost i hrabrost da stvoriš život koji želiš su vrijednosti koje su nas uvijek vodile u našim izborima i tako je došlo i do jednoglasne odluke da želimo ponuditi našim sinovima mogućnost da budu građani svijeta i da se od najranije dobi u svakom kutu našeg planeta osjećaju kao kod kuće. 

Iako smo zaista zavoljeli Amsterdam, nakon tri godine kiše i vjetra počeli smo sanjati o nešto drugačijem okruženju. Priželjkivali smo iskustvo koje će nam omogućiti jednaku kvalitetu života, ponajviše u smislu zdravih granica privatnog i poslovnog aspekta, no u tropskom okruženju gdje možemo raditi u kupaćem kostimu i japankama. Slikovito se sjećam razgovora sa sinovima koji su tada imali svega 5 i 7 godina. Kada smo se počeli otvarati mogućnosti nove selidbe i uzimati u obzir njihova mišljenja i želje, dobili smo samo dva jasna uvjeta od naše djece: da idemo negdje gdje je toplo i da imamo kuću sa bazenom. St. Lucija je definitivno pokrila te osnovne kriterije i još mnogo drugih.

Uživamo u lokalnom voću i povrću, knjige i odjeću kupujemo jednom godišnje kada dođemo u Hrvatsku na odmor i živimo puno zdravijim ritmom nego prije

Koje su najveće kulturološke razlike između St. Lucije i Hrvatske? Ima li nešto što vas je posebno iznenadilo, ugodno ili neugodno?

St. Lucija, kao i Karibi općenito, ima bajkovitu površinu i milijun skrivenih izazova. Od stalnih mogućih prirodnih katastrofa (tropskih oluja, uragana, suša, erupcija vulkana…), do manjka resursa, nedostatne infrastrukture u zdravstvu, obrazovanju i proizvodnji. Potpuno su ovisni o stranom kapitalu i zaista bi se moglo reći da je svakome tko trajno živi ovdje uvijek dostupan barem jedan legitiman razlog za pesimizam.

No, za razliku od nas Europljanja, ljudi s ovih prostora imaju pozitivan stav i vjeru u bolje sutra. Ta njihova mentalna snaga i otpornost je naprosto vrijedna divljenja. Primjera radi, samo nekoliko sati nakon uragana Elise, sve je na otoku bilo kao po starom i život je skoro pa neprimjetno nastavio teći svojim tokom. Nakon 2 dana više nitko nije ‘trošio energiju’ na priču o uraganu.

Najteže mi se bilo naviknuti na vrlo limitirane resurse u svim pogledima

Na što Vam se bilo najteže naviknuti?

Zvučat će vrlo površno, no najteže mi se bilo naviknuti na vrlo limitirane resurse u svim pogledima; od prehrane, odjeće, bilo kakve ponude za provod i izlaske… Sada, s malim odmakom, život na Santa Luciji nas je učinio jednostavnijima, skromnijima, opuštenijima i osvještenijima. 
Uživamo u lokalnom voću i povrću, knjige i odjeću kupujemo jednom godišnje kada dođemo u Hrvatsku na odmor i živimo puno zdravijim ritmom nego prije.

Kako izgleda jedan vaš uobičajeni dan? Čime se bavite?

Naši dani su poprilično jednostavni. Suprug i ja budimo se oko pola 6 tako da imamo vremena za jutarnju rutinu koja obično uključuje ili jogging na plaži ili meditaciju. Nakon što se klinci probude provedemo zajedno vrijeme za doručkom te ih vozimo u školu. Suprug i ja tada krećemo s našim radnim danom. Ja imam svoju tvrtku za poboljšanje liderskih vještina, The Big C,  koju sam osnovala u Amsterdamu i na sreću već odavno radim sa klijentima iz cijelog svijeta isključivo online tako da su za mene posljednje dvije godine bile samo ‘business as usual’. Poslijepodne je rezervirano za sport ili odlazak na plažu s klincima a navečer naravno obiteljska večera.

Nedostaje li Vam Hrvatska? Planirate li se vratiti?

Svakako nam nedostaju naši dragi ljudi i obitelj. Postoje razni planovi koji su vođeni željom da stvorimo neki oblik utočišta za našu blisku i produženu obitelj i drage prijatelje razbacane po cijelom svijetu, gdje se možemo svi zajedno okupiti barem jednom godišnje.

Čini mi se da je odgoj djece ovdje sličniji onom naših roditelja. Roditelji daju puno više slobode i prostora djeci nego u Europi, što zbog spleta okolnosti što zbog kulture. Ovdje nema toliko uređenih parkića i prostora za igru tako da djeca odrastaju na ulici, kao i mi nekada

Je li Vas život vani promijenio? Koje promjene primjećujete?

Teško mi je reći koliko je promjena uvjetovano životom vani, a koliko samim životom i godinama iskustva. Svakako vidim da sa svakim preseljenjem postajemo sve minimalniji i zaista živimo s motom ‘manje je više’. Trudimo se biti što prisutniji u svakom trenutku i naći u svakom okruženju nešto što možemo naučiti i cijeniti.

Pandemija nas je uspjela izjednačiti na jedan sasvim neočekivan način

Kako je odlazak utjecao na Vašu djecu? Kako su se snašli na St. Luciji?

Sva djeca su prirodno vješta u adaptaciji i vrlo se brzo priviknu na sve, ako se osjećaju sigurno i voljeno. Naši klinci su imali poseban izazov s ovom selidbom a to je izazov jezika jer do tada su pričali hrvatski i francuski, no ne i engleski. Prvih nekoliko mjeseci je bilo teško, no uz blisku suradnju s njihovim učiteljima i školom, uspjeli su u vrlo kratkom roku savladati jezik i sav školski kurikulum. Kao i mi, i oni su otpustili puno nepotrebnih materijalnih stvari i fancy legiće zamijenili štapovima iz vrta i kamenčićima s plaže.

Postoje li razlike u odgoju i pristupu djeci na St. Luciji?

Čini mi se da je odgoj djece ovdje sličniji onom naših roditelja. Roditelji daju puno više slobode i prostora djeci nego u Europi, što zbog spleta okolnosti što zbog kulture. Ovdje nema toliko uređenih parkića i prostora za igru tako da djeca odrastaju na ulici, kao i mi nekada.

Na vrlo osobnoj razini, nismo mogli poželjeti idealnije uvjete za vrijeme pandemije; sunce, more, vrt prepun tropskog voća i svi zajedno…

Kako ste osjetili pandemiju? Je li puno promijenila život na otoku?

Pandemija nas je uspjela izjednačiti na jedan sasvim neočekivan način. Svi smo ju osjetili i svi smo se morali u nečemu prilagoditi. Nama najveća prilagodba bila je godina home schoolinga gdje smo odjednom svi ‘radili’ od kuće. Trebalo nam je nekoliko mjeseci da uspostavimo novi ritam i nova pravila, no mogu reći da nas je to učinilo još bliskijim nego prije. Život na otoku je doslovce stao jer je St. Lucia otok u potpunosti ovisan o turizmu. Bilo je zaista teško gledati sve te hotele i lokalne biznise kako se zatvaraju jedan za drugim… Tek sada se situacija pomalo popravlja. Na vrlo osobnoj razini, mi nismo mogli poželjeti idealnije uvjete za vrijeme pandemije; sunce, more, vrt prepun tropskog voća i svi zajedno. 
Zvuči paradoksalno, no našim klincima taj period ostat će u sjećanju kao najbolji period u njihovom životu gdje se nisu morali oblačiti, ići u školu i imali su mamu i tatu stalno kraj sebe.

Koji su Vam planovi za dalje?

Naš plan je uvijek isti – da budemo sretni. Da nastavimo voljeti jedni druge i ono što radimo i da donosimo odluke koje stavljaju u prvi plan vrijednosti naše obitelji. Kako klinci postaju veći tako ćemo imati priliku preispitati te vrijednosti i prilagoditi naš stil života njihovim željama i potrebama. Bez obzira koje odluke donesemo u budućnosti, sigurna sam da ćemo ih donijeti zajedno te da će biti refleksija naših snova i nadanja, a ne naših strahova i sumnji.

Pročitajte još...

Ana Borović: Boravak u džungli promijenio mi je život na – bolje!

“Htjela sam putovati prije nego se zaposlim, jer me bio strah da poslije neću imati vremena. I tako sam slučajno dospjela u amazonsku prašumu i tamo provela tri godine života”, priča Zagrepčanka koja je ljubav prema prirodi pretvorila prvo u avanturu, a onda i u poslovni projekt - kozmetički brend od ljekovitih biljaka iz Amazone

Saša Krnic: Oni koji počnu kao mali čitati s razumijevanjem, postat će kritički čitatelji

Saša Krnic, direktorica izdavačke kuće Ibis grafika iz Zagreba, koja je uz potporu Ministarstva kulture pokrenula projekt 'Zalogaj palačinke, zalogaj slikovnice' kojim kroz predstavljanja slikovnica nastoje kod najmlađe publike probuditi zanimanje i ljubav prema čitanju. Zauzvrat – svaki sudionik koji dođe na radionicu za nagradu dobije – palačinku!

Slaven Škrobot: Ni teška nesreća nije ga spriječila da proputuje svijet!

Kada je prije 11 godina Slaven nakon nesreće na moru ostao tetraplagičar, to ga nije zaustavilo u naumu da živi - punim plućima. Postao je prva osoba na svijetu koja je u kolicima posjetila vrh Petre u Jordanu i vrh Pidurangale na Šri Lanki, a osvojio je i Saharske dine... i stalno planira nove destinacije

Nenad Šaljić: Penjao se na Himalaju pa umjesto akademske odabrao karijeru na kojoj mu svi zavide

Nenad Šalljić intervjue daje rijetko, pa je bilo nevjerojatno zadovoljstvo porazgovarati s njim o njegovu životnom putu, zaokretima u karijeri, usponu na Himalaju, ali i odluci da život u Splitu zamijeni onim u švcarskom Zermattu, malom mjestu podno Matterhorna.

Povezano

Tetovaže su totalni hit: Upoznajte 5 top domaćih tattoo umjetnika

Tetovaže više nisu tajna koju skrivamo, nego su postale dio lifestylea. Donosim 5 favorita - domaćih tattoo umjetnika u Zagrebu s jedinstvenim stilom crtanja, motivima i tehnikama rada

IN MEMORIAM: Antun Masle – autoritet nepodnošljive lakoće pisanja

Antun Masle, Nino kako smo ga svi zvali, bio je točno onakav kako sam kao dijete zamišljala pravog novinara; visok, markatan, pravi frajer… Pomalo mističan i beskrajno topao… Škrt na riječima kad je trebalo pričati, a pisati je vraški znao; tu su riječi itekako imale smisao...

Teleportacija je moguća: Uz ove influencere odletjet ćete na more u roku keks

Pravi odmor za oči i hlad za dušu omogućit će vam naši influenceri u čijim reelsima možete uživati u moru i ljetu kao da ih upravo proživljavate s njima. U nastavku pogledajte  na što smo mislili

Hrvatske ilustratorice čiji će vas crteži nasmijati, ali i motivirati na akciju!

Hrvatske ilustratorice Maja Tomljanović i Lora Vran otkrile su nam u čemu pronalaze inspiraciju i koju poruku šalju njihove ilustracije, koje su iznimno cijenjene i u svijetu

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime