Pandemija je na brojne poduzetnike i kreativce ostavila trag, pa iako je mnogih negativnih priča, loša nesvakidašnje životne okolnosti u mnogima su kreativcima probudile dodatnu motivaciju za neke nove projekte. Ako im se iole pružila prilika.
A jednu takvu, ‘ulovila’ je i naša sugovornica – Saša Krnic, direktorica izdavačke kuće Ibis grafika iz Zagreba, koja je uz potporu Ministarstva kulture pokrenula projekt ‘Zalogaj palačinke, zalogaj slikovnice’ kojim kroz predstavljanja slikovnica nastoje kod najmlađe publike probuditi zanimanje i ljubav prema čitanju. Zauzvrat – svaki sudionik koji dođe na radionicu za nagradu dobije – palačinku! Rekli bismo – djeci najbolja moguća motivacija, zar ne?
Predstavljanje knjiga – svaki put na drugačiji način
“Kako su nam u pandemiji mnoga već dogovorena gostovanja propala i ništa se konkretno nije događalo od ožujka prošle godine, imala sam više vremena za neke druge stvari. Smišljanje projekata, ali i za šetnje Maksimirom. Nakon šetnje, suprug i ja stali bismo uz ogradu na platou ispred kavane Darling & Shegrts na Ravnicama, naručili kavu ili sok, predahnuli i krenuli dalje za poslom. Već prvi put kad sam došla, plato mi je izgledao savršen za predstavljanje knjiga. Supruga sam nagovorila da pita vlasnicu (tek mi je kasnije sinulo zašto se kafić zove Darling!) što ona misli o mojoj ideji. A ona se na prvu oduševila! Čekali smo da se vrijeme smiri, da malo zatopli. U međuvremenu je Ministarstvo kulture raspisalo natječaj za dodjelu potpora programima koji potiču čitanje i razvoj čitateljske publike. Ja sam već imala razrađen program, a natječaj se savršeno uklopio. Na našim Ravnicama stvarno je lijepo, ali nekako je kultura slabo zastupljena. Kad sam dobila sredstva, naravno da sam bila sretna, ali program bi sigurno ostvarili i da ih nisam dobila. Vjerojatno u manjem obimu”, priča nam Saša.
U program je uključen dio njezinih suradnika, autori, ilustratori, prevoditeljica za znakovni jezik, a svaku radionicu vodi Jelena Pervan, koja se bavi animacijom djece u svojoj ‘Kući od priča’. I sjajno to radi! Sašina je ideja bila da svaki put predstave nešto novo – ne samo novu slikovnicu, već i nešto s čim se djeca možda još nisu susrela.
“Nakon vatrenog, odnosno vodenog krštenja kad je gostovala Silvija Šesto, a još nije bio dozvoljen rad u unutarnjim prostorima, imali smo simultani prijevod na znakovni jezik. U publici su bila sva djeca koja čuju, ali bilo im je izuzetno zanimljivo. Naučili su nekoliko riječi na znakovnom jeziku. Najvažnija je bila PALAČINKE, jer na kraju svakog programa svako dijete koje sudjeluje dobije palačinku. Prošli vikend došao nam je terapijski pas i njegov vlasnik Sergej, a predstavili smo slikovnicu koja govori o udomljavanju pasa. U nedjelju je predstavljena jedna latvijska slikovnica, Kiosk, a saznali smo da u našem kvartu živi latvijska obitelj, pa je jedna djevojčica čitala tekst na latvijskom. Ovu subotu (12. lipnja) imamo predstavljanje radio-drame. Odnosno, predstavljanje priče koja je snimljena i kao radio drama. U nedjelju, 13. lipnja, je još jedna slikovnica na programu u 17 sati nakon utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na otvaranju EP u nogometu: morali smo pomaknuti uobičajeni termin sa 16:30. Sve će biti uz prijevod na znakovni jezik zbog odličnih reakcija od prošlog puta. Vikend 19. i 20. lipnja posljednji je predviđeni termin. Nastavit ćemo u rujnu. U tom terminu bit će radionica stripa i još jedno iznenađenje”, objašnjava naša sugovornica i dodaje kako je program događanja objavljen na web stranici www.ibis-grafika.hr!
Moj je dojam da se od devedesetih godina kod nas čita sve manje. Primijetila sam da su se knjige prestale poklanjati za rođendane, što je bilo uobičajeno u mojoj generaciji sve do kraja faksa. Nekako je u to doba, devedesetih, knjiga počela biti zanemarena
Inače, Saša Krnic je diplomirala povijest i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zatim i magistrirala književnost s interdisciplinarnom temom o Jaši Dalmatinu Ivane Brlić Mažuranić. Malo povijesti, malo orijenta i malo dječje književnosti, kako nam kaže.
Ibis grafiku osnovala je sa suprugom prije 26 godina i prvo su počeli objavljivati znanstvene knjige.
“Ali, naznaka u kojem ćemo smjeru krenuti bilo je već u početku. Jedna od naših prvih knjiga bila je pjevanka ‘Eci, peci, pec’. Uz nju se u početku dobivala snimka pjesmica na kaseti, a kasnije na CD-u. To je godinama bio hit! Početkom 2000-tih počeli smo objavljivati više slikovnica, a tada sam prvi put i posjetila sajam knjiga u Frankfurtu, koji je jedan od najznačajnijih u Europi. Bilo je jasno kako Hrvatska “kasni“ za Europom svojom ponudom dječjih knjiga. Moj je dojam da se od devedesetih godina kod nas čita sve manje. Primijetila sam da su se knjige prestale poklanjati za rođendane, što je bilo uobičajeno u mojoj generaciji sve do kraja faksa. Nekako je u to doba, devedesetih, knjiga počela biti zanemarena. No to je samo moj dojam, bilo zanimljivo pomnije istražiti”, otkriva nam Saša za koju je prekretnica bila otkriće Julije Donaldson.
Naime, kada je u Frankfurtu na sajmu knjiga vidjela reklamu za ‘Room on the Broom’, prvo je oduševila ilustracija, a nakon toga i tekst.
Slikovnice kupuju roditelji, zato je bitno njima ponuditi kvalitetnu knjigu
“Nisam bila u to doba svjesna da će većina djela Julije Donaldson i Axela Schefflera postati klasici. Njezina slikovnica Mjesta ima na metli svima prva je koju smo objavili, još 2002. godine, nedugo nakon objave engleskog originala u Velikoj Britaniji. Prvih desetak godina ovog stoljeća Ibis je objavio nekoliko najpoznatijih slikovnica ovog dvojca, a i otkrili smo izvrsnog litavskog ilustratora i autora Kestutisa Kasparavičiusa. Tih se godina na hrvatskom tržištu počelo pojavljivati sve više kvalitetnih i umjetničkih slikovnica. Ne znam je li Julija Donaldson bila okidač za tako nešto ili su prilike sazrele, u svakom slučaju, jako mi je drago da je tako. Slikovnice kupuju roditelji, zato je bitno njima ponuditi kvalitetnu knjigu. Oni čitaju knjige s djecom, ponavljaju isti tekst sto puta i vjerojatno isto toliko puta objašnjavaju o čemu se radi. Ali to je bit slikovnice. Da posreduje pri objašnjavanju vanjskog života. I da je pritom lijepa za vidjeti i pametna za čuti i zabavna kad je djeca sama prime u ruke i počnu listati. Slikovnica svakako mora biti edukativna, ali na zabavan način, ne smije odbijati čitatelje time što govori to moraš, a ovo ne smiješ napraviti. To mora biti kvalitetna književnost”, s ponosom nam priča.
S obzirom da se njezina izdavačka kuća, dakle, s godinama ‘profilirala’ kroz dječju književnost zanimalo nas je koliko Hrvati kupuju dječje knjige i što roditelji i mjerodavni rade na popularizaciji čitanja kod najmlađe publike.
“Izuzetno je važna edukacija i roditelja, i učitelja i odgajatelja. Danas je sve dostupno. Samo trebate potražiti. Postoje odlični blogovi, edukacije o važnosti čitanja u najranijoj dobi i slični sadržaji. Oduvijek mi je bila namjera stvoriti prave čitatelje. Oni koji počnu kao mali čitati s razumijevanjem, uz pomoć starijih, postat će kritički čitatelji kad počnu sami čitati. Znat će odabrati u širokoj ponudi. Zato ne možete stati na onome što ste postigli i očekivati da će vječno upravo to biti najbolje i dovoljno. Od početka mi je bio cilj ponuditi našoj publici nešto novo. To se pretvorilo u kontinuirani proces! Kad se jednom počne, nema više povratka. Srećom, što se duže radi, krug suradnika i poznanika, koji s vremenom postanu prijatelji, sve je veći. Lakše dolazite do novih izvora!”, kaže nam Saša Krnic.
Slikovnice kupuju roditelji, zato je bitno njima ponuditi kvalitetnu knjigu. Oni čitaju knjige s djecom, ponavljaju isti tekst sto puta i vjerojatno isto toliko puta objašnjavaju o čemu se radi. Ali to je bit slikovnice. Da posreduje pri objašnjavanju vanjskog života. I da je pritom lijepa za vidjeti i pametna za čuti i zabavna kad je djeca sama prime u ruke i počnu listati…
Ipak, postoji jedna stvar koju od početka rade na isti način – predstavljanje knjiga.
“Kad kažem na isti način, to znači da je sama knjiga okružena raznim aktivnostima. Djeci se ne može predstavljati knjiga na isti način kao odraslima. Pobjegli bi nakon dvije rečenice! Godinama već predstavljamo domaće i strane autore po Hrvatskoj. Najčešće program vodi neki animator. Taj dio programa još smo ojačali otkad smo počeli sudjelovati u međunarodnom projektu ‘Naša mala knjižnica’. Mislim da je to naš najznačajniji projekt koji kontinuirano traje nekoliko godina i nadam se da će se tako i nastaviti. To je projekt kojim nastojimo potaknuti školsku i predškolsku djecu na kreativno čitanje, čitanje s razumijevanjem i od njih stvoriti prave čitače. U aktivnosti su aktivno uključene, uglavnom, odgojiteljice, učiteljice i knjižničarke predane svome poslu, a često se uključuju i roditelji. U okviru projekta nudimo razne aktivnosti, a kad god je bilo moguće, organizirali smo gostovanje autora. Djeca koja pročitaju knjigu, a zatim upoznaju autora te knjige, to će zauvijek pamtiti. Ta gostovanja uvijek su bila na obostrano ogromno zadovoljstvo”, objašnjava naša sugovornica.
Projekt Kutija knjiga – plus razna iznenađenja
Istodobno upozorava kako djeci ne možemo samo dati knjigu u ruku i reći da je čitanje dobro. I korisno. Moramo uložiti puno truda da ih zainteresiramo za knjige, pored svih izazova koji se jako brzo odvijaju pokraj njih.
“Ali jednom kad djeca shvate koliko se lijepoga i korisnoga nalazi u (zanimljivim) knjigama, vratit će im se i nakon puberteta, ako su u međuvremenu ostavili knjige po strani. Znam da prema istraživanjima oko 50% populacije uopće ne čita. Uvijek će postojati oni koje nećete moći nagovoriti ni na koji način da uzmu knjigu u ruke. Ali ima dovoljno onih oko kojih se isplati potruditi. Kako bismo proširili svoju publiku, ove godine pokrenuli smo još jedan projekt: Kutija knjiga. Sve informacije o Kutiji dostupne su na našim mrežnim stranicama no ukratko, radi se o sljedećem: svaki mjesec možete naručiti kutiju u kojoj se nalaze knjige i neka druga iznenađenja. Knjige biramo mi, na temelju informacija o djeci koje dobijemo od kupaca. Ne znate što je unutra dok vam poštar ne donese kutiju, ali reakcije na iznenađenja do sad su pozitivne! Moram pohvaliti tim mladih ljudi koje rade za Ibis grafiku. Bez mene, prosjek godina im je ispod trideset. Rade s puno entuzijazma i vjerujem da se to vidi na našim proizvodima”, s puno ponosa priča nam Saša.
U okviru projekta nudimo razne aktivnosti, a kad god je bilo moguće, organizirali smo gostovanje autora. Djeca koja pročitaju knjigu, a zatim upoznaju autora te knjige, to će zauvijek pamtiti. Ta gostovanja uvijek su bila na obostrano ogromno zadovoljstvo
I sama je velika zaljubljenica u čitanje, a posebno dječju književnost. Na pitanje kojih bi 5 dječjih knjiga/slikovnica izdvojila kao najdraže, odgovara nam kako joj se teško odlučiti je ‘slikovnice koje danas čita, čita na posve drugačiji način.
“Kad sam bila dijete, najdraže su mi bile Knjiga o džungli (postojala je i slikovnica), pa Rascvjetana Ruža (perzijska bajka koja se nalazila u knjizi ‘Najljepše bajke svijeta’). Tu sam knjigu dobila pod bor netom prije nego što sam krenula u školu i pročitala sam je barem milijun puta. Mislim da je u toj zbirci bila i Vasilisa premudra, ruska bajka, a kad sam bila malo starija oduševio me Sindbad moreplovac. Sad kad nabrajam te knjige, vidim da mi je bilo suđeno da završim na Indologiji! Ali bila je još jedna koja me se jako dojmila, Družba Sinjeg galeba, slovenskog pisca Toneta Seliškara. To je možda čak bilo i u lektiri. I još mnoge druge, naročite one non-sense poput Alise u zemlji čudesa”, za kraj nam otkriva naša sugovornica i poziva sve čitatelje koji mogu ovaj vikend doći u ‘Darling&Shegrt’ na zagrebačkim Ravnicama – na predstavljanje radio drame i čitanje slikovnice uz znakovni jezik – jer, naravno, nakon novih spoznaja svi će klinci na kraju uživati u najomiljenijoj dječjoj delikatesi – finoj, ukusnoj palačinki!
