Dulum – zastarjela inačica mjerne jedinice za površinu zemlje koju se da preorati za jedan dan. Naša zemlja, pak, dulumom mjeri kvalitetu televizijskog sadržaja jer jedan Dulum zemlje jamči zanimljivo ispričanu priču o nekome možda na prvu i neatraktivnim temama. Minulog smo ponedjeljka gledali prvu od šest epizoda druge sezone HRT-ove emisije o svemu što se sa zemljom i na zemlji može.
I ovu sezonu potpisuju Filip Filković – Philatz i Tomislav Krnić, a sve je producentski smiksala Tamara Babun. Imali smo puno pitanja za nju, a između ostalog otkrila nam je da nas u ovoj sezoni vode od Slavonije do Istre. Ova iznimno talentirana producentica, doznajemo, podjednako voli dokumentarne i igrane filmove, a jedna dugometražna poslastica stiže već za koji mjesec.
Ništa ne dolazi preko noći
U prvoj emisiji druge sezone Duluma vidjeli smo Domagoja Vidu i njegov business s crnim svinjama u Cretu Viljevskom. Koliko je iz Vaše pozicije zanimljivo vidjeti nogometaša u potpuno drugom ozračju?
Domagoj Vida je sjajan primjer čovjeka koji razumije da je otvoriti drugima vrata prema uspjehu najbolji način da oplemeni kapital do kojeg je došao ozbiljnim i upornim radom i trudom. A sjajan primjer samosvjesnih ljudi su i trojica njegovih prijatelja, Luka Mandić i Dimitrije i Dragan Simonović, koji su umjesto da otvore kafić odlučili krenuti u jedan netipičan posao o kojem nisu puno znali, ali je pred njih stavio zdrave izazove, gomilu učenja i posljedično veliko zadovoljstvo. Zanimljivo je vidjeti nogometaša u drugom ozračju, ali zapravo je još zanimljivije vidjeti 4 tipa koji toliko jasno znaju da “složna braća kuću grade” kao što to kaže Luka Mandić u Dulumu zemlje.
I sami jedni za druge kažu da nisu uvijek idealni i jasno je da im ništa ne dolazi preko noći, ali u svakom se izazovu uspiju vratiti nekoj međusobnoj harmoniji i ne odustaju od svojih ideja zato što je nešto teško. Takav stav i ponašanje vrijedni su poštovanja i društvene potvrde i u tom smislu je potpuno nevažno radi li se o nogometašima, građevinarima ili poljoprivrednicima.
Situacija na terenu u Hrvatskoj drugačija je od medijske slike
No, Dulum je dokaz da nije samo Slavonija poljoprivredno središte. U kakvom su Vam se svjetlu pokazala druga odredišta na koja nas vodite?
Slavonija mi je posebno važna u ovoj sezoni zato što ju u prvoj nismo uspjeli posjetiti, zato što se uz Slavoniju uglavnom vezuju odlasci ljudi i niz teškoća i zato što je naše iskustvo s terena da tamo ima puno potencijala za dobar život, samo ako odlučimo da tako na to gledamo i da gradimo umjesto da rušimo ili napuštamo. Gorski kotar je možda najdirljiviji zato što je Čabar u kojem smo bili zapravo dramatično izoliran i nitko od njega više ništa ne očekuje, a opet, ljudi su tamo izgradili nešto neizmjerno vrijedno, pametno i dobro iz čiste unutarnje motivacije.
U našoj seriji pokazali smo jedno otkačeno Zagorje u kojem rastu indijanske banane, kontinentalni dio Dalmacije bez previše urbane infrastrukture koji ipak zbog svog duha i prirodnog bogatstva može nekome postati centar svijeta i jednu Istru koja je već iskusna i koja više ne gradi nego nadograđuje i postaje sve elegantnija i zrelija. Za mene je uvijek iznova čudesno i ohrabrujuće za vlastiti ostanak u ovoj zemlji koliko je realitet na terenu u Hrvatskoj drugačiji od medijske atmosfere i sabornice.
Je li bilo lakše osmisliti drugu sezonu od prve, iznimno gledane i hvaljene?
Neke od priča koje su u drugoj sezoni imali smo spremne već kad smo radili prvu, neke smo dodavali. Čini mi se da je bilo jednako zahtjevno i jednako nas je nagradilo.
Određivanje najboljeg termina snimanja je izazovno
Koji su najveći izazovi Vama kao producentici na ovim pričama?
Najveći izazov mi je procijeniti i sugerirati i autorima i protagonistima koji je najbolji termin snimanja jer je potrebno da su kulture zrele, da se vide neke ključne radnje, a s druge strane da nismo na lokaciji u najintenzivnijem trenutku neke berbe ili neke obrade jer protagonisti tada naprosto nemaju vremena za ono što od njih snimanje traži jer moraju biti potpuno posvećeni svom poslu. Ponekad autori i ja više puta o tome razgovaramo dok nismo sigurni da smo uzeli sve elemente u obzir i da smo donijeli najbolju odluku. Ostalo je uglavnom užitak jer imamo sjajnu ekipu.
Volite li više kad na mjestu događaja ima gužve i buke s kojom se možete pozabaviti, ili kad je manje – više ogoljeno pa morate sami smišljati?
Volimo balans! Tijekom priprema priča vodimo računa o tome da postoji dovoljno sadržaja da epizoda bude zanimljiva, a opet da prostor i ljudi nisu zagušeni aktivnostima i događajima tako da dođe do nereda i kakofonije.
Dulum podsjećaju ljude da izazovi i teškoće nisu kraj svijeta nego dio života
Po čemu je po Vama Dulum zemlje drugačiji i zanimljiviji gledateljima?
Hrvatska je jedna jako lijepa i potencijalno jako bogata i vesela zemlja koja se malo pogubila u melankoliji i nepotrebnoj razini siromaštva. Bez ulaženja u uzroke i sve slojeve toga, jer to je zapravo već prožvakana i izlizana priča, mislim da vedri duh tu nije umro, mada dosta često zadrijema. Sadržaji poput Duluma podsjećaju ljude na to da je ok biti optimističan, da izazovi i teškoće nisu kraj svijeta nego dio života, da se uglavnom ipak isplati raditi, učiti i biti ok prema sebi i svojoj okolini i da je ok biti zadovoljan sa svojim postignućima i podržavati i druge da uspiju u svojim nastojanjima.
Producenti maštaju o projektu od ideje do prvih reakcija publike
Producenti su vrlo važna i ključna karika svake televizijske priče. Ne vidimo vas, ali bez vas ne ide. Što točno radite, opišite nam malo.
Radim i filmske i televizijske projekte i ne radim veliku razliku u tome kako im pristupam. Raspon poslova koji producent radi jednim dijelom ovisi o stilu i osobnosti, ali u načelu mislim da svi koji se bave ovom profesijom uporno traže dobre projekte ili dobre suradnike za ideje koje ih golicaju i teme koje ih žuljaju. Maštamo projekt od početka razvoja do prve reakcije nekoga u publici i onda temeljem tog holograma prikupljamo sredstva za realizaciju, okupljamo ekipu, pronalazimo resurse i lokacije, sve što je potrebno da se stvori svijet filmske ili televizijske priče koju snimamo. Svu tu gradnju izvodimo u suradnji s autorima projekta, a pojedine segmente te gradnje sa suradnicima u različitim sektorima. Sudjelujemo i u stvaranju predispozicija da se ovaj posao uopće radi sudjelujući u stvaranju kulturnih politika u onom svojstvu u kojem je to moguće.
Blizak Vam je i drag žanr dokumentarnog filma. Kad se dogodio taj klik?
Jednako su mi bliski igrani filmovi i dokumentarci, ne pokreće me forma nego sadržaj. Tako da, taj klik se dogodi svaki put kad shvatim koja će forma najbolje poslužiti komunikaciji priče koja me obuzela.
Svoje snove volim sanjati tiho
Osim dokumentaraca, uskoro nam stiže i igrani film koji ste producirali – Pelikan. Kad ga možemo očekivati i o čemu se radi? Imam osjećaj da ga jako volim.
Pelikan će u hrvatska kina stići u ljeto 2023. godine. Radi se o jednom vrlo generacijskom filmu, o jednoj krizi identiteta i jednom iskušavanju što sve možemo biti. I ja ga jako volim i jako volim cijelu ekipu koja ga je stvarala. Zanimljivo je da smo Pelikana snimali 2021. u Istarskim toplicama, svega nekoliko kilometara od Ipši u kojima smo u rujnu 2022. snimali šestu epizodu druge sezone Duluma zemlje. Ne znam postoje li slučajnosti, ali svakako nimalo namjerno, i u Pelikanu je, kao i u prvoj epizodi Duluma zemlje glavni lik – nogometaš!
Tko su Wolfgang&Dolly iz naziva Vaše producentske kuće?
U našem smo timu Matija Drniković, Aleksandar Arsovski, Una Radić i ja i svatko od nas ponekad bude Wolfgang, a ponekad Dolly.
O kome biste voljeli napraviti dokumentarnu priču, ima li neka posebna osoba na listi želja?
To baš nije moderno, ali volim svoje snove sanjati tiho dok nisam barem na pola puta njihove suvisle realizacije.