Višestruki svjetski rekorder i prvak u ronjenju u disciplini dinamika s perajama, volonter, ekološki aktivist, predsjednik AIDA Hrvatska, Vitomir Maričić danas starta kao dio hrvatskog tima na Svjetskom prvenstvu u ronjenju na dah koje danas počinje na Cipru.
Zanimljivo, kako bi osigurali put do Cipra za našu reprezentaciju, Vitomir je u kolovozu pokrenuo prvu crowdfunding kampanju za osiguranje puta na prvenstvo! Uoči odlaska na SP, a između brojnih obaveza popričali smo s njim o svim aspektima njegove karijere.
Svjetski prvak u ronjenju na dah iz Beograda
Prije ljeta svjetski prvak u ronjenju na dah iz Beograda, čovjek koji je u disciplini dinamika s perajama preronio 254,3 metra, a zatim u projektu crowdfundinga za skupljanje potpore za AIDA freediving Svjetsko prvenstvo u Cipru. To je bila prva kampanja tog tipa koju organizirate?
Pa da, organizacijski dio kojim se bavim kao predsjednik AIDA Hrvatska dosta je izazovniji nego bavljenje samim sportom. Ideja je da pružimo sportašima šansu da se natječu na svjetskom prvenstvu bez da brinu o financijama. Vjerujem da će to mnoge u budućnosti motivirati da se više potrude, jer znam koliko je demotivirajuće znati da ćeš teško financijski podnijeti veliko prvenstvo i onda u startu odustaneš i od treninga i priprema. Ovo je prvi put da smo na taj način pokušali skupiti sredstva a na putu do cilja i potrebnog iznosa ubacili smo neke nove ‘perkove’ – to su ustvari sitnice koje netko dobije kada podrži kampanju, kao majice, šalice, razglednice, tetovaže, torbe, radionice i slično…
View this post on Instagram
Kako inače funkcioniraju pripreme i treninzi za prvenstvo takvog tipa i koliko je ono masovno i medijski praćeno i bitno u sportskom svijetu – specijaliziranom, naravno na sportove u vodi…
Pa kako kome, ali nije jednostavno iz više strana. Pronaći treba vrijeme, novac, adekvatnu opremu i dubinu, safety tim, odnosno nekog tko će paziti na tebe. Svjetsko prvenstvo radi prijenose uživo i imaju podvodne dronove najnovije generacije tako da stvarno bude dobro popraćeno. Međutim, to je i dalje mali sport i teško je pronaći konkretniju podršku. Broj natjecatelja i natjecanja raste iz godine u godinu pa vjerujem da je pred tim sportom svijetla budućnost. Najbolja priprema je natjecanje, pa smo mi uoči SP organizirali veliko regionalno prvenstvo koje je trajalo 7 dana.
Pričajući nedavno s Vašom kolegicom Mirelom Kardašević stekao sam dojam da je strast ogromna, ono što vodi i pokreće ronioce, ali da se zbog financijskog segmenta i nedovoljne pokrivenosti sporta uvijek sve svodi na entuzijazam. Koliko se može od Vaše strasti i rezultata pristojno živjeti u RH a koliko je to borba i životarenje?
Pa to je uvijek problem u manjim sportovima, a u outdoor sportovima gdje je potreban support tima ljudi radi sigurnosti to je još izraženije jer nije moguće samostalno otići na teren ili u dvoranu. Treba stvarno volje i želje da se, pogotovo zimi, ustraje u takvom treningu. Živjeti od strasti se ne može. Od rezultata tako-tako, a jedino stvarno vrhunski rezultati na svjetskoj razini uspiju nešto zaraditi, ali i to nije baš bajno. Ja imam sreće da sam, osim dobrih sportskih rezultata, stručnjak u drugim granama ronjenja na dah pa imam podršku sponzora i mogu pristojno živjeti i platiti sve troškove. Ali unatoč tome, imam i drugi posao, obrt za digitalnu produkciju i marketing te nekoliko online angažmana.
Ispod vode je neki novi svijet, ali ga ljudi tako ne doživljavaju. Predivan je i bogat, ali ljudi moraju znati nešto o svom tijelu i kako se ponaša u tom svijetu da bi bili sigurni. Nikome recimo ne pada na pamet da ode voziti avion ili skakati padobranom bez da ima neki tečaj ili edukaciju o tome. Tako je i u moru
View this post on Instagram
Manji sportovi nikad neće biti na razini afirmacije velikih
S obzirom na referentne svjetske rezultate, zna li biti frustrirajuće ako životni odabir ne bude adekvatno cijenjen i vječno u sjeni puno manje bitnih rezultata grupnih ili komercijalnih sportova (nogomet, tenis, rukomet, borilački sportovi, košarka, vaterpolo…)
Pa naravno da je to nekad malo demotivirajuće, ali bavljenje sportom bi trebao biti prije svega osobni gušt, neovisno o rezultatima i praćenosti. U mom slučaju, kada to postane posao, malo se primijete takve stvari… i da, svjestan sam da manji sportovi neće nikada biti na razini afirmacije velikih. S obzirom da sam već u dosta individualnih sportova bio u sličnoj situaciji, navikao sam na to i više ima takvih reakcija moje okoline nego mojih. Bavim se sportom prije svega zbog osobnih, intrizičnih razloga.
Kako izgledaju Vaši dani kao profesionalca i atlete koji je dobar dio profi vijeka posvetio sportovima a osobito ronjenju?
Pa vjerojatno ni blizu onog što bi netko zamislio. Vodim privatni posao i imam još nekoliko poslova sa strane, uvijek sam uključen u neke projekte i dosta volontiram… U AIDA Hrvatska smo uvijek u organizaciji nekog natjecanja ili edukacije. Radim puno tečajeva ronjenja, predavanja i konferencija. Zadnjih godina sam angažiran u puno istraživačkih projekata u medicini i bavim se plućnom rehabilitacijom. Naravno, treba i trening ugurati u to, a ne bi bilo loše i osobni život i odmor, međutim to dođe na kraju. Dan mi stvarno ima 18 aktivnih sati i onda pokušavam spavati preostalo vrijeme. Ustvari se najviše odmorim na velikim natjecanjima gdje se fokusiram samo na zarone i odmor. Stalno se nadam da ću se uskoro bolje organizirati pa imati malo zdraviji ritam, angažirao sam nekoliko suradnika da mi sada olakšaju sve i pomognu strukturirati taj volumen posla, pa mislim da bi to uskoro stvarno moglo i doći napokon.
Zna li biti nekad po život opasnih situacija pod vodom i koje su najveći rizici?
Ne. Ako je ronioc educiran i zna što radi i kako se radi, nema opasnosti. Nažalost, jako puno ronioca i ribolovaca nema ni osnovni tečaj i to je razlog zašto se događaju česte nesreće. To je potpuno logično, ispod vode je neki novi svijet, ali ga ljudi tako ne doživljavaju. Predivan je i bogat, ali ljudi moraju znati nešto o svom tijelu i kako se ponaša u tom svijetu da bi bili sigurni. Nikome recimo ne pada na pamet da ode voziti avion ili skakati padobranom bez da ima neki tečaj ili edukaciju o tome. Tako je isto i u moru.
S novim mogućnostima prijenosa uživo zarona i natjecanja vjerujem da će biti još bolje, a nakon što se sport plasira na Olimpijadu, svakako ćemo imati još veći interes
Poduprite kampanju zabrane trgovine perajama morskih pasa!
S obzirom na izbor zanimanja vjerujem da je jedan od najdražih Vam filmova “Big Blue”, kultni francuski film s kraja osamdesetih. Kako uopće ronjenje stoji u pop kulturi ili u turističkom segmentu kao atraktivno zanimanje ili mamac za amaterski i sezonski puk?
Dosta dobro. Industrija stvarno eksponencijalno raste i tko god proba navuče se jako brzo. Pogotovo ljudi koji vole more i sportski tipovi koji vole istraživati svoje tijelo i mogućnosti, ronjenje je jedno intimno iskustvo gdje se većina stvari događa u nama i vrlo brzo ronioc počne to primjećivati i uživati u tome. S novim mogućnostima prijenosa uživo zarona i natjecanja vjerujem da će biti još bolje, a nakon što se sport plasira na Olimpijadu, svakako ćemo imati još veći interes.
Kako ste zadovoljni ekološki orijentiranim kampanjama kojih ste ambasador, imaju li odjeka u Hrvatskoj?
Pa ako se osvrnem na Stop finning kampanju, nisam baš presretan odjekom. Hrvatska jako polako i teško pomiče svoje glasove. Radi se o zabrani trgovine perajama morskih pasa u EU i to je možda najhitnija i najvažnija i najkonkretnija ekološka akcija trenutno. Ljudi reagiraju pozitivno, ali ovo je službeno prikupljanje glasova za EU parlament radi promjene zakona i treba upisati OIB kako se ne bi višestruko glasalo. Pretpostavljam da se zbog toga ljudi ulijene i odustanu jer treba posegnuti za osobnom. To je zbilja iznimno važno i morski psi su na rubu opstanka, a EU je najveći svjetski izvoznik peraja. Osim što je to užasno brutalna i nehumana praksa, gubitak morskih pasa imati će devastirajuce posljedice za more, a onda i cijeli ekosustav svijeta i atmosferu. Ljudi si vjerojatno i ne mogu dočarati koliko su ozbiljne i brze te posljedice. Volio bi još jednom pozvati sve da na www.stop-finning.eu registriraju svoj glas i da Hrvatska pređe prag za ovaj važan zakon.
View this post on Instagram
A kako se pandemija koronom odrazila na Vaše zanimanje i je li uopće? S obzirom da bi podmorje bilo jedno od rijetkih virus free zona…
Što se tiče samog mora, u Hrvatskoj nije bilo nikakvih problema. Ali od treninga se ne živi, a natjecanja su bila dosta desetkovana, cijeli pokret je bio u nekakvom limbu i puno sportaša je bilo demotivirano. Sada se čini da se sve polagano vraća u normalu. Što se tiče turističkog dijela, osjetio se dosta taj dio i stagnacija je vidljiva, ljudima je teško bilo unaprijed bukirati, a onda je i za kompleksnije projekte sve puno teže. Vjerujem da će se sve vratiti u normalu brzo.
U ronjenju u dubine imam puno osobnih izazova i puno stvari za isprobati, pa se tome nekako nadam, a neću se žaliti ako se usput dogodi kakva medalja ili rekord
Vaši budući planovi i perspektiva razvoja osim vrtoglavog ponavljanja svjetskih rekorda, pretpostavljam…
Pa ustvari nemam prevelike želje i ambicije za novim rekordima trenutno. Čak me možda i više motiviraju sportaši koje treniram da postanu bolji. Svakako me zanima i rezultat, ali puno mi je izazovniji razvoj edukacije i tehnika za ronjenje, poslovna pozadina industrije, inovacije i slično. Volio bi nastaviti s dobrim radom u organizaciji kroz AIDA-u jer na taj način stvaramo sport koji je svima dostupan i proširujemo bazu s mladim ljudima. U ronjenju u dubine imam puno osobnih izazova i puno stvari za isprobati, pa se tome nekako nadam, a neću se žaliti ako se usput dogodi kakva medalja ili rekord.