Količina namjenskog jodlanja, prepjevavanja i traženja smisla ili zabave u besmislenom i nezabavnom bila je frapantna.
Prošvercalo se nekoliko izdržljivih trenutaka i solidnih pop komada, no redom viđenog, svjedočili smo prilično sadržajno jeftinom izdanju europsko-australskih ideja zabave.
Toliko da je vapimo da vrate deluzije i histerije Marka Bošnjaka, jer dečeceva prenemaganja i afekti su večer prije djelovali pristojno i razumno prema ponuđenom.
01. GO – JO: Milkshake Man
Europska južnoistočna downunder država Australija poslala je pantomimičara koji na aparatima banalne i glupave karikature od pjesme pokušava oživjeti Freddieja Mercuryja skidajući se u ‘6 mjeseci teretane’ torzo. S naglaskom na ‘pokušava’. Postoje ljudi kojima je ovo zabavno. Saučešće im. (4/10)
02. NINA ŽIŽIĆ: Dobrodošli
Crnogorska ljepotica prepuna balkanskog baladnog patosa je zakržljala glasom, no stasom je nadoknađivala u Bermudskom trokutu između nebotoksirane verzije Severine, mlađe Radojke Šverko i najbliže Tatjani Jurić, da kojim slučajem voditeljica odluči bit pjevačica pa joj se umili u bijelom. (5/10)
03. EMY: Laika party
Hiperbanalnost dance patterna i jednako tanašna pjevačica domet je za irsku predstavnicu koja je mogla i tri minute žvakati žvaku onstage. Zvučalo bi bolje od ove verzije bubblegum popa. (3/10)
04. TAUTUMEITAS – Bur man laimi
Latvijske predstavnice su u prijevidu na hrvatski Lelek samo s modernijom plesnom koreografijom i zgodnom scenografskom igrom svjetala. Zborni vokali više djevojaka avatarizirali su koncept i među gomilom bezličja bar dokazale kako znaju pjevati a ne se izvlačiti na dance patterne i infantil pop. (7/10)
05. PARG: Survivor
Armenac je pokušao u crnoj koži i toplesu izdramatizirati rockačinu na kilavom engleskom. Kao Manntra bend korijen Bejbe Lazanje, toliko su moćni i autentični. (4/10)
06. JJ: Wasted Love
Pseudooperni dečec koji sve pjeva u visokom registru, a namjera je skinuti melodije Billie Eilish. U live prijenosu je dobio ‘arty’ crno-bijeli tretman. Zamislite koja sreća kad crescendo zavijanje prođe. (4/10)
07. KLAVDIA: Asteromata
Grčka je predstavnica ušla u Božu Vreću dodajući mu trotaktaški ritam, ne bi li opojala emociju kojoj nismo našli svemirski program ni asteroidnih pandana. (5/10)
08. KATARSIS: Tavo Akys
Da postoji Eurosong Joy Division i da su ga Litvanci nabili u time mašinu alter dark indie rockera new agea imali bi ovogodišnju mantru za rock act Eurowronga. (7/10)
09. MIRIANA CONTE: Serving
Maltežanka je moderna pjevačica na rubu repanja i pjevanja kroz sve hibride pjesama u synth prompt ritmici koja je zvala pljeskanje motiv Beyonceine ‘Put A Ring On It’. Htjelo se dosegnut kontroverze zbog dvosmislenog naslova, jer ženska servilnost u dobra vrištećeg ratničkog feminizma i histerije oko ideje podčinjavanja je ravna sotonizmu. (7/10)
10. MARIAM SHENGELLIA: Freedom
Sve nešto superdramatična i na pijedestalu statična gruzijska predstavnica koncentrirana na glas u maniri Doris Dragović moćno drži baladu, dok joj plesačka koreografija poskakivanja ninja u lepršavim svilama daje, bit će, ‘ozbiljne’ konotacije. Na stranu izbori, bar je pjevanjem i melodijom podsjetila na treće zlatno doba Eurosonga – devedesete. (7/10)
11. SISSAL: Hallucination
Dankinja finog raspona glasa pokušava na sintetičke Marušalike technoidne ritmove izbaciti iz drugog plana činjenicu da nema pjesmu, već samo pokušaj. (4/10)
12. ADDONX: Kiss Kiss Goodbye
Mladi Čeh koji je stiliziran po koncetu ‘muška žemska’ bi bio vokalno bipolarno dramatičan poput Anhonyja bez The Johnsonsa, pa koketirajući s brčićima a la Božo Vrećo zauzima sličan vokalni stav pri pokušavanju stizanja engleskog breaka usred pjesme. (5/10)
13. LAURA THORN: La poupée monte le son
Luksemburžanka s pravom na terenu tradicije peterostruke države pobjednice Eurosonga, ne zato jer nemaju dobru stvar – imaju je itekako. Neteško se nametnula ovakvim pop pristupom među top 5 stvari večeri. (7.5/10)
14. YUVAL RAPHAEL: New Day Will Rise
Svu licemjernost Eurowronga osjetite u nastupima predstavnika država čije su zemlje u ratu. Na pozornici je zabranjeno davati političke statemente, ali je mimo toga kuloarska igra Zlica od Opaka cca. Tako će Ukrajina dok god traje rat igrati žrtvu i ulaziti u finale pjesmicama koje su jedva za finale Splitskog festivala, dok će Izrael pratiti buzz agresora, pa balada njihove predstavnice mora imati predznak hospital arome u ustima. Ne mora. Balada je legitimna, pjevačica korektna, licemjernost je prije i poslije nastupa ostala štetna. (7/10)
15. PRINC: Mila
O Konanu iz kostolovačkih teretana i njegovom Balkan emo patosu već smo pisali u odvojenom poglavlju, ali ovdje samo podsjetnik i enciklopedijska ilustracija onoga što se desi kad konfekcija sretne banalno i poželi ga paketirati kao emo. Ne ide Prinče to tako. Eno mu Marka Bošnjaka da se utješe ispadanja jednim nježnim susjedskim dijeljenjem empatije u sobama baselskih hotela. (5/10)
16. ERIKA VIKMANN: Ich komme
Da je finska predstavnica Erika bila Viking recimo, njen bi švapski kvaziprovokativni ‘Ich komme’ pristup komotno mogao zvučati i ‘spritz mier’ te služiti kao soundtrack solidno produciranih pornića i namjenske glazbene pornjave. Kakav touche za kraj eurowrong muke. (4/10)
Od izravnih finalista engleske predstavnice Remember Monday s ‘What The Hell Just Happened?’ su zabavnom pjesmicom podsjetile na light pop na rubovima Spice Girlsica koje zbog mjuzikala znaju pjevati, Francuskinja Louane je s ‘Maman’ podsjetila na varijante šansoniranja u modernoj produkciji, dotle su Nijemci Abor & Tynna s pjesmuljkom ‘Baller’ odgovorili na upit zašto ne miješati njemački trap s estetikom futurizma i klupskim beatom koji zvuči kao prompt glitch.
U finale su izglasani predstavnici Litve, Izraela, Armenije, Danske, Austrije, Lusemburga, Finske, Latvije, Malte i Grčke.
A tek tamo nas čeka subotnji finalni vikend pomor.