Subota, 30 studenoga, 2024

Kritika albuma by Anđelo Jurkas: 30Zona: Zvuk Tri nule

30Zona je startala tvrdo, na toj su grubosti gradili imidž, valjalo je ostaviti zasukane rukave i ne toliko popuštati trendu

Nakon ‘oćemo nećemo’ dalje skupa epizode tokom koje su vagali sve pro i contra argumente zašto (ne) nastaviti zajednički rad, Kozari bok kvartovski rap duo Shin i Galaš implodiraju novim studijskim albumom 30Zone. Au.



Otprilike tamo gdje su stali s ’30’ i ‘300’ albumima kad su eksplodirali singlom ‘Pos’o’,  masovno sheranim zbog hype momenta soundtracka ‘Južnog vetra’, momci konveniraju nastupni tough guys robusni i hrapavi trap kunst, otprilike onako kako se prije tri dekade pokušavalo doživljavati zaboravljene Tram 11.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by 3 0 Z O N A (@30zona)

Od uvodnih najavnih taktova ‘Welcome to K Bronx’ u kojima im Baby Dooks predaje palicu prema naslovnoj stvari i frulanju, Galaš i Shin broje li ga broje na granici nerazumljivosti i mumble rapanja. Ritmički obrasci povremeno imaju opravdanje, povremeno nije jasno kako matrice mogu zazvučati toliko snishodljivo trap mantranjima (‘Sad sam tu’, ‘Diabola’). Ojačani Yem izvođačima i featurinzima Gršom u ‘Adrenalinu’, Kukusima u ‘Krkanima’, ništa se od ponavljanja i utvrđivanja gradiva ne prepušta slučaju jer im te stvari služe kao balans između tvrdog trapa i pikanja dance electro špranci.

Grubi početak, ali komercijalni zaokret

Osjetni utjecaji srpskog betonskog rapa osjeća se i provlači cijelim zvukom albuma kroz stvari ‘Beton’, ‘BBS’, ‘Veni Vidi Vici’ s Padrinom, ‘Thierry Henry’. Ako su fulali terenski naplatiti hitove u vrijeme predomišljanja ‘Zvuk tri nule’ bi trebao biti soundtrackom kvartovskog geto bombanja za klince kojima je electro trap dance pomama premekana, no i njima se našlo placa (‘Hailaif’, ‘Boni’, singlovi s Gršom i Kukusom, ‘Casablanca’, ‘El Chapo’), kao i neočekivanom gitarističkom baladnom pokušaju (‘Daj nam sve’ s Merulom koja ispada najboljim komadom albuma upravo zbog netipičnosti).

Novi album tvrdih momaka mjestimice odzvanja upravo u tom hard smjeru, međutim zbog podilaženje trendseterskim electro dance šprancama i tancačinama, kompletni se dojam beatno razmimoilazi od grubog starta. Šteta jer su obojica repera autentični po lokaciji i vokaciji i nije im bilo potrebno davati prostor komercijaliziranju ne bi li si olakšali prođu kao i najhitoidniji Yem izvođači.

30Zona je startala tvrdo, na toj su grubosti gradili imidž, valjalo je ostaviti zasukane rukave i ne toliko popuštati trendu. Neće im se desiti downdrop kao gore spomenutim prednicima, no neće ni ostavljati bitan trag na rap mapi albuma za pamćenje novog milenija.

Ocjena: 6/10 

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime