Konačno. Nacija može odahnuti.
Armija osnovnoškolaca i ljubitelja lolipop infantil popa dočekala je debitantski album Baby Lasagne.
Najavljivan posljednjih godinu dana od meteorskog bljeska s ‘Rim Tim Tag Dim’ na eurosongovskoj non music paradi, prvijenac simpatičnog Umažanina je kompilacija njegovih dosad objavljenih singlova pojačana za još nekolicinu pjesama, koje, gle čuda, ne odskaču bitno od predstavljenog koncepta prilagodbe prompt muzike i tuđih melodijsko ritmičkih obrazaca.
View this post on Instagram
Hitovi za TikTok generaciju
Kako je blockbuster ‘Rim Tim Tagi Dim’ prezentirao model skladanja već viđen kod prvaka domaće estrade Jaje, Husa, Huljića, Brege i mnogih drugih, a taj je naslanjanje na uzore i posuđivanje od popularnih utjecaja, tako se i Marko Purišić u off projektu preraslom u senzaciju oslonio na citiranje finskog prednika Kaarije, Rammsteina, grupe Pain i stockovskih već snimljenih tuđih ritmičkih rješenja, ne bi li njegova nonsens brojalica zapalila publiku.
Istim modelima skladanja, ritmičkim rješenjima, vokalnim obrascima, tonovima i notama singl by singl (‘IG Boy’, ‘Biggie Boom’, ‘And I’, ‘Catch Me If You Can’, ‘Don’t Hate Yourself…’, ‘Stress’) ali i ostalim zasad neekraniziranim stvarima (‘Good Boy Lasagna’, ‘Less Then Great’, ‘Hypocritical’, ‘Baila’, ‘Again’, naslovna) Marko se otkriva kao trendovski svjestan i na dva-tri tona vokalno skučen autor čije je uho zapelo za ex MTV model isfuravanja bendova, tako da kad primjerice pjevački i melodijski ćopne Wheatus ‘Teenage Dirtbag’ u ‘Stress’ to nije slučajno.
Baby Lasagna je ponudio sjajan ‘shopping centar prompt music‘ album za površnu trendovsku TikTok publiku. Sve do naslova ‘Dopamine’, vrtićka publika može u sing a long refrenima pomagati zbornim pjevom, pomažući Marku unovčiti instant glazbu i popularnost.
Ono što Baby Lasagna jest je sjajna priča o uspjehu na hrvatskoj estradi i mainstream sceni, gotovo PR-izirano hollywoodizirana, kako od zamjene postaje gotovo eurosongovski pobjednik da ga onaj nebinarni dečkožena Nemo nije natpjevao boljom pjesmom, na stranu spolne PR neodlučnosti dotičnog. Ono što Baby Lazanja jest je simpatični momak čiji neglazbeni potezi (odbijanje, to jest preusmjeravanje Plenkovićevih 50 000 eura prema onkološkim pacijentima) plijene pažnju i zaslužuju back up i pljesak daleko bitnije od glazbe itself.
Ono što Baby Lasagna nije – originalan, drugačiji, glazbeno zanimljiv autor ako ste stariji od 13 godina (da se ne skužimo krivo i to je sasma legit i vrijedna publika). Nije ni neki osobit pjevač i svjestan je svojih vokalnih limita, pa shodno tome uspješno produkcijski i aranžerski stavlja glas u službu ‘la la la’ pripjevača čije melodije i refrene doista pjevaju osnovne glazbene škole. I to nema veze s glazbenim pretenzijama i osobnim simpatijama, nego faktima kojih je i sam Marko itekako svjestan.
Ako želi raditi relevantnu glazbu, morat će krenut ispočetka…
A najbolja stvar oko Baby Lasagne je njegov poslovni model i vizualne popratne djelatnosti (video spotovi djevojke, pardon, supruge mu Elizabete Ružić koja daleko efektnije podebljava njegov audio narativ). Sve tek supsidijarno i tercijarno vezano uz glazbu.
Marko će Purišić, nakon što mu splasne balon popularnosti bildan na glasovima glazbeno jedva pismenih, biti suočen s činjenicom kako – ako želi skladati i izvoditi referentnu i relevantnu glazbu – mora krenuti još jednom od svog sobička u kojem mu neće generička tuđa rješenja i beatovi mijenjati hype momente i nedostatke mašte. Dotad ima sjajan trendovski album prvijenac i huk sjajnog estradnog uspjeha. Za one kojima je meteorski bljesak na ‘rvackoj i eurosongovskoj estradi u najluđoj mašti moguće dovest u paralelu s uspjehom.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Svreenshot YouTube