Kad je riječ o velikim projektima i globalnom utjecaju, moć je još uvijek najčešće u rukama muškaraca. Zato je uspjeh KPop Demon Hunters važan ne samo kao medijski hit, nego i kao primjer što se događa kad ženski glas dobije prostor. To je ženski glas kroz same
protagonistice, fiktivnu žensku K-pop grupu iz filma. One su u priči ratnice koje štite svijet,
ali i mlade žene koje uče kako sačuvati vlastiti identitet (blagi spoiler, bit će ih još). To je i
ženski glas u režiji Maggie Kang, redateljice korejskog porijekla, čija je povezanost s
vlastitom kulturom oblikovala sadržaj filma.
U tandemu s redateljem Chrisom Appelhansom, stvorila je prvi animirani film koji u potpunosti koristi korejski kontekst, bez pojednostavljivanja i bez prilagođavanja zapadnim očekivanjima. Zajedno su uspjeli ono što mnogi studiji pokušavaju: spojiti priču, glazbu i identitet u filmu koji je globalno razumljiv, a pritom zadržava dubinu i autentičnost. Rezultat je film koji jednako dopire do tinejdžera i odraslih u Seulu, Lagosu ili Zagrebu.
K-pop junakinje su one koje trebamo
Maggie Kang je od početka imala jasnu ideju: film će govoriti o demonima i lovcima na demone. Uključivanje korejske mitologije bilo joj je prirodno, ne samo zbog istraživanja,
nego i zato što dolazi iz te kulture (iako je odrasla u Kanadi, ima korejsko porijeklo). Željela
je da negativci budu Jeoseung Saja, tradicionalni korejski poslanici smrti koji dolaze po dušu pokojnika i odvode je u zagrobni svijet. Ta bića nisu nužno zla, ali u kontekstu filma
postaju mračni idoli, povezani sa slavom, tamom i manipulacijom. Kad se u priču uključio K- pop, Kang i suredatelj Chris Appelhans donijeli su ključnu odluku: negativci će biti i idoli.
Tako je nastala suprotnost između Huntr/x, K-pop djevojaka koje u tajnosti koriste moć glasa za borbu protiv zla, i njihovih suparnika Lion Boys, idola stvorenih od mračnih sila (Geeks OUT).
Film spaja energiju K-popa, kroz pjesme poput Golden, Soda Pop i Takedown s korejskom
mitologijom i tradicionalnom estetikom. Važno je i što su protagonistice u ovom filmu djevojke. Jer detalji su važni. U akcijskim žanrovima ženski likovi često ostaju u pozadini ili
su oblikovani po muškom modelu, hladne, neosjetljive, savršene ratnice. Ovdje to nije slučaj. Junakinje u KPop Demon Hunters su istovremeno ranjive i snažne, realne i fantastične, vođe i sestre. I budimo iskreni, koliko često imamo priliku gledati akcijske junakinje koje uspijevaju istovremeno zadovoljiti fanove žanra, djecu i kritičare pop kulture, a da se nijedna od tih skupina ne osjeća podcijenjeno? Kontrast ‘seksi & badass’ Marvel junakinjama, koji otvara prostor u kojem djevojke mogu biti moćne i autentične, bez pritiska da budu savršene.
33 milijuna pregleda i nijedna pogreška
Ništa u filmu nije slučajno. Vizualni stil, promjene tona, ritam animacije, sve je podređeno
priči. Komedija proizlazi iz pažljivo biranih animacijskih formi, poput chibi stila, koje pojačavaju određene trenutke. Promjene u stilu uvijek služe emociji, značenju ili naraciji. I
upravo zato film funkcionira. K-pop je vrhunski kodiran svijet, a fandom ne oprašta površnost. Oni znaju svaku notu, svaki pokret, svaki kadar. Tu nema mjesta za grešku.
View this post on Instagram
A KPop Demon Hunters ne samo da je prošao test, pomaknuo je granice onoga što K-pop
animacija može biti. Brojke to potvrđuju: preko 33 milijuna pregleda u dva tjedna, top 10 u
93 zemlje. Naravno, dio toga je rezultat dobrog marketinga, ali jasno je da film pogodio nešto bitno. Prihvatila ga je publika koja K-pop živi, ali i oni koji o njemu znaju tek nešto sa
TikToka. Osobno nisam stručnjak ni fanatik, ali film sam pogledala više puta. I osjećala sam kao da je netko uspio ‘provaliti’ u prostor K-popa, a da ništa nije slomio.
KPop Demon Hunters je uspio ostati autentičan i ostvariti masovni uspjeh
I to nije slučajno. Kang i Appelhans su stvorili svijet koji se temelji na razumijevanju onoga
što K-pop pokreće, ali i ljude općenito, na razumijevanju energije, identiteta, pripadnosti i
moći. Uz to su napravili ključan potez, angažirali su stvarne producente iz K-pop industrije,
poput Teddyja Parka i Lindgrena, i glazbu ugradili direktno u strukturu priče kao njezinu
emocionalnu i narativnu jezgru. Rezultat je film koji obrađuje ozbiljne teme kao što su
mentalno zdravlje, unutarnje glasove, osjećaj krivnje, sram i potragu za identitetom. A pritom je dostupan i mladima i odraslima, bez podcjenjivanja publike. I zanimljiv.
I za kraj, film je postao viralan, ušao je u prostor masovne zabave, ali i ispričao priču s
težinom, iskrenošću i genijalnim spojem svega što danas privlači publiku i to iz perspektive glazbe, akcije, humora, emocije, tehničkih karateristika te identiteta. Pokazao je da globalni uspjeh ne mora značiti površnost, i da publika prepoznaje kada je nešto napravljeno s razumijevanjem, poštovanjem i onako nekako iskreno prema svakom elementu teme.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube