Snimati korijensko-garažni rokenrol album na sceni na kojoj su sinonimi za mainstream rock potezanje od Valjka preko smijeha od dva Kazališta, sve do Pere Galića, Thompsona ili Psihomodo Popa, svakako nije ziheraški potez.
Rock je mrtav i neka je. Izdahnuo je i predao oružje na RH imitaciji scene onog trena kad su kompjuteri oteli primat falusoidnoj gitari u novom mileniju. Čast izninkama. Na tragu činjenice kako tek Superval pokušava iznjedriti neke nove klince i u nedostatku ičega uzbudljivog, a mlađeg od Savršenih marginalaca i Mileta Kekina solo kao dvije polutke raspalog HP-a, nije čudo da neki novi dinosauri mijenjaju neke nove klince.
U vrijeme kad mediji brinu više o novom dečku Maje Šuput, novim koncertima Thompsona, novim skandalima kao clickbaitovima, u vrijeme atrofiranih i nebitnih glazbenih kritičara, na scenu nastupaju gitaristički rawk n roll kolektiv TV Eye čiji novi, drugi studijski album, ne samo naslovom – eksplodira. Pridodani sceni pogubljenoj između estrado-rockera i pseudo-alter čistunaca i antipatično elitističkih ‘kužera’, nijednom kružoku TV Eye ne spadaju, ma koliko si nabijali škrilake i lovili imidž. Stali bi upravo tamo gdje je brat frontmena Kurspahića ranije kročio s Babiesima i Erotic Biljanima, ili još daljim dobacivanjem do riječkih Stuffa, puležanskih Messerschmitta i Spoonsa ili pak bendova poput Malehookersa ili Subway Dogsa. Pobogu i Kojota otkad su Majke postale tek gažerskim pratećim bendom nr. 1 pozeru scene.
TV Eye kao sigurna klupska oklada
Ali, mimo isturene pozicije frontmena u roli tuzemne varijante i pomirenja Iggya i Danziga, TV Eye možete loviti kao sigurnu okladu zaželite li se klasičnog klupskog rock momenta, tu nema greške. Od prvih singl/spotova, a osobito ritmički i riffovski rasplesane ‘Friend Zone’ kao ponajboljeg riff n rolla godine, ne samo odnosnog albuma već i domaćeg rocka, albumče u svojih desetak komada nudi nulu iznenađenja, ali više nego korektno isporučivanje zvučnih shema bendova koji su im prethodili i značili. Nema zere originalnog, ali nema ni potrebe.
Imate rock and roll osnovnu školu iskusnjaka koji su odlučili ponuditi pozu daleko uvjerljiviju od naučenih glumatanja i servisiranja kako je, primjerice, glumila hollywoodska elita počevši s Juliette Lewis, Jackom Blackom, Johnnyjem Deppom, Jaredom Letom i nalik. Jok, ni traga fejku. Tek izvrsno isfurani šabloni svjesno isturenog frontmena, čija igra i glas više nego efektno drže nivo spomenutih uzora i predaka.
Iako je sva prilika da mimo par sezona razigravanja i koncerata uzduž i poprijeko RH i regije ova skupina mladića nema tendencije trajanja van vlastite ideje zabave i eksplodiranja, s njima na line upu bilo kojeg festivala teško možete fulati, ako zaželite i žudite za znojenjem uz klasiku garažnog rocka. Onog trena kad uz autorske pjesme s ‘Explodea’ odsviraju cover naslovne stvari iguane Iggyja iz najjače faze Stoogesa, vidjet ćete i čut koliko poredba drži vodu. Dalje od toga ne ide.
Ocjena: 7,5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube
