Recenzija nastupa: Goran Vinčić Vinča – Baš vas volim

Vinča je inteligentan, brz na jeziku i mislima, ambiciozan lik. Vinča ima brojke. Ne samo na YouTubeu i ne samo u ‘Dežurnom krivcu’, svom prvom skoro dvomilijunskom specijalu. Otkad ga je uzeo i Šprajc za humoreske u njegovoj TV društveni komentar formi, pa sve preko estradiziranja i desetogodišnjeg iskustva u build upanju svog stand upa kao nečeg narodski smiješnog, popularnog, brojčanog i neizbježnog, nakon Pervana i Šarića, a negdje uz bok Blogera Kruleta, Vlatka Štampara, Kerekeše i Splicku stand up scenu. 

 

Novi mu stand up kreće s klincima i brigama novopečenih roditelja, vrtić problematika, red komunikacije i pokušaja improvizacije s prvim redovima (aluzije na gej braću, vulgarizme u smislu ‘drk*t će na neku lijepu u publici’, ‘svi smo mi ljudi osim mene, u krevetu tamo mi viču životinjo’, epizoda sa svađom s ljudima koji se vrijeđaju ili ga ne drže smiješnim…), komentari na uvrijeđenost i svijet, konstantno psovanje jer na svaki vulgarizam se bar 30% ljudi nasmije, komentiranje trauma i zabave, kućnih ljubimaca, svoje debljine, pa se laćao gitare i narodnjaka – nek se vidi da se dobro snalazi i s instrumentom kao širim dijapazonom svojih glumačko-zabavljačkih mogućnosti. Ispipkao je tako desetak dramskih punktova u tih probranih sat vremena, ne bi li pri kraju zaključao s koronom i seksualnim radnicama. 

 

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Goran Vinčić (@goranvincicvinca)

Na prvi pogled riječ je o izvrsno produciranom i tehnički korektno izvedenom showu, uz sve što priliči jednom mainstream stand up događaju: velika dvorana, brojna publika, energičan nastup i siguran izvođač koji ima odličnu kontrolu nad prostorom i tamo se osjeća sve ugodnije. Tamo gdje Netflix već neko vrijeme radi ozbiljan posao na malko većem tržištu od Balkana, Josip Sunko je redateljski (pokrivenost kamerama, kadriranje, izmjena u montaži) odradio sjajan dio posla i funkcionira kao što uzusi i standardi vodećih spomenutih streaming servisa i produkcija nalažu.

 

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Marko Dejanovic (@markodejanovicpanda)

Vinčić se već etablirao kao komičar koji nastupa s naglašenim narodskim štihom koji nastoji biti glasom ‘malog čovjeka’ i reflektirati svakodnevne situacije, od obiteljskih zgoda do društvenih apsurda sklon crnom humoru, vrijeđanju i vulgarnom humoru. U ovom specijalu čini se da ta formula gubi svježinu i pretvara se u niz anegdota koje više nalikuju na produženo pripovijedanje za kafanskim stolom, ali to je upravo target koji cilja i želi. Publika reagira – smijeh je konstanta, dvorana ga prati, ali ostaje pitanje: čemu se točno smiju? Samoj energiji Vinče? Originalnosti fora? Navici mase da se ‘smijati mora’? Ili stvarno duhovitim dosjetkama?

Humor, premda inteligentno slagan da zadovolji mase, prohodan je i komunikativan, ali rijetko prelazi prag dosjetke u nešto inventivnije. Vinčić uglavnom prepričava svoje životne epizode, povremeno simpatične, povremeno rubne, ali ne i osobito iznenađujuće. Namjesto oštrine koristi psovke, zasad se libi doticanja politike i političara i kritičkog reza prema društvu, ili makar lucidnog pomaka koji bi preokrenuo očekivanje i iznjedrio smijeh iz neočekivanog kuta. Sve što izgovara ili dobacuje prvim i sedmim redovima djeluje poznato, očekivano, pa i predvidivo.

Vinču se ne može osporiti 

U tom smislu, Baš vas volim više je potvrda Vinčićeve popularnosti, nego dokaz njegovog kreativnog rasta. On ima vjernu publiku i očito zna pogoditi njihovu potrebu za laganim humorom koji neće uznemiriti već poslužiti kao kolektivna katarza smijehom. No istodobno, to je i najveći problem specijala, humor koji je ugodan, ali bez stvarne težine, bez memorabilnih punchlineova i bez osjećaja da se svjedoči nečemu originalnom. Kao vicevi i dosjetke, aforizmi za koje aprirono osjećate da se treba smijati više nego su doista smiješni. 

Na kraju, Baš vas volim funkcionira kao zabavna večer u društvu omiljenog komičara, ali teško da će ostati upamćen kao stand up specijal koji pomiče granice žanra. No, doima se kako mu to nije ni namjera. Ovo je populistički proizvod usmjeren na brojke, a ne originalnost. Publika je zadovoljna, Vinčić siguran u svom maniru, no za gledatelja koji traži nešto više od rutinskog ‘narodskog humora’ ostaje protupitanje je li sat vremena zaista vrijedan toga da se po izlasku iz dvorane ne može prisjetiti nijedne istinski pamtljive šale.

Za takve, više nego fer potez je ovaj besplatni YouTube specijal. S koje strane humora dolazite ovisit će i o percepciji Vinčinog stand upa. Sviđati vam se može ili ne mora, a negirati ga ne samo zbog brojaka i ostalih zapremnina s kojima se i sam sprda, ne možete i ne smijete.

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube