Diane Keaton bila je jedna od onih rijetkih glumica koje su uspjele istodobno biti i lice epohe i njezina ironijska komentatorica. Svojom pojavom, glasom i osobnošću uvijek pomalo nespretnom, ali nepogrešivo karizmatičnom, utjelovila je sve ono što je američka kinematografija 1970-ih nastojala postati – iskrenija, ranjivija, stvarnija, pomalo neurotična i po tim sitnicama bitno ispred svog vremena.
Rođena 5. siječnja 1946. u Los Angelesu kao Diane Hall, umjetničko prezime Keaton uzela je po majčinom djevojačkom imenu i s njim započela put od kazališnih dasaka do Hollywooda.
U ranim godinama karijere okušala se u kazalištu, glumila u Broadway produkcijama i stekla reputaciju glumice s osobitim komičnim tempom, ali i s ozbiljnošću koja je odudarala od stereotipa tadašnjih ženskih uloga.
Sve se promijenilo kada je upoznala Woodyja Allena
Njihova suradnja, započeta predstavom Play It Again, Sam, ubrzo se pretvorila u jedan od najvažnijih kreativnih odnosa američkog filma. Allen i Keaton bili su par i na ekranu i izvan njega, ali ono što ih je uistinu povezivalo bio je humor, nervozni, neurotični, intelektualni, ali ljudski i brbljavi i zabavni do srži. U njegovim filmovima Sleeper i Love and Death stvorila je lik žene koja je istodobno pametna i smiješna, distancirana i emotivna, no tek u Annie Hall iz 1977. godine, ulogom koja joj je donijela Oscara, Keaton je postala arhetip. Ne samo Woodyjeve muze, nego cijele generacije žena koje su se borile za pravo da budu komplicirane, proturječne i istinite. Annie Hall nije bio samo film o ljubavi, nego o jeziku, identitetu, komunikaciji i nesporazumima – i Keaton je u svemu tome bila srce. Njezin smijeh, spontan i pomalo nesiguran, njezina nespretna gesta dok nosi prsluke i kravate, njezin glas koji se lomi između ironije i melankolije, sve je to definiralo novu vrstu ženske prisutnosti na filmu.
View this post on Instagram
Ali, Diane Keaton nije ostala zarobljenom u tuđem svijetu. Dok su mnoge glumice njezine generacije ostajale zatočene u likovima, Keaton je uspjela izbjeći klišej. S Coppolinim Kumom gdje tumači Kay Adams, pokazala je dramski raspon koji je daleko nadilazio komediju. Uloga žene koja polako spoznaje moralni pad svijeta u kojem živi i vlastitu nemoć da ga promijeni, postala je njezina tiha tragedija, jednako snažna kao i dotadašnji komični neurotici koji su je proslavili.
Svojim televizijskim ostvarenjima i životom probijala je granice shvaćanja ženskih uloga
Tijekom 1980-ih i 1990-ih, Keaton se pretvorila u zaštitno lice filmova koji su spajali humor, inteligenciju i toplinu. U Baby Boom i Father of the Bride igrala je žene rastrgane između obitelji i samostalnosti, dok je u Klubu prvih supruga, zajedno s Bette Midler i Goldie Hawn, slavila žensku solidarnost s dozom sarkazma i dostojanstva. U tim ulogama postala je simbol one generacije glumica koje su odbile nestati s ekrana čim su navršile četrdesetu, pedesetu i dalje.
Kasnije suradnje s redateljicom Nancy Meyers, posebno Something’s Gotta Give iz 2003., potvrdile su da je Keaton i dalje relevantna, duhovita i dirljiva. Film joj je nosio još jednu nominaciju za Oscara, ali važnije od toga, pokazao je da žene njezinih godina mogu biti protagonisti, mogu biti zaljubljene, seksualne, ranjive, smiješne. Keaton je svojim likovima davala dozu nepatvorenosti koja je činila da i u banalnim scenama izgleda stvarno, kao netko koga poznajemo i tko bi mogao sjediti s nama na kavi, razgovarati o životu, godinama, ljubavi i smrti s jednakom dozom humora i rezignacije.
Njezin privatni život, koliko god intrigantan bio javnosti, nikada nije bio središte njezina identiteta. Bila je u vezama s Woodyjem Allenom, Alom Pacinom i Warrenom Beattyjem, muškarcima koji su, svaki na svoj način, simbolizirali američki film druge polovice 20. stoljeća. ‘Talent je nevjerojatno privlačan’, rekla je jednom, sažimajući jednostavnom rečenicom ono što je njezin život i karijeru učinilo zanimljivima: fascinaciju ljudima koji stvaraju, misle i preispituju. I sama je to činila cijelog života.
Osim što je glumila, Keaton je režirala, producirala, pisala knjige i memoare, bavila se fotografijom i arhitekturom, bivajući time arhetipom za profil samosvjesne i multipraktične žene.
Nikada se nije udala, a majčinstvo je doživjela kasnije, posvojivši dvoje djece kao još jedan znak njezine neovisnosti i potrebe da sama kroji svoj put.
Bila je utjelovljenje ranjivosti i hrabrosti
Diane Keaton je, možda više nego ijedna druga glumica svoje generacije, utjelovila spoj ranjivosti i hrabrosti. Bila je moderna, ali nikad pomodna; smiješna, ali nikad površna; romantična, ali uvijek s ironijskom distancom. Njezin stil, njezin glas i njezino lice ostaju urezani u kolektivnu svijest kao dokaz da gluma, kad je iskrena, može biti i filozofija. Kad je u Annie Hall pogledala Woodyja Allena i rekla: ‘La-di-da, la-di-da’, činilo se kao improvizacija, ali u toj rečenici sažet je cijeli njezin pristup umjetnosti i životu: prihvatiti nepredvidivo, smijati se nesavršenstvu, i nastaviti dalje.
View this post on Instagram
Smrt Diane Keaton nije kraj samo jedne ere, jer njezini filmovi i njezini likovi ostaju svjedočanstvo o tome koliko komedija može dirnuti, koliko jednostavna gesta može promijeniti način na koji gledamo film, i koliko autentičnost može biti revolucionarna. Bila je tiha intelektualna ikona, glumica, autorica i možda ponajviše čovjek koji je s nevjerojatnom toplinom pokazao da život, ma koliko zbunjujuć, uvijek vrijedi promatrati s osmijehom i kravatom.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube