Najteži kunst ne samo mikro domaće glazbene scene i bilo kakve kreativnosti je biti dosljednim. Istraživati. Kretati se prostorima pop forme na ne baš predvidiv i fluidan način. U bendovskom formatu Porto Morto već nekoliko albuma grade upravo taj dvoton, tronton, tetraton, megaton, spaceton. Daleko bliže haustorskom nego pipsovskom modernizmu i osluškivanju muza koje im plutaju po tim zamišljenim psihodelijama i svemirštinama. Vođeni kreativnim istraživačkim i produkcijskim motorima Roka Crnića i Hrvoja Klemenčića, Porto Morto aranžmani ritmiku nikad ne uzimaju pravocrtno ni zdravo za gotovo. Njihova komponiranja nemaju poznate jednadžbe, stilovi im služe za zezanje i potragu, brass im je jednakovrijedni instrument, a psihodeliju ne pretpostavljaju synth popu, reggae ritmikama niti mainstream radiofoniji.
U tom mikrosvijetu jebotonskih postulata i potraga, igranja zvučnosti riječi, stihova i lirike, između dobrog, boljeg i sjajnog smjestili su svoj novi studijski album “Minimum”. Maksimalno rastegnut stilski i vremenski služi kao mapa ulaska u glazbene mozgove, svijetove i pop svemire istraživanja vrlo neobičnih uslovno pop rock komada. Uz neobične cameo uloge Caneta Partibrejkera i Davorina Bogovića, arhivski iskop Tete Lize, bliske im popvski Hiljeta i Bojanu Vunturišević mimo dosad predstavljenih singlova među kojima se “Paradoks” i “Gužva”, naslovna stvar i minijatura “Transfomiran” strše ne samo kao ritmički najkompaktniji komadi, već kao najsmisleniji next singl izbor. “Minimum” nije lako prohodan album niti superslušljivih skoro sat vremena kompiliranja, ali je više nego vrijedan pažnje slušatelja u potrazi za izazivanjima pop formatiranja a ne prompt glazbama. I tu su Porto Morto kao rijetko tko na usluzi i posluzi slušateljima.
Ocjena: 8.5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube