Utorak, 30 lipnja, 2026

Kritika filma by Anđelo Jurkas: Jackass 5: Best & Last – Kraj je smijeha i boli, baby

Jackass: Best & Last nije toliko novi film koliko oproštajna i fino reklamirana, ali i primljena razglednica konpilacije MTV ere u kojoj su bol, glupost, zabava i potpuna odsutnost samoočuvanja zabavne anarholivudske ekipe postali oblik filmskog TV serijala i performansa. 

Nostalgični kolaž najvećih hitova, arhivskih bisera i nekoliko novih skečeva kojima Johnny Knoxville, Steve-O, Weeman, Chris Pontius i ostatak ekipe zatvaraju krug traje više od četvrt stoljeća, ne mijenjajući formule. I dalje su im glavni alati rezervirani za zahodski humor, riganje, izmet, bolne padove, susrete s jurećim bikovima, zmijama otrovnicama s kojima izvode sulude prankove i izazove zbog kojih prosječni gledatelj istovremeno okreće glavu pitajući se “Zašto pobogu i dovraga?”. Istovremeno dobijajući apsolutno legitimni odgovor i uvijek iznova isti, njima je zabavno. Iskrena dječačka potreba likova u ili pred 50-ima za pomicanjem granica fizičkog humora bude ono što Jackass ekipu razlikuje od bezbrojnih internetskih kopija, imitatora, slijednika ili pak druge vrste prednika i grupne ponude pametnijeg anarho humora apsurdističkih otaca pomaknutog – Monty Pythona.
 
Novi član ekipe je robotizirani “proktorektum istraživač”, duhovito analno uklopljen u apsurdnu logiku serijala, dok posljednji pogibeljni susret Knoxvillea s razjarenim bikom, eksplozije i samoozljeđivanje ne jenjaju kao rituali kojima družina potvrđuje vlastitu superfer filozofiju, ako će itko nastradati radi smijeha, to ćemo bit mi.
 

Kakvi simpatični luđaci 

Ono što oproštajku Best & Last čini posebnim nije količina gadosti, nego količina međusobnog povjerenja i ljubavi između ad hoc ex ganga. Ispod svih doslovnih sranja krije se priča o prijateljstvu ljudi koji su desetljećima vlastita tijela pretvarali u rekvizite kako bi nasmijali sebe i publiku. U doba kada je sve pažljivo isplanirano, algoritamski optimizirano i ispeglano, njihova anarhična spontanost djeluje gotovo romantično. Naravno, humor je i dalje krajnje infantilan i neće pri dobiti nove poklonike. Ali onima koji su odrastali uz Jackass, zadnji čavao u lijes filma nije tek zbirka najluđih trenutaka, nego sentimentalni pozdrav generaciji koja je vjerovala da su najbolji specijalni efekti stvarni udarci, pravi padovi i iskrena ludost.
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by jackass (@jackass)

Na kraju, kad odmahnete glavom kako vam nikad nisu sjeli jer vas promašuju za ukus u humoru i neće vam nimalo nedostajati njihovi lomovi, unatoč svemu, teško je ne klimnuti im na osmijeh i reći kakvi simpatični luđaci.



 

Ocjena: 7.5/10

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime