Četvrtak, 30 travnja, 2026

Kritika filma by Anđelo Jurkas: Vrag nosi Pradu 2 – Šlepanje na ‘modni’ original sa zvjezdanom postavom

U usporedbi s originalom 'Vrag nosi Pradu', bio je, ma koliko to čudno zvučalo, čišći film, oštriji u tonu, britkiji u komediji, vizualno elegantniji

Dvadeset (brojkom: 20, caps lockom: DVADESET) godina je prošlo otkako je Miranda Priestly prvi put ledenim glasom zatražila svoju torbicu od asistentica unutar soba utjecajnog modnog magazina. Sad se vraća u svijet koji joj se osvetio na najpodliji mogući način jer tiskani mediji umiru, influenceri diktiraju ukus, a Runway stoji na rubu nestanka. 
 
Vrag nosi Pradu 2, unatoč iste autorske redateljsko-scenarističke postavke, u toj medijskoj odmazdi i ratu modno-industrijskog i influenserskog ‘nekad i sad’ prepoznaje jedinu pravu i konkretnu temu. Da joj se posvetio potrebnom pažnjom, mogao je biti vastavkom vjernim originala. Kad odluta, a uglavnom luta, ostaje to čega se svaki nastavak kulturnog fenomena mora bojati, fan service u skupim kostimima. 
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Devil Wears Prada 2 (@tdwp2)

 

Miranda shvaća protok vremena, ali ne pristaje na urušavanje 

 Kraljica Meryl Streep je za ovaj projekt prekršila svoja vlastita pravila o izbjegavanju nastavaka, stoga niti ne glumi Mirandu Priestly koliko je odigrava autopilotno, ali jednako efekno. Njezina Miranda iz 2026. nije ista zloća u novom pakovanju, preživjela je par dekada medijske industrije i postala nešto složenije – ‘čelična lady’ koja shvaća protok vremena, ali nelako pristaje na urušavanje. Evolucija njenog lika čini Streep daleko zanimljivijom nego što je bila u prvom dijelu kad smo je tek upoznavali prisličavajući djeliće njena karaktera u osobama na pozicijama, bez obzira sretali ih unutar modne ili tek industrije. 
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Devil Wears Prada 2 (@tdwp2)



Anne Hathaway kao Andy Sachs sada je urednica koja je progutala kompromise koje je nekad odbijala, ali sama pojava – te velike smeđe oke i šarm Hathaway ne može biti nego sanjarski naivna, ma kako je se valja gledati kroz prizmu zrele novinarke. Uslovno negativka Emily Blunt u ulozi Emily, preobražene u moćnu izvršnu direktoricu luksuznog brenda i Stanley Tucci kao vjerni Nigel nose neke od najjačih scena koje počivaju na njihovim izmjenama i razumijevanju psihologije karaktera likova koji tumače.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Devil Wears Prada 2 (@tdwp2)

Noviteti u castingu su Justin Theroux kao milijarder Benju Barnes koji želi kupiti Runway, kultna Lucy Liu kao njegova supruga Sasha, uz Simone Ashley i Kennetha Branagha u sporednim ulogama. Prošireni glumački sastav funkcionira kad ga scenarijem vodi satira o kapitalu koji kupuje kulturu, dočim šlepa kad pokušava biti humoran i zabavan pod svaku cijenu. Temeljni problem nastavka je što scenaristica McKenna piše inteligentno o propasti medija, algoritamskom diktatu i eshittifcationu kulture, ali istovremeno film koji strahuje od vlastite gorčine, pa se onda kada bi trebao biti neugodna dijagnoza, povlači u ugodnu toplu nostalgičnu avanturu. Redatelj je u stopu prati. 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by The Devil Wears Prada 2 (@tdwp2)

Vrag nosi Pradu 2 je tematski ambiciozniji i emotivno zreliji

Dužim establishment shotovima od Milana do new Yorka, esktravagancama nastupa Lady Gage, popunjava se impresivnost viđenog i stil, sve je vođeno i viđeno, tempirano i programirano, a likovi su jedini charm pleaseri. Kostimografkinja Molly Rogers (koja preuzima part Patricije Filed) svakako je inpresivna, za modni film nema druge opcije, no vizualni identitet filma je i za modnu i za ‘pokapamo press industriju’ pretjerano flatline. Osvijetljenost je sivkasta, kontrast izgubljen, tzv. ‘Netflix look’ dostatan inteligentne i suptilne opservacije Varietyja kako bi Miranda Priestly o tome imala što reći. 

U usporedbi s originalom Vrag nosi Pradu, bio je, ma koliko to čudno zvučalo, čišći film, oštriji u tonu, britkiji u komediji, vizualno elegantniji. Nastavak je tematski ambiciozniji i emotivno zreliji, ali kinematografski i dramaturški mekši, korektniji, mekaniji, kremastiji. Radi se o pouzdanom nastavku koji ne sramoti prednika, ali je daleko od statusa budućeg comfort-watch klasika kakav je original nesumnjivo postao. 

Ocjena: 6/10

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime