Par dana nakon što je INmusic Festival zatvorio ovogodišnje ljetno glazbeno poglavlje na jarunskom otoku, Zagreb dobiiva neočekivani bonus samo nekoliko kilometara istočnije, na Bundeku, otvarajući novi potencijalno veliki jezerski koncertni prostor koji je, barem na jednu večer, izgledao kao logični nastavak festivala. S domaćim zagrijavanjem Baby Lasagna atmosfera je djelovala kao neslužbeni četvrti dan In Musica, samo s bitno više šljokica, koreografije i radijskih hitova.
Davno su prošla vremena kada su Black Eyed Peas bili najuzbudljivija pojava komercijalnog hip-hopa. Još početkom karijere, dok su snimali soulful i funkerski rap poput “Request Line” s Macy Gray, djelovali su kao bend s jasnim autorskim identitetom i kredibilitetom uz bok De La Soul ili Arrested Development. Dolaskom Fergie pretvorili su se u globalnu pop-franšizu, a will.i.am u jednog od najvećih arhitekata plesnog mainstreama dvijetisućitih. Taj dio njihove biografije Bundek i dobio. Minus Fergie naravno, bez koje su samo Black Peas.
Koncert otvaraju MC-jevskim nahajpavanjem s “Let’s Get It Started”, nakon čega nižu “Boom Boom Pow”, “Rock That Body”, “Pump It”, “Don’t Stop the Party” i ostali megahitovi koji su obilježili eru prije nego što će trap potpuno preuzeti dominaciju nad komercijalnim rapom. Bend kombinira živu svirku s matricama, produkcija je raskošna, ritam neprekidan, a gažerski cilj jasan, by any means održavati publiku u plesnom pokretu makar obradama Whitney Houston “I Wanna Dance With Somebody” ili White Stripesa “Seven Nation Army” sve do zadnjed dijela neizbježnog s “My Humps”, “Where is The Love”, “I Gotta Feeling” i sličnima.
Nije to koncert na kojem se traže suptilnosti ili revolucionarne ideje
Black Eyed Peas su dobar dio bili reperi za modne piste, fitness dvorane, televizijske spektakle i da se ne lažemo, liftovsku radio publiku Eurosonga. Njihov rap nikada nije pretendirao biti ulica nego plesni podij pa sinoć zvuče kao nostalgični podsjetnik na vrijeme kada je najveći pop-rap svijeta bio bezbrižan, zarazan i neopterećen autentičnošću. Gotovo prateći bend will.i.ama obzirom da u bendovski narativ uvezu i njegove solo stvari. Na neki način, njihova pojava u Zagrebu izazvala je sličnu vrstu nostalgije kakvu su na Jarunu nudili The Flaming Lips svojim psihodeličnim spektaklom ili Gorillaz crtajući vlastiti animirani svemir. Nije riječ o istoj estetici ni istoj izvedbenoj težini nego prepoznavanju jednog razdoblja pop kulture koje je obilježilo mainstream rap generaciju.
Posebnu vrijednost večeri nudi Bundek itself pokazujući se lokacijom, potpuno legitimnim koncertnim prostorom ovećeg kapaciteta za nekoliko tisuća do desetak tisuća ljudi. Nakon godina u kojima je Zagreb najveće open-air događaje gotovo isključivo vezao uz Jarun ili Hipodrom, Bundek može biti ozbiljna alternativa za izvođače ovakvog formata.
Black Eyed Peas danas više nisu bend koji određuje budućnost pop-glazbe, već korektni gažeri koji slave vlastitu prošlost, a publika im tu prošlost vrlo rado prihvaća.
U vremenima kad trap dominira streaming servisima, bilo je ironično osvježavajuće ponovno čuti prvu ligu komercijalnog rapa koja je prije dvadesetak godina diktirala tempo svjetskih tuluma. Njihov nastup nije furija koji će se godinama analizirati kao umjetnički vrhunac već rasplesani veliki ljetni garden party, masovka puna hitova, nostalgije i rasplesane publike. Ponekad je i to sasvim dovoljno. Zapravo, više nego dovoljno.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube