Očekivanja su bila usmjerena prema Gorillazima kao glavnim zvijezdama večeri, no pokazalo se da su najveća uzbuđenja stigla iz smjerova psihodelije Flaming Lipsa, neobuzdane zabave Sprintsa i snažne ženske energije Jehnny Beth. Drugi dan INmusica je prošao u znaku psihodelije i girl powera. A to je, pokazalo se, bilo puno zabavnije od još jedne lekcije iz festivalskog korporativnog spektakla. Gorillaz su na papiru idealan festivalski headliner. Katalog hitova, prepoznatljiv vizualni identitet, globalna popularnost i dovoljno širok raspon stilova da zadovolje nekoliko generacija publike. No, upravo ono što ih čini fascinantnim studijskim projektom pokazalo se relativnim ograničenjem uživo ma koliko bili mnogobrojni onstage, kompilirajući scensku pojavnost od Albarnovih afričkih “mali music” i dub projekata adoptiranih u njihov dance beat.
KONCERT REPORT: INmusic 2026., dan 1.: Jack White i predgrupe
Projekt prerastao bend poziciju zblurranog Damona Albarna funkcionira besprijekorno kao multimedijalni proizvod modernog doba, gotovo savršena kombinacija glazbe, animacije, brendinga i pop-kulturne ikonografije. Kad se sva ta konceptualna party arhitektura mora pretvoriti u stvarnu koncertnu silu pjesme poput “Stylo funkcionira podebljano tek s Bruceom Willisom na ekranu pa je sve spremno na beat suck moment, a kad uslijede izvedbe “Feel Good Inc.”, “Clint Eastwood”, “19/2000”, “Dirty Harry” kao bezvremenski dance festivalski mamci ali i novi “Mountain” komadi ostave dojam iznimno funkcionalnog proizvoda, ali rijetko kada opasnog nepredvidivog dance dub rock spektakla. Drugim riječima, Gorillaz djeluju više kao odlična papir skica prije nego vrhunski marketinški svirački kolektiv i koncept koji su korporativni odjeli kreativno usavršili do perfekcije nego kao bend koji će publiku spaliti i nokautirati sirovom energijom. Profesionalno, efektno, plesljivo za đuskanje ali ne i posebno uzbudljivo.
Krađa večeri pripala je duginim bojama Flaming Lipsa
Ako je itko uspio pokazati zašto festivali i dalje imaju smisla u eri streaminga i algoritama, onda su to veterani iz Oklahome. Njihov nastup od prvih taktova bude istovremeno koncert, dječja predstava, psihodelični happening, pop-art instalacija i kolektivna terapija srećom. Već od prvih minuta Yoshmiija bilo je jasno da Wayne Coyne i društvo ne dolaze samo odsvirati set nego reprizirati iskustvo. Ružičasti baloni, golemi napuhanci, lutkarski elementi, konfeti i beskrajna vizualna razigranost pretvorili su Jarun u svojevrsni psihodelični lunapark. U glazbenom smislu oslonili su se na svoje najjače adute. Materijal s legendarnog “Yoshimi Battles the Pink Robots” pokazao se bezvremenskim spojem melankolije i plesne euforije, dok su adaptacije i stilske posvete elektroničkoj estetici Chemical Brothersa dodatno naglasile plesnu komponentu cijelog nastupa dok cover “War Pigsa” Sabbathima razbije heavy hard koncept pretvoren u plesnu psihodeličnu poslugu. Rezultat je bio audio-vizualni konfeti trip koji nije pokušavao biti cool nego veseo i zabavan. I to im je uspjelo.
Dan je otvoren znakom jednog drugog trenda koji posljednjih godina sve snažnije oblikuje festivalske pozornice, povratka ženske energije u gitarski rock. Sprints su od početka demonstrirali glad, energiju i samopouzdanje benda koji je svjestan da im se otvaraju velika vrata. Njihov nastup bio je brz, agresivan i nabrijan, s dovoljno post-punk nervoze da zainteresira i publiku odraslu na Idlesima, Fontaines D.C.-ju ili Savagesima. Frontwoman Karla Chubb nosi bend autoritetom i karizmom, ali za puni iskorak prema statusu velikih festivalskih imena još uvijek nedostaje nekoliko pjesama koje bi publika pjevala prije nego što ih bend odsvirati pa i tako da izvuče lika iz publike da joj svira riff u gitari dok ona mijenja mjesta s njim na rukama prvih redova pred main stageom. Energija postoji, stav postoji, scenski pokret postoji. Sljedeći korak su veliki hitovi.
Najviše se očekuje od Idlesa
Sličan dojam ostavila je i Jehnny Beth. Bivša frontwoman Savages već godinama gradi solo identitet koji uspješno spaja art-rock i elektroniku. U festivalskom okruženju potvrdila je reputaciju jedne od najatraktivnijih i najkarizmatičnijih pojava ovogodišnjeg INmusica kombinacijom dominantnog scenskog nastupa, fizičke prisutnosti i kontroliranog kaosa Bethica funkcionira gotovo hipnotički. Kao i kod Sprints, ostavlja dojam kako je put prema statusu apsolutne festivalske zvijezde već trasiran ali da će joj za konačni proboj trebati još nekoliko pjesama koje će jednako snažno valja komunicirati s publikom kao što komunicira njezina pojava na pozornici. I Sprints i Jehnny Beth predstavljaju različite verzije istog fenomena, novu generaciju izvođačica koje ne traže mjesto u rocku nego ga jednostavno uzimaju bez isprika, kalkulacija i potrebe za odobrenjem.
View this post on Instagram
Iako su Gorillaz formalno bili headlineri, ali ulogu stvarnih pobjednika dana preuzeli su Flaming Lips psihodeličnim cirkusom i šarenilom i izvođačice koje pokazuju kako budućnost alternativne glazbe više neće pripadati velikim konceptima nego snažnim osobnostima.
Za kraj i treći dan očekuje se najviše od reprize dolaska brit alter rock energizera Idlesa.