Tko je ta cura snažnog i visoko melodičnog vokala i što će nam Lea Magzan značiti dvije tri dekade od ovamo? Tko je zakopao ovoliko strašnu i glasno poliranu produkciju da im 8 komada zvuči ispalih iz studija u kojem su sessione novih materijala pozavršavali prvo Tool, a potom Ginger i eventualno new breed Linkin Parka? Kamo će ova ekipa na pozornice, jer da su uvozni s dekadom PR-a ovo je toliko opako smjelo i zrelo main stagea In Musica – bez pretjerivanja i ugaslog Exita bez protjerivanja? GreyNoise it is.
Mimo otpatka žanra koji u mainstreamu gotovo ne postoji ako eho riječkihcFather/Nord/Chasing Nord ne opstanu kao referenca ambicioznih metal bendova, ovoliko tečnog engleskog dugo nije bilo. Naime, Greynoise ni po čemu, osim PR informacijama i bookletu LP-a, ne pripadaju domaćem hard rocku ako takvoga što tepate MPT-u, a niti ni Baby Lasagninim “fol metal” otklonima i pokušajima preskakanja problema drugog albuma.
Zapamtite gdje ste prvi put čuli GreyNoise
Greynoise od prvih taktova brutalno razaračke naslovne stvari, koju će iz trbuha hrapavo derati vokalistica Lea čije vokalne mjene unutar iste stvari i rangeovi dozivaju tragove ženskih prizora Mikea Pattona u raznim formacijama, pa sve do zatvaranja neslučajne aluzije na toolastu “Animu”, u svakoj pjesmi frapantno zrelo mijenjaju dramaturgiju i dramatike pjesama bez prenemaganja “da vam pokažemo što znamo, umijemo i možemo” momenata.
Nevjerica je i nevjerojatno koliko zrelo, referentno i relevantno debi izdanje gura scenu bez scene i naprosto se autorskom kvalitetom izdvaja iz mora trendovskih stilskih ladica, namećući se bez popuštanja na količinu kao apsolutni album godine domaće scene. Svi žanrovi included.
Ako vas snobizam ne prestigne, zapamtite gdje ste ove klince prvi put čuli jer ako potraju mimo letargije domaćih stageva, svijet Wackena i šire je jedina logična pozornica s koje će ih Dino Jelusić molit za zajedničku fotku.
View this post on Instagram
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube