Aludirajući na hit Kanye Westa i Jay Z-a iz vremena kad su crnci smjeli riječ “nigga” ne rabiti tek kao pogrdu nego slang samoironičnih lajavaca, zatiče drugu dvojicu “skromnih velikana” dva dana u Parizu. Sjedaljka rap mogula Jay-Z-a i wannabe mistik producenta Ricka Rubina kroz razgovor o glazbi i stihovima pokušava se podvaliti kao TV ekskluzivitet. Još crno-bijelo u boji moment daje arty štih, želeći reći kako monokromatska slika Bradforda Younga i gotovo prazan prostor hale čine kadar hramom, fokusirajući pažnju na licima, pauzama i riječima.
Ujedno je i premisa osmodijelne HBO serije, unutar koje svaka epizoda sadrži sesiju slušanja u kojoj njih dvojica (Rick intervjuer, Jay Z zvijezda) razlažu pojedine pjesme i priče iza njih, pa stihovi vode razgovor, a ne toliko montaža i promjena plana. Problem realizacije ideje i serije je u autorstvu. Razgovor je beskonačan i da skratimo priču, dosadan.
Serijal prati karijeru Jay Z-a
Rubin je “redateljsko novinarski” debitant, a razgovor mu nema “života” mimo klimanja i visokofilozofskih ideja slavljenja Jay Z-jeva lirskog genija i ulične autentike. Pričem samodopadnost pršti iz tihe sjene. Rubin je desetljećima izgradio personu producentskog šamana koji ne sudi nego sudjeluje, a njegova prisutnost bude ključna, te ovdje istu tihu ulogu igra savršeno jer samo naoko biva u drugom planu, sluša, klima, ostavlja prostor zvijezdi, premda se kao zvijezda pronosi i on sam.
Serijal prati karijeru Jay Z-a koji trančira poziciju trideset godina nakon “Reasonable Doubt” albuma sjećanja na “Black Album”, rezoniranje s Beyonce periodima, suradnje među recima s Westom, usred zatišja aktivne rap karijere, nedostatka singlova i hitova, PR stroja s koncertima, novim albumima, nastupima na poluvremenu Superbowla.
Dva brenda razgovaraju o jednom brendu
Postojanje serije dio je istog brenda iste kampanje brendiranja sadržaja, cca. Prodaja mita je ovdje namjerna, a sadržaj procuri kao nuspojava. Kad Jay objašnjava kako je s oko devet godina “uhvatio bubu” i počeo pisati svaki dan ili kad iz boli radi materijal (trostruki ah uzdaha, op.a), vidi se streetwise i product placement obrt iza legende. Rubinova veza s njegovim opusom nije samo smash o 99 problema (producirao je “99 Problems”) daje stvarnu glazbenu pozadinu, pa pitanja nisu nužno amaterska koliko PR uglađena. Razgovoru osim životnosti nedostaju sukob i skepsa, tko je plaćao cijenu, što je poslovna logika uklonila iz kreacije i umjetnosti, gdje mitovi pucaju, stotine varijacija ne nužnog i isključivog oduševljavanja Shawnovim lirskim poetskim genijem. Jer genij nije, ako je vješt.
Nakon preživljavanja te varijacije intimne samodopadnosti dvojice hollywoodwised mistika ponuđena je podvala tj pokušaj podvale elegancije biznismena s idejom ali bez stvarne hipnotičnosti tek pomno kuriran autoportret ne jednog nego dvojice “velikana”. Koje popuše uglavnom površni. Ili rap snobovi.
Ocjena: 5/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube