Godina je 1957. Rano jutro prvoga svibnja. U Miami Beachu na maloj radiostanici WAHR Marshall Simmond ispijajući prvu jutarnju kavu vrlo uvjerljivo inzistira: „Ne možeš koristiti Larry Zeiger. (…). Ljudi neće znati izgovoriti, a neće niti zapamtiti Zeiger. Trebaš bolje ime, ne možeš koristiti Larry Zeiger.„ (…). Na stolu ima otvoren Miami Herald, na stranici prepunoj oglasa za likere King’s Wholesale. Pogleda u novine i kaže: ‘Što misliš o imenu – Larry King?’ (King, 1994).
Ostalo je povijest. #so-simple-as-that. Jednostavno, spontano, u trenutku osmišljeno. Kraljevski. Upravo onako kao bismo opisali stil razgovora nedavno preminuloga legendarnog CNN-ova voditelja Larryja Kinga koji je iza sebe ostavio više od 50.000 intervjua, sa svakim tko je u to vrijeme “nešto značio”.
Kako mu je to uspjelo?
Naravno i zbog doba emitiranja emisije, i zato što je CNN-ov „Larry King Live“ bio hibridni spoj zabave i informacija, tzv. infotainment, pa ga je zato publika voljela. No, nešto je i do komunikacije. Kingova su pitanja bila kratka i jasna. Nikad se nije pripremao za intervju. „Najbolje pitanje koje sugovorniku možete postaviti je – Zašto. Jer na zašto nitko ne odgovara samo jednom riječju!“
Nije prekidao goste upadicama, puštao ih je da slobodno govore, slušajući ih pozorno u čuvenoj pozi, malo nagnut naprijed prema njima. Naravno u nezaobilazno outfitu – „hozentregeri“ i kravata upadljivih uzoraka (ili barem nijansi). „Nikada nisam ništa naučio dok sam sȃm pričao“, rekao je King o svom zlatnom pravilu u komunikaciji s drugima.
A Larry King je jednako prisutno i zainteresirano slušao svakog – neovisno bio taj „netko“ jedan od američkih predsjednika (a ugostio je sve predsjednike od 1974. godine), Frank Sinatra, Jaser Arafat, Snopp Dogg, Marlon Brando, Moammar al-Gadhafi, Nelson Mandela, Vladimir Putin, Madonna, Monica Lewinsky, Mick Jegger, žabac Kermit i gospođica Piggy iz Muppet Showa ili brojni drugi (ne stane ovdje ni 1/100 imena ljudi koji su bili njegovi gosti).
Je li onda iskreno slušanje uistinu čarobni ključ za svaka vrata, u maniri narodne poslovice „para vrti gdje burgija neće“? Ako je vjerovati Larryju Kingu – jest. A ja mu vjerujem. #jer-rezultati. Pažnja i poštovanje sugovornika – zlatno pravilo starog doba, rekli bismo. „Poštujem goste u svojim emisijama. (…) Ne možete uspješno razgovarati s ljudima ako misle da vas ne zanima ono što oni imaju za reći ili ako ne vide da ih poštujete. (…)“ objasnio je King kad su ga pitali kako mu je uspjelo privući sve te poznate i slavne, a pritom, nadodali bi mu neki u komentaru – ti su se intervjui katkad dojmili kao da on zapravo nema pojma s kim priča.
Voditelj starog kova
S Kingom kažu da je otišao i karakter voditelja „starog kova“ – voditelj koji je gosta u emisiji stavio na mjesto “skretničara”. A ljudi to vole, vole da su važni (pa čak i oni koji su uistinu zbog pozicije moći – važni). Zapravo, takvi su možda i najgori – kod njih sigurno “osjećaj važnosti” otvara sva vrata, a Larry King je u „davanju tog osjećaja“ bio autentičan. I to je možda njegova najveća ostavština onima koji žele učiti od njega – ne ulizujte se onako prosječno – dodvoravajući se a da vam iz očiju viri računica. Budite znatiželjni i stvarno, ali stvarno se povežite s onim što netko jest i što govori. Slušajte i budite prisutni u trenutku. (Nije citat, nego parafraziram jednom rečenicom jednu od njegovih knjiga).
U knjizi „Truth Be Told“ piše kako se Larry King prije posljednje epizode „Larry King Live“ na CNN-u prisjetio nekog kolege s radija koji je na kraju karijere rekao da je postavio sva pitanja i dobio sve odgovore koje je htio. Na što je Larry King pomislio – Meni i nakon 63 godine karijere i dalje nadolaze nova pitanja. I to je to – znatiželja, iskrenost i predanost = pažnja i uspjeh. Hvala mu na primjeru!
Fotografija: @larrykingnow
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.