Subota, 16 listopada, 2021

Mixer jednog imidža: S Larryjem Kingom otišao je karakter voditelja ‘starog kova’

Meni i nakon 63 godine karijere i dalje nadolaze nova pitanja, istaknuo je Larry King, čudeći se kolegi s radija koji je na kraju karijere rekao da je postavio sva pitanja i dobio sve odgovore koje je htio. I to je to - znatiželja, iskrenost i predanost = pažnja i uspjeh. Hvala mu na primjeru!

Godina je 1957. Rano jutro prvoga svibnja. U Miami Beachu na maloj radiostanici WAHR Marshall Simmond ispijajući prvu jutarnju kavu vrlo uvjerljivo inzistira: „Ne možeš koristiti Larry Zeiger. (…). Ljudi neće znati izgovoriti, a neće niti zapamtiti Zeiger. Trebaš bolje ime, ne možeš koristiti Larry Zeiger.„ (…). Na stolu ima otvoren Miami Herald, na stranici prepunoj oglasa za likere King’s Wholesale. Pogleda u novine i kaže: ‘Što misliš o imenu – Larry King?’ (King, 1994).

Ostalo je povijest. #so-simple-as-that. Jednostavno, spontano, u trenutku osmišljeno. Kraljevski. Upravo onako kao bismo opisali stil razgovora nedavno preminuloga legendarnog CNN-ova voditelja Larryja Kinga koji je iza sebe ostavio više od 50.000 intervjua, sa svakim tko je u to vrijeme “nešto značio”.

Kako mu je to uspjelo?

Naravno i zbog doba emitiranja emisije, i zato što je CNN-ov „Larry King Live“  bio hibridni spoj zabave i informacija, tzv. infotainment, pa ga je zato publika voljela. No, nešto je i do komunikacije. Kingova su pitanja bila kratka i jasna. Nikad se nije pripremao za intervju. „Najbolje pitanje koje sugovorniku možete postaviti je – Zašto. Jer na zašto nitko ne odgovara samo jednom riječju!

Nije prekidao goste upadicama, puštao ih je da slobodno govore, slušajući ih pozorno u čuvenoj pozi, malo nagnut naprijed prema njima. Naravno u nezaobilazno outfitu – „hozentregeri“ i kravata upadljivih uzoraka (ili barem nijansi).  „Nikada nisam ništa naučio dok sam sȃm pričao“, rekao je King o svom zlatnom pravilu u komunikaciji s drugima.

A Larry King je jednako prisutno i zainteresirano slušao svakog – neovisno bio taj „netko“ jedan od američkih predsjednika (a ugostio je sve predsjednike od 1974. godine), Frank Sinatra, Jaser Arafat, Snopp Dogg, Marlon Brando, Moammar al-Gadhafi, Nelson Mandela, Vladimir Putin, Madonna, Monica Lewinsky, Mick Jegger, žabac Kermit i gospođica Piggy iz Muppet Showa ili brojni drugi (ne stane ovdje ni 1/100 imena ljudi koji su bili njegovi gosti).

Je li onda iskreno slušanje uistinu čarobni ključ za svaka vrata, u maniri narodne poslovice „para vrti gdje burgija neće“? Ako je vjerovati Larryju Kingu – jest. A ja mu vjerujem. #jer-rezultati. Pažnja i poštovanje sugovornika – zlatno pravilo starog doba, rekli bismo. „Poštujem goste u svojim emisijama. (…) Ne možete uspješno razgovarati s ljudima ako misle da vas ne zanima ono što oni imaju za reći ili ako ne vide da ih poštujete. (…)“ objasnio je King kad su ga pitali kako mu je uspjelo privući sve te poznate i slavne, a pritom, nadodali bi mu neki u komentaru – ti su se intervjui katkad dojmili kao da on zapravo nema pojma s kim priča.

Voditelj starog kova

S Kingom kažu da je otišao i karakter voditelja „starog kova“ – voditelj koji je gosta u emisiji stavio na mjesto “skretničara”. A ljudi to vole, vole da su važni (pa čak i oni koji su uistinu zbog pozicije moći – važni). Zapravo, takvi su možda i najgori – kod njih sigurno “osjećaj važnosti” otvara sva vrata, a Larry King je u „davanju tog osjećaja“ bio autentičan. I to je možda njegova najveća ostavština onima koji žele učiti od njega – ne ulizujte se onako prosječno – dodvoravajući se a da vam iz očiju viri računica. Budite znatiželjni i stvarno, ali stvarno se povežite s onim što netko jest i što govori. Slušajte i budite prisutni u trenutku. (Nije citat, nego parafraziram jednom rečenicom jednu od njegovih knjiga).

U knjizi „Truth Be Told piše kako se Larry King prije posljednje epizode „Larry King Live“ na CNN-u prisjetio nekog kolege s radija koji je na kraju karijere rekao da je postavio sva pitanja i dobio sve odgovore koje je htio. Na što je Larry King pomislio – Meni i nakon 63 godine karijere i dalje nadolaze nova pitanja. I to je to – znatiželja, iskrenost i predanost = pažnja i uspjeh. Hvala mu na primjeru!

Fotografija: @larrykingnow

________________________________________________________________________

Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.

Pročitajte još...

Mixer jednog imidža: #ono kad te ljutnja na politiku lansira na vrh – božićne top-liste

Pjesma o Borisu Johnsonu 'bori' se za vrh na ljestvici božićnih hitova u Velikoj Britaniji. Zašto? Možda slučajno, a možda i zbog bunta na nedosljednost u komunikaciji, tako barem kažu neki mediji

Mixer jednog imidža: Strpljen, spašen, cijepljen – njemačka priča o ‘Pfizerovom cjepivu’

Na dan odobrenja "Pfizerovog cjepiva" u Europi, bio je i ovogodišnji zimski solsticij. Nakon najdulje noći, svanuo je novi dan. Oni koji su imali sreće i "dobar" pogled mogli su vidjeti konjunkciju Jupitera i Saturna koja se dogodila prvi put nakon 400 godina. #čudo

Mixer jednog imidža: U Americi je novi dan – nada je svjetlo

Najbolji govor u povijesti inauguracijskih govora. Možda sam i previsoko postavila ljestvicu nakon Trumpa - no dobili smo korektan i uljuđen govor. Poslao je uistinu ključne poruke, pozicionirao je svjetlo koje donosi nova administracija i vjeru u bolje društvo i budućnost - ali onako "iz razuma".

Otvitnuo @realDonaldTrump u ropotarnicu prošlosti. I što ćemo sad?

Najvažnija usluga svijetu nakon @realDonaldTrump ostat će aktivno promišljanje o utjecaju društvenih mreža na svijet i društvo, a ne toliko rasprave o slobodi izražavanja. Jer nitko očito ne namjerava jasno propisati što je sloboda izražavanja, gdje je točno njezina granica, štetnost i u kojem kontekstu. #jer-profit

Povezano

Squid Game – brutalnost krajnjih suprotnosti kao zlatni rudnik profita

Serija brutalno dekonstruira ljudsku priliku u konzumerističkim i konkurentnim okolnostima velikog siromaštva i velikog bogatstva. No, kakve će posljedice ostaviti na idejama mladih ljudi, to ćemo tek vidjeti

Mixer jednog imidža: Pablo Neruda i lagano umiranje 

Kako je sin introvertiranog strojovođe Joséa del Carmen Reyes i učiteljice u osnovnoj školi Rose Neftalí Basoalto postao jedan od najpoznatijih književnika koji je poezijom gađao srca, ali i političke neistomišljenike? 

Mixer jednog imidža: Njemačka i njemačko pregovaranje 

Izbori su dakle prošli, no ja i dalje ne gasim njemačke kanale i portale. Tek sada kreće najzanimljiviji dio igara moći na njemački način. Pritom su se akteri već u pravim satima nakon izbora pokušali prikazati kao relativno argumentirani, uljuđeni, pokeraški promišljeni, s fokusom na ulogu u mogućoj vladajućoj koaliciji

Mixer jednog imidža: Olaf Scholz – novo lice Njemačke u starom kaputu?

U Njemačkoj je Scholz trenutno nešto kao zvijezda aka influencer (nema tko ne priča o njemu), objektivan, miran i pragmatičan političar kojem se smiješi Merkeličina fotelja

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime