Nedjelja, 28 veljače, 2021

Mixer jednog imidža: U Americi je novi dan – nada je svjetlo

Najbolji govor u povijesti inauguracijskih govora. Možda sam i previsoko postavila ljestvicu nakon Trumpa - no dobili smo korektan i uljuđen govor. Poslao je uistinu ključne poruke, pozicionirao je svjetlo koje donosi nova administracija i vjeru u bolje društvo i budućnost - ali onako "iz razuma".

“Došao sam u maniri uljuđenog, mirnog junaka kako bih vas oslobodio okova divljaka” otprilike je prva misao koja mi se pojavila nakon inauguracijskog govora novog američkog predsjednika Joea Bidena.

Joe Biden i Kamala Harris, mudar i iskusan najstariji predsjednički kandidat u povijesti američkih izbora i inteligentno retorički odvažna Afroamerikanka indijskih koraka okreću ovih dana novu stranicu povijesti. Uljuđenu, dostojanstvenu, usmjerenu miru. 

A gdje su nestale emocije?

A gdje su nestale emocije? Riječi koje dolaze iz srca, koje nas povuku sa sobom i kojima vjerujemo bez da to propitujemo? Eto, ja sam to očekivala. Najbolji govor u povijesti inauguracijskih govora. Možda sam i previsoko postavila ljestvicu nakon Trumpa – no dobili smo korektan i uljuđen govor. Poslao je uistinu ključne poruke, pozicionirao je svjetlo koje donosi nova administracija i vjeru u bolje društvo i budućnost – ali onako “iz razuma”.

Paralelno, otprilike u istom omjeru je podsjetio na strah i sve izazove koji su pred njima / nama. I nakon govora opet pričamo o tim temama. Možda me je i zato govor ostavio nekako ravnodušnom, nije me uvjerio da ima emociju i snagu kako motivirati (sve) Amerikance na taj put do svjetla. Nekako mi je nedostajalo više “konkretnosti” – a njih je bilo samo kod navođenja “tema mraka”. 

Istina, govor je probudio nadu u stabilnije društvo, no nije evocirao radost promjene. Barem je kod mene ta emocija izostala. Previše su nekako dominirale opće izjave o nužnosti razgovora, ujedinjenju i postavljanju zajedničkih ciljeva. Dakle, ne bojte se, nakon mraka dolazi svjetlo. Strah će ustupiti mjesto nadi, tako valjda je nekako u planu. No, na dan inauguracije i dalje pričamo o strahu, a i gledamo –  strah. Gotovo 20000 “sigurnjaka” i gardista je bilo zaduženo štititi “Amerikance od Amerikanaca”, 200.000 zastava je zamijenilo ljude na zelenoj površini između Kapitola i Lincolnova memorijala. U konačnici, i tema koja se nametala sve vrijeme kampanje i nakon izbora je na neki način strah – hoće li predsjednik zbog godina moći “odraditi” mandat do kraja. Inauguracija u sjeni straha imala je tako za svrhu pokazati put ka svjetlu. Jedinstvo suprotnosti u svojoj najuzvišenijoj varijanti. 

Koju poruku šalje odabir Lady Gage – mladost, provokaciju i hrabrost?

Ništa manje upečatljiva “inauguracijska” suprotnost je i slika najstarijeg predsjednika Amerike do sada kojem na inauguraciji himnu pjeva Lady Gaga. Ne znam kako vi, ali meni se nekako “zavijek” usjekao u pamćenje njezin nastup u haljini od mesa.
Znači, Lady Gaga koja svoj imidž gradi na devijaciji seksualnosti, na propitivanju stereotipa, društvenih konvencija te je njena uloga u tom smislu više uloga ambivalentne osobe koja je prenaglašena, provokativna, kao neka poveznica između dobrog i lošeg, a možda je i to ta neka poruka koju su metaforom u njezinom liku željeli poslati svijetu. Jer imidž Lady Gage je za mnoge “ruban”, ne bih rekla da sjeda dobro onima koji brane tradiciju. U svom je liku zapravo možda najbolje prispodobila jedinstvo suprotnosti tog svečanog američkog čina pred očima cijelog svijeta. Lady Gaga je bila protiv Trumpa, pozivala je ljude da gledaju realne činjenice i zagovarala je Bidena.
Koju poruku šalje odabir Lady Gage – mladost, provokaciju i hrabrost (obukla je suknju “Trumpove boje”) stoje uz bok njegovim godinama, ozbiljnosti, mudrosti, doziranosti i kalkulaciji u komunikaciji. Jedino ne bi bilo dobro da sutra više pričamo o njezinom nastupu, suknji i brošu u obliku ptice nego o porukama Joea Bidena. 

A gdje je Trump i kojim će on putem sada krenuti?

No, da poentiram oko govora. Poslana su poruke o zajedništvu i ujedinjenju ka istom cilju, spektakl je ustupio mjesto uljuđenoj i uključivoj retorici. Ako je vjerovati govoru, pred nama je razdoblje “građenja mostova” u Americi koja je nakon Trumpa ostala podijeljena kao nikada do sada. 

A gdje je Trump i kojim će on putem sada krenuti? Za početak, možda, ali samo možda je inauguraciju pratio u svom domu na Floridi. Jer zašto bi se on ponašao onako kako se očekuje, on je odlučio “po svom”.
Uostalom jasno je to i tvitnuo “
Svima onima koji su pitali, neću ići na Inauguraciju 20. siječnja“, dan prije no što mu je oduzeta mogućnost tvitanja. U govoru pred odlazak na Floridu još je poručio: “U nekom obliku ćemo se već vratiti” (…) Učinili smo odlične stvari (…) nadam se da vam neće povećati poreze, ali ako to učine, upozorio sam vas (…) da nije bilo pandemije, imali bismo neviđene brojke (…) dobio sam rekordan broj glasova za aktualnog predsjednika (…) izražavam sućut i šaljem ljubav onima koji su pogođeni kineskim virusom (…)”.
I odletio. I to je to, a kad i kako će se vratiti – vjerujem da će nas i tim potezom iznenaditi. No, ono što je za sada ostavio nakon sebe je Amerika za koju kažu da je ostala podijeljena kao nikada do sada. 

Sada je, uz pandemijske izazove, možda najvažniji zadatak pred novim predsjednikom polagano otapati ledenu nesklonost tog dijela američkog društva, strpljivo osvajati skeptičnu i frustriranu (milijunsku) skupinu ljudi koji su dosljedno navikavani na diskurs podjela.
Hoće li ih Bidenove poruke o svjetlu na kraju tunela vratiti zajedništvu ili još više potaknuti njihovo ogorčenje – pokazat će vrijeme. Za sada nam ostaje nada vjerovati u svjetlo. 

Odabrano

Je li Kamala Harris nasljednica Angele Markel? #kamalafirst

Mnogi danas pišu i komentiraju, pa ona je "projekt". Odabrao ju je, jer je bila mamac za dodatne glasove. I što ako i je projekt? Pa i Merkel je tako jednom, davne 1990. godine "upala" u #boygame jer je projekt, jer je kvota, jer je iz "drugog svijeta". I gdje je danas? S koliko se to muškaraca ono ona može mjeriti. Mutti. Zato #momala.

Mixer jednog imidža – #habemuspraeses 

Dva lica i naličja američke predsjedničke kampanje. Komunikacijske razlike u kampanji jednog predsjednika i jednog bivšeg predsjednika. How make America great again?

Mixer jednog imidža: bivolski rogovi na glavi za kraj Trumpovog mandata

Očekivali smo, naime, svi da Trump neće ugasiti svjetla predsjedničkih reflektora onako obično, bez da uđe u anale "vjerovali ili ne". Ali sumnjam da je itko mogao predvidjeti scenarij razjarene rulje koja upada u američki Kongres (ok, osim možda Simpsona)

Mixer jednog imidža: Mučitelj ili učitelj ili whatabout#trump

Je li upravo Donald Trump u maniri "car je gol" u potencijalnom filmu "Moji biznisi, moj show" ukazao na sva bespuća današnje politike kao spektakla. I da onaj tko dobro procijeni publiku i ne odustane ni sekundu od svog stila - na kraju završi kao najprodavaniji proizvod?

Povezano

Mixer jednog imidža: Antonio Salazar – u zagrljaju diktatora 

Koliko god da moć (politička ili kakva god) bila snažan afrodizijak mnogima, je li ona zaista vrijedna života u kojem je žena ipak možda samo "objekt" u svrhu samo-prezentacije? Pitam za prijatelja

Mixer jednog imidža: Osebujna i ambivalentna retorika Zorana Milanovića

Na obljetnicu prve godine predsjednikovanja došlo je vrijeme posvetiti tekst imidžu Zorana Milanovića, osobi koja se ne libi po svojoj volji i odluci prikazati svoje retoričko lice i usmjeriti strelicu govora na temu/metu koja mu u danom trenutku dođe na megdan. Osebujno i ambivalentno, katkad ad rem direktno, smisleno i sadržajno, a katkad upitnog smisla i svađalačko

Mixer jednog imidža: Mona Lisa – osmijeh koji vrijedi milijune, a skriva mračno doba za žene  

Predsjedničke retoričke akrobacije u obliku pokušaja da ga percipiramo kao autoriteta koji "zna kako promatrati" i sukladno tome izgovarati stavove, motivirale su me na istraživanje priča u pozadini slavnih žena, čiji osmijeh možda vrijedi milijune, ali iza sebe krije nemoć doba u kojem su živjele ili žive danas

Mixer jednog imidža: Imperij uzvraća: Sputnik V. i ‘slučaj Navalni’

Sigurno svi proizvođači koriste vrhunsku tehnologiju i znanje u proizvodnji cjepiva. No, nitko nema ono što ima Putin (barem ne u tolikoj mjeri), a to je iskonski hladna, snažna, usmjerena i intrinzična potreba za dominacijom i moći. Što onda i znači da si neće 'dopustiti' da proizvedu 'cjepivo s greškom'

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime