Na spomen face paintinga mnogima je prva asocijacija dječji rođendan i umrljana vesela lica nakon oslikavanja. Pratiteljima društvenih mreža sasvim sigurno nisu, pak, promaknuli ni sve brojniji umjetnici oslikavanja lica, koji često počnu to raditi kao hobi, a nakon nekon vremena face painting im postane posao.
Osim dječje zaigranosti i veselih emocija koje u svakom budi pogled na šareno lice, face painting je zapravo izvrsna terapija i ‘hrana’ za dušu’. Tako bar tvrde sve brojnija psihološka istraživanja.
Sve je više umjetnika u potrazi za terapeutskim i meditativnim iskustvima
Možda stoga nikoga ni ne čudi porast broja umjetnika na društvenim mrežama. Sve je više odraslih osoba koje se rado prepuštaju transformacijama koje pruža ovakvo terapeutsko i meditativno iskustvo. Jer, biti ‘u zoni’ (bilo da se oslikavate sami kod kuće ili vam je face painting profesionalno zanimanje) zahtijeva fokus i koncentraciju, a oni posljedično utječu na snižavanje razine stresa i otkucaja srca, dok pogled na konačni rezultat neminovno dovodi do osjeća ispunjenosti i zadovoljstva konačnim rezultatom.
Pandemijsko je doba možda više nego ikada otkrilo kako su mnogi umjetnici pribjegli oslikavanju lica kao osobnom oporavku od tjelesnih i mentalnih problema. U umjetničkom svijetu, potvrđuju to svi, umjetnički rast i osobni rast često su sinonimi!
Od reprodukcija umjetničkih djela do transformacija u celebrityje
Za razliku od trajnih tetovaža, face painting je privremeno oslikavanje lica koje na koži ostaje jedan ili nekoliko dana. Boje za oslikavanje lica u prošlosti većinom su se pronalazile u prirodi, a najpoznatija od svih je kana. Danas umjetnici, koji se bave oslikavanjem lica, koriste posebne kozmetičke boje za lice, koje su 100% sigurne za kožu.
Diljem svijeta postoje festivali, kongresi, pa čak i natjecanja u oslikavanju lica, kojima se proslavlja ovaj oblik umjetnosti. Neki umjetnici – poput Dannyja Setiawana – na ljudima oslikavaju reprodukcije poznatih klasičnih umjetničkih djela.
Hrvatske se face painting scena širi iz godine u godinu
Hrvatska face painting scena raste iz godine u godinu. Vjerujemo kako je tome zaslužan i svjetski uspjeh naše vizažistice Marine Mamić, čije su umjetničke transformacije odavno prešle granice Lijepe naše. Za svoje ‘preobrazbe’ u poznate svjetske zvijezde priskrbila si je, uz osobne pohvale svjetskih celebrityja, i samoj sebi – zvjezdani status.
Na njezinom tragu, svoje mjesto pod suncem traži sve više umjetnica čiji vrijedni rad na društvenim mrežama prati i sve veći broj fanova. Iako je taj broj, u usporedbi sa nekim proslavljanim svjetskim imenima, nemjerljiv – njihov trud nije ništa manji. Predstavljamo vam stoga pet mladih umjetnica za čiji će se rad, nadamo se, uskoro pričati kao o dostojnim Marininim nasljednicama.
Martina Ružić
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Studentica prve godine diplomskog studija Kostimografije na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, Martina Ružić (22) u face painting zaljubila se još 2017. godine. Tada je došla na studij u Zagreb i kako kaže upoznala potpuno drugačiji način izražavanja svoje umjetnosti, gdje umjesto papira, medij postaje ljudsko tijelo.
“Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe, nešto od svojih crtačkih radova koje radim u sklopu fakulteta, nešto iz animiranih crtića koje jako volim, ali ponešto i sa društvenih mreža te radova drugih umjetnika”, otkriva Martina.
Viktoria Mišić
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Dvadesetšestogodišnja magistrica tekstilnog i modnog dizajna, Viktoria Mišić ističe kako se njena ljubav prema face paintingu razvila sasvim slučajno.
“Svoje umijeće crtanja i slikanja s papira prebacila sam na lice i tijelo. S vremenom sam otkrivala što sve mogu napraviti sa šminkom, i to me sve više i više privlačilo tim vodama. Tako se razvijala ljubav. Inspiraciju pronalazim u umjetničkim djelima, prirodi, filmovima, a inspiriraju me i drugi make up umjetnici”, objašnjava.
Magdalena Perić
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Dvadesetjednogodišnja studentica Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Splitu, Magdalena Perić face paintingom se počela baviti 2019. godine kada je svoj talent crtanja odlučila oprobati na licu.
“Za mene je face painting vid opuštanja pri kojemu utonem u neki svoj tajanstveni svijet i na taj način bar nakratko pobjegnem od svakodnevnih obveza i problema koje suvremeni život nosi sa sobom. U potpunosti se prepustim maštanju. Slikanje po licu je dosta izazovnije nego po platnu, ali upravo mu to daje posebnu čar i uzbuđenje pri samoj izradi. Inspiracija mi najčešće dolazi sama od sebe dok obavljam razne svakodnevne poslove, a nerijetko i prilikom slušanja omiljene glazbe. Također, inspiraciju nalazim i u radovima mojih omiljenih make up artista.”
Marija Glavina
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Marija Glavina maturantkinja je srednje škole koja se face paintingom bavi od 2019. godine.
“Oduvijek sam voljela crtati, tako da sam spontano došla na ideju da isprobam nešto novo i licem zamijenim papir. Ponekad ideje same dođu u bilo kojem trenutku, ali uglavnom inspiraciju pronalazim na Pinterestu, u prirodi ili kod drugih umjetnika. Mislim da je ljudima zanimljivo gledati radove face paintinga jer je to nešto novo, drugačije i kreativno”, otkriva.
Barbara Tomas
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tridesetčetverogodišnja Barbara Tomas po zvanju odgojitelj predškolske djece, a po zanimanju vizažistica, umjetnica u oslikavanju lica i tijela i manikerka kaže kako je ljubav prema oslikavanju tijela zapravo je plod njenog perfekcionizma i nesvjesne želje da uvijek ide ‘težim’ putem.
“Slikati po tijelu i slikati po platnu dvije su apsolutno različite, prekrasne stvari. Platno je ravno, možeš uzeti pauzu i nastaviti kada god želiš itd. Tijelo je puno krivina, izbočenja i udubljenja što samo slikanje dodatno otežava jer moraš prilagoditi određeni dizajn konkretnom dijelu lica ili tijela. Moja inspiracija je sve oko mene. Neki jaki ljudi koji ostave snažan dojam na mene, boje i oblici, priroda, životinje, umjetnost u svakom obliku, slike s interneta i nepresušna riznica svega – moja glava. Kada dobijem želju, kada se rodi ideja, sjednem pred ogledalo i krenem. Ponekad je to nešto prekrasno, ženstveno, cvjetno, ponekad sasvim mračno i dubljeg značenja. Ponekad su to realistični prikazi, ponekad apstrakcija iz moje glave. Nema pravila, u kakvoj sam trenutnoj životnoj fazi i raspoloženju, takvi su mi i radovi”, objašnjava Barbara.