MIRNA
Posljednji trend
Croatia records
******
Zagorci bi rekli ‘ni v’rit ni mimo’ a u Dalmaciji ‘ni pirka ni kanjac’. Jer drugi album riječke kantautorice Mirne Škrgatić ostao je u nekoj nedefiniranoj sivoj zoni arhaičnih rock klišeja i popa koji bi se, valjda, trebao dobaciti do publike koja je sklonija retrou nego li popu inficiranom kenjkavim R&B-jem.
Ima na albumu ‘Posljednji trend’ (kako promašen naslov!) svega. Recimo u ‘Draga moja’ jednostavan riffu a la šezdesete donosi kolaboraciju s Ivanom Kindl, ‘Strašila’ je brzac od sorte ‘rokera’ koje je na početku karijere nadahnut Status Quo pisao Hus…
Bliža konfekciji s pokretne trake…
Solidna ‘Ti znaš’ nešto kao hibrid klavirom pogonjenog uvodnog dijela s ‘ubojitim’ rokerskim refrenom kao i ‘Ne budi me’: mid-tempo skladba koja ima i glavu i rep s uspješnim kombinacijama klavirskih ‘laganini’ dionica i žestokog refrena.
‘Posljednji trend’ je slično postavljena balada no umjesto uzbuđenja bliža je konfekciji s proizvodne trake a ‘Ponekad’ na tragu ‘rock’ balada sa Splitskog festivala kakve je pisao Limić a izvodila Kondža sa Stijenama.
‘Jade energetskog vampira’ Mark Mrakovčić je aranžirao/producirao s mislima na retro zvuk šezdesetih s morriconeovskim začinima i ‘twangi’ gitarskim akcentima (kao i u uvodnoj ‘Usne grizem’) što – kao i ritam valcera – nije loša ideja kad bi pjesma bila bolja. Stvar pri kraju albuma spašava ‘Aveti’ sa svojim rasplinutim uvodom i novovalnim štihom te iskrzanom ska gitarom no zaključna ‘Idemo van’ ponovo je zarobljena u banalnom klišeju rock ‘brzaca’ kakav je bio vraški prisutan u domaćim sedamdesetima.
Mirna je dobra pjevačica no želi li nešto više morala bi se dobrano potruditi da pronađe nišu u kojoj bi se njezin ‘gučak’ bolje snašao.