Filmovi o prijateljstvima čovjeka i psa nerijetko su u povijesti znali biti popularni crowd pleaseri.
Od vremena kultnog kolija Lessieja i njemačkog ovčara Rin Tin Tina, preko bernardinca Beethovena, drugih vrsta pasa plasiranih unutar Turnera & Hutcha, Marleya iz “Marley & me”, Hatchija, Skipa, Shepa, animiranog Bolta i raznih drugih dlakavih ljubimaca, posebni podžanr obiteljskih filmova bili su oni koji spajaju čovjeka i psa. Nerijetko se to činilo na pretjerano predvidljiv i prezašećereno limunadast način unutar kojeg se plasiraju pozitivističke obiteljske moralke čija je simpatična osnovna ideja takvim tretmanom pretvorena u često bljutave i prepatetične “slastice”.
Promotivna razglednica za belgijske ovčare
Debitantski igrani film glumca Channinga Tatuma u poziciji redatelja, uz supotpis Reida Carolinea, dobrim dijelom svog trajanja izbjegava takav outcome. Riječ o vrlo pristojnom i umjereno publici ulizivačkom road trip filmu o putovanju jednog američkog vojnika i treniranog belgijskog ovčara na sprovod njegova vodiča.
Uz to što može funkcionirati kao promotivna razglednica za belgijske ovčare i njihovu upotrebnu vrijednost i vjernost ne samo vojsci, film razvoja veze između čovjeka i psa te ulaženja jednog drugom pod kožu ili krzno, nešto je što očekujete od prvih kadrova filma, ali upravo tu vrstu predvidljivosti očekujete i bez prigovora pristajete na istu.
Tatum i pas na automobilu uz tri zalaska sunca
Channing Tatum u glumačkoj naslovnoj roli je rendžer koji čeka svoj povratak u redove, ali da bi to dočekao dobiva uvjet prevesti psa njegova poginulog prijatelja iz vojske na njegov sprovod. Njihov put od točke A do točke S kao sprovod, prožet je s nekoliko više ili manje simpatičnih i uspješno zapakiranih avantura i epizoda čiji su kapaciteti mogli biti mnogo efektnije iskorišteni (pas koji namiriše skrivenu farmu marihuane) ili se, pak, kadrovi razglednice (Tatum i pas na automobilu uz tri zalaska sunca) čine pretjerano namještenim da bi legli u nešto što je valjalo snimiti bitno realističnije prema dramaturškoj dinamici odnosa tako aktivnog i turbulentnog odnosa kao što je riječ o ovom čovjeku i psu.
Potom Tatumovi odnosi s ljudima bivaju tek zagrebani bez efektnog razvoja u kvalitetne scene (mikrochip kadrovi odlaska do žene koju potencijalno voli). Nizanje situacija od scena iz hotela kad Tatum odglumi slijepca pa ga jedan slučajni pseći trk raskrinka, scena potencijalnog manage a troisa s dvije produhovljene ljubiteljica tantričkog seksa ili predzadnje scene kolegom vojnikom s čijim psom Nukeom nalaze kradljivce i provaljivače u njegov auto – sve se doimaju vrlo pravilno postavljenima, ali pri razradi ostanu na razini nedovoljno realiziranih da biste film mogli svrstavati u gornji dom i kategorizaciju nekih od najdražih ili najemotivnijih tog subžanra.
No, u cjelini riječ je o vrlo korektno realiziranom pas – čovjek djelcu nakon kojeg će mnogi gledatelji porazmisliti o nabavci dinamičnih i atletskih belgijskih ovčara koji su ovim filmom dobili svoju stominutnu reklamu. I niti u jednom trenu ne možete reći da je ista bila promašena.
Ocjena: 6/10