Ponedjeljak, 18 listopada, 2021

Pop Cooltura: Druga strana izbora – kulturu nitko ne spominje, kultura je postala politika

Jedino što je znakovito i ovih izbora, od svih predizbornih floskula i obećanja – kulturu ne spominje nitko. Nitko. Niti jedan predizborni program mjesec dana prije izbora ne štima se bar zabunom progovoriti ponešto o planovima koji bi vezali nešto za kulturu

Novi izbori, sve već dobro znate. Nema nade. Nema. Tko god vas krene uvjeravat u suprotno ima neku jadnu agendu i laže vas u oči. Nada se zabavlja na jahtama s bogatim likovima, Hrvatsku je napustila otprilike tamo kad ju je Gabi Novak prestala aktivno i često popjevavati na nastupima.

Bljeskaju i blješte jumbo plakati s dovoljno fotošopiranim osmijesima likova i likica diljem Zagreba i ostatka provincije. Mahom svi odreda poručuju da je sad konačno bitno. Jer dosad u tridesetak godina samostalnosti je bilo, ono, trička.

Još jedan izborni cirkus nimalo oldschoolerskih Moira Orfei razmjera

Bokte, koje promotivno zakucavanje. Ne znaš više, miješaju se osjećaji, je li tragično ili je smiješno. Bit će da je oboje. Ili su majstori odlučili odsvrdlati toliko novo dno ili ih stvarno nije briga. Jer ta baza floskula ili ingenioznih savjeta ne bi prošla ni na prvom predavanju političkog PR-a ili marketinga bilo koje private škole koja uzgaja i zalijeva nove marketing mastermindove. 

Ili saznaješ da su oni ti koji mogu ili da je promjena bitna ili da su oni ti koji su nezavisni. Pa su se zaboravili zacrveniti ili su samo namjestili naočale. Ali njima Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Varaždin. I ostatak pripadajućih sela. Ili-ili. 

Oni psihodelični krugovi koji se vrte oko glave Jamesa Stewarta iz Hitchova remek djela „Vrtoglavica“ u mash upu s istoimenom pjesmom U2. To je soundtrack. Tamo još iz vremena kad su se Bono, The Edge, Larry i Adam donekle trudili u post „Achtung Baby“ periodu sačuvati odraz klasnog rock and roll benda s moćnim riffom. To je i stanje u kojem se prosječni, ispodprosječni i iznadprosječno nezainteresirani Levat nalazi gledajući još jedan izborni cirkus nimalo oldschoolerskih Moira Orfei razmjera. 

Jer kultura je tek 0,99% godišnjeg državnog proračuna

Jer saznali ste sve što niste htjeli znati ili ste već sve u desecima predizbornih krugova na jada jada jada foru naučili napamet. Dojučerašnji pjevači i TV zabavljači Škoro i Vuco su probali isto bit političarima – jedan kao desni građanin, drugi kao seljak. Ali gledaš ih, dovraga, ne prolaze i ne vjeruješ im jel čitali propagande pizdarije s blesimetara ili improvizirali u TV studijima, govore ne govore isto ti dođe, slapovi besmislica teku. Ni sami u njih ne vjeruju, ali lova je dobra, vrijedi se potrudit. 

Jedino što je znakovito i ovih izbora, od svih predizbornih floskula i obećanja – kulturu ne spominje nitko. Nitko. Niti jedan predizborni program mjesec dana prije izbora ne štima se bar zabunom progovoriti ponešto o planovima koji bi vezali nešto za kulturu. Pardon, kazalištarac Marko Torjanac je vokalan i aktivan po tom pitanju na jednoj od dogradonačelničkih listi koje pokušavaju dobiti ponešto od postbandićevizma. Moguće da ima još poneki rijetki Don Quiote i neki od tragača za izgubljenim vremenima, no kap slap spika Cesariću mili. Nevermind. Nirvana. 

Zašto i bi? Pa kultura je tek 0,99% godišnjeg državnog proračuna. Ono što nas predstavlja vani u svijetu. Ansambl Lado versus Milanovićeve pressice i razmišljanja o cjepivima. Irena Žilić versus Plenkovićeve zabrinutosti zbog koruptivnih skandala koji na mjesečnoj i tjednoj bazi iskaču i smjenjuju se tom brzinom da nikog više nije briga. Ivana Bodrožić versus Mamićeva bitka za rvacko pravosuđe ili Vinko Brešan versus Bakićeva razmišljanja o korona trendovima u zemlji i svijetu.

I onda će se javnost zgražati kad skuže da klinci nemaju pojma tko je Madonna, Mišel Žekson, Lepa Brena i ini zvučni pop kult fakti prošlog milenija. Ali znaju kakav ferari vozi Baka Prase, je li Vojaž napucao Breskvicu, ime nove Grašine drage zbog koje je prekinuo s Danjeličicom i cvat stotine cvjetova u kupaoni i spavaćim sobama Maje Šurnut Tarantino. 

Kako je na kraju kultura ipak postala – politika?

I dodatno će ciknuti i graknuti kad u medijima prosheraju parcijalne rezultate istraživanja pod naslovom “Politička pismenost učenika i učenica završnih razreda srednjih škola”. Sudjelovala je moćna tisućica učenica i učenika 67 završnih razreda iz 59 srednjih škola diljem Hrvatske. 

Referenca na statistički uzorak trebala bi bit lista provoditelja u potpisu: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Gong, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Filozofski fakultet u Rijeci u suradnji s GOOD inicijativom. 

I onda kreće pljuskanje i oksimoronština jer naime saznajete da se klinci najviše informiraju posredstvom društvenih mreža i portala upravo njima najmanje vjeruju, trećina ih smatra da je homoseksualnost poremećaj ili bolest te da homoseksualne osobe ne bi trebale javno istupati zbog opasnosti od lošeg utjecaja na mlade, a polovica drži da se homoseksualna orijentacija ne bi trebala javno isticati i da bi homoseksualne osobe ovaj aspekt identiteta trebale izražavati samo u privatnoj sferi. Po pitanju povijesnih revizionizama pitanje Nezavisne države Hrvatske (NDH) – 15% mladih ne smatra NDH fašističkom maglom (prije 6 godina je 72% maturanata smatralo), a 45% njih drži da je „Za dom spremni“ sasma OK. Više od polovice maturanata smatra da je SFRJ bila komunistička diktatura, a pola ih smatra da su Hrvati u toj državi bili podređeni. Kužite? Kultura je postala politika. 

Kako su 21. stoljeću mediji ustupili mjesto internetu kao lideru novog milenija tako je kultura ustupila mjesto politici kao novoj kulturi. 

Kultura je samo odraz identiteta i prepoznatljivosti jednog naroda i nacije

Starce i kandidate old school kultura ne zanima, izbori su da izaberete između ničega i ničega, jasnije od toga ne može bit. To je dijete koje nitko ne spominje, nikom ne treba, ne računa se s njim, ali ako slučajno samoinicijativno nešto zakuca u inozemstvu, priheftat će se uz njega, dići ruke u pobjedonosni V i reći kako je to odraz nacionalne kulture i brige države za istu. 

A mladi su zrcala. I spužve. I gledaju u smjeru fosila. Ono što vide je ono što im se nudi. I patentirat će ponuđeno u svoje razvojne puteve. 

Kultura? Što je to? Zvuči kao ručni rad i tetrapak proizvod nekog od OPG-ova. Za koga je, ma predobro je. Pa kultura je samo odraz identiteta i prepoznatljivosti jednog naroda i nacije. 

A asteroidi fulaju li fulaju. I Hrvacka je prosperitetna kulturna država. I život je lijep. Štuc. 

Pročitajte još...

Krešimir Sočković: Puno političara misli da je jezik ulice primjeren javnom govoru

Komunikacijski stručnjak uoči izbora govori o komunikacijskoj industriji, javnim nastupima i diskursu u domaćim medijima te o tome što naša aktualna politička scena u tome kontekstu trenutačno nudi

Davor Mandić: Kulturu u Rijeci nakon izbora čeka ozbiljno otrežnjenje!

Riječanin Davor Mandić otvoreno pogovara o stanju na riječkoj kulturnoj sceni nakon završetka projekta 'Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture', stanju u književnosti, pandemiji te ističe kako je kultura u Hrvatskoj odraz funkcionalno, politički i građanski nepismene većine!

Mixer jednog imidža: Nedjelja – jedini dan za pokazati svoj stav!

Ljudi, izađite zato na izbore. Glasajte. Od toliko kandidata mora biti barem netko tko vam je donekle prihvatljiv. Samo nemojte ostati doma. Jer, možda će vas onda boljeti glava sljedeće četiri godine, do nove prilike!

Ivana Šojat: Knjige kao kulturnu vrijednost treba osloboditi plaćanja PDV-a

Vrsna književnica i brzomisleća karizmatična intelektualka, dobitnica brojnih nagrada, Ivana Šojat pandemijsko vrijeme pamtit će po brojnim prijevodima vlastitih knjiga na sve veći broj jezika. Za Mixer otvoreno progovara o tome gdje crpi inspiraciju, koji su joj planovi te zašto bi naslov njezine knjige o situaciji u Hrvatskoj bio - 'Nasamarili smo vas i opet ćemo...'

Povezano

Pop Cooltura: ‘Jesi probao prvo isključit’, pa uključit’?’

What if? Sutra bez Facebooka? Sutra bez Instagrama? Bismo li znali? Jesmo li dorasli tom izazovu? Squid game taktikom neke se nove binarne selekcije prepliću s onim prirodnima. U svakom slučaju taj je pad bio zgodan socijalni eksperiment. Prekratkotrajan, ali znakovit

Pop Cooltura: Netalent showovi – kultura imitiranja, duplikata i recikliranja

Talent showovi kao globalni patent i hit izmišljotina TV modela zabave novog milenija pustili su hobotničke pipke do raznih varijanti života i ulazaka u susjedna dvorišta. Sneak and peek moment. Bilo da je riječ samo o pjevanju, kuhanju ili tek šarolikim mogućnostima iz svijeta showbizza ili zabave po konceptu daj što daš, ponudi što nudiš, a mi imamo žiri stručnjaka i "stručnjaka" koji će dići palac ili ga spustiti

Pop Cooltura: Što gluplje to bolje, nije do mozga nego do volje

Povijest idiotskih stihotvorina na ovim prostorima nije vezana samo za turbo folk ili trap odlikaše i prvake. Gotovo da nema stila glazbe koji se svojim tekstualnim retardiranim patosom i, uvredljivo bi bilo nazvati ih osnovnoškolskim rimama jer su osnovnoškolci pismeni i ne kalkuliraju pritom, autorskom nemoći nije ogriješio o pitanje 'dobrog'. Ili bar 'pristojnog'

Pop Cooltura: Cijena strasti – raditi za nulu ili ne?

Ima jedna mala sitnica s kojom Nine i Žakovi ovih prostora pomalo licemjerno kockaju. Zove se strast. Strast nema cijenu. Ono što ima je ima odraz u ogledalu. Ili lokvi vode 😉 

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime