Ljeta pamtimo po mnogočemu kao doba kad je sve manje opterećeno. Ljeto 2022. moramo pamtiti po filmu Radivoja Andrića, “Ljeto kad sam naučila letjeti”. U susjednoj Srbiji punio je kino dvorane i blagajne, istu mu sudbinu želimo i u Hrvatskoj jer za to ima jako puno razloga.
Prije svega tematskih jer se radi o, kako su već kritičari rekli – dječjem filmu za odrasle, a mi ćemo dodati – obiteljskom filmu s djecom u fokusu. Andrić je ovaj 89 – minutni film u 90 postotnom dijelu snimio na sunčanom Hvaru ponudivši nam nepretencioznu, modernu životnu priču s kojom se itekako mogu povezati današnja djeca. Glavna junakinja djevojčica Sofija, koju sjajno igra Klara Hrvanović, pozornost okupira već u trenutku kad u sebi lucidno izgovara rečenice koje okolina ne bi trebala čuti.
Život sa svojim izazovima, usponima i padovima
Okosnica ove filmske poslastice je Sofijino ljetovanje na Hvaru s bakom koja dolazi u posjet sestri. To putovanje i ti praznici imaju sve preduvjete da iz njene perspektive budu najdosadniji u povijesti, a redatelj Andrić i protagonisti su se svojski potrudili da gledateljima bude najinteresantnije moguće. Ovo nije film žurbe, pobune, generacijskog jaza, ovo je čisti život sa svim svojim izazovima, usponima i padovima. Dijete jest u središtu pozornosti, ali vrlo brzo se to uravnoteži, tako da “Ljeto” ubrzo postaje obiteljski film. Ponajprije stoga što se otkriva desetljećima čuvana obiteljska tajna koja će se razmrsiti na najelegantniji i najkvalitetniji način.
Film koji će postati klasik
Tome su pridonijeli izvrsno odabrani glumci. Hrvatske boje u ovom susjedskom filmskom derbiju brane Snježana Sinovčić Šiškov u ulozi tete Luce, Frano Lasić kao mještanin Martin i Luka Bajto u ulozi tinejdžera Luke, a Olga Odanović i Žarko Laušević su uz Klaru jake karike srpskog glumišta u ovoj krasnoj priči.
No, i bez uvida u podjelu, činjenica da film režira Radivoje Andrić, ljubiteljima filmova iz regije znači sjajnu zabavu. Jer čovjek koji je režirao klasik “Kad narastem bit ću kengur” jednostavno ne može pogriješiti. Taj uradak iz 2004. godinei danas je svjež, aktualan i, što je najbitnije, citiran. Takvu sudbinu predviđamo i ovom filmu. Jer, “Ljeto kad sam naučila letjeti”, nastalo prema istoimenom romanu Jasminke Petrović ima nekoliko univerzalnih vrijednosti – ljubav, obitelj i zavjet. Ovo potonje je najbitnije. Zavjet da nova generacija, na kojoj svijet ostaje neće ponoviti greške svojih baka i djedova. Nakon odgledanih sat i pol hvarskih dogodovština svi na tren postajemo djeca. I sjetimo se prvog poljupca.
