Elif Shafak ili priča o književnici kroz čiji imidž učimo i o politici – politici podjela
“Nikad dotad nisam vidjela ženu koja je tako vidno slomljena, ipak tvrdoglavo nastavljala dalje. Osjećala sam krivnju, jer nisam otvorila prozor i razgovarala s njom, upitala ju je li dobro. Osjećala sam i stid, jer moja prva reakcija bila je povući se u sigurnost svog stana, kao da sam se bojala da bi njezina melankolija mogla biti zarazna. Naše sličnosti i razlike usjekle su mi se u pamćenje. Njezina usamljenost, za koju sam naslutila da nije drukčija od moje. Ali, za razliku od mene koja sam bila plašljiva, ona je bila odvažna. Njoj je Istanbul dozlogrdio, ja ga još nisam ni počela otkrivati. Ali, što je važnije, ona je bila nepokolebljivi borac, a ja samo promatrač. (Elif Shafak, Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjele).
Od ovog trenutka je prošlo mnogo godina. Elif Shafak je u međuvremenu istambulsku adresu zamijenila londonskom. Kažu da je Elif Shafak najpopularnija, ali i najkontroverznija autorica u Turskoj. 2006. je zaradila tužbu zbog “uvrede turskosti”. Ok, u tom je društvu velika stvar kad zbog slobode pisanja ne završiš u zatvoru. Ali, da se razumijemo, Shafak je oslobođena optužbe, jer je u njezinu obranu stala svjetska književna javnost. Ne jer je bila odvažna i nepoklebljiva borkinja. Jer #turskapravila.
“Književnost treba slobodu – slobodu imaginacije, slobodu govora. Turska je veoma teška zemlja za pisce. Tamo svaki novinar, pjesnik, romanopisac ili akademski stručnjak zna da zbog svojih riječi može upasti u veliku nevolju. Mogu ga napadati provladini mediji, može ga se maltretirati na društvenim mrežama. Može ga se dovesti pred sud, zarobiti ili prognati. Zbog pjesme. Ili zbog romana.” rekla je u intervjuu tportal-u u listopadu ove godine. 2020. godine, godine podjela, pandemije, godine plašljivih i odvažnih, i Elif Shafak? Možda.
Elif Shafak? Koji sve identiteti čine njezin imidž? Aktivistica, politologinja, sveučilišna profesorica ili spisateljica? Turkinja s adresom u Turskoj ili u Engleskoj? Žena koja pričama potiče na empatiju i suosjećanje prema drugim i drugačijim?
Dakle, krenimo redom, ali samo ukratko. O Shafak. Rođena je u Strassburgu, Francuska. Roditelji se uskoro razvode, Elif odlazi u Tursku s mamom. Od tada ju kao jedinicu odgaja samohrana majka i baka, u Ankari, početkom 70-ih. U sredini u kojoj su masom živjele ogromne obitelji, s očevima na čelu domaćinstava. Elif je dakle odrastala gledajući obrazovanu, svjetovnu, modernu, pozapadnjačenu majku u patrijarhalnoj sredini. I baku. Baku koja je gatala budućnost, tjerala uroke, liječila kožne bolesti. Kaže Elif Shafak “od bake sam, povrh ostalog, naučila jednu bitnu stvar. Naučila sam o snazi krugova. “Ako želiš uništiti nešto na ovom svijetu, bile to akne, mrlje ili ljudska duša, dovoljno je da to opkoliš debelim zidovima. Unutar njih, to će se sasušiti.” Bakine riječi i Elif Shafak koja životom krstari kroz krugove. Krugove lokaliteta. Krugove identiteta. Krugove stereotipa.
Znači, tko je sve Elif Shafak? Turska spisateljica s trenutno londonskom adresom, spisateljica koja spaja Istok i Zapad, feminizam i povijest, lokalno i globalno, dovodeći periferiju i margine u središte priča. Spisateljica koja daje glas nevidljivima, obespravljenima, zlostavljanima i oštećenima, onim nekim nedodirljivima. U njezinim pričama upoznajemo ljude koje većina nas gotovo pa sigurno nikada ne bi upoznala. Priče koje možda ruše naše stereotipove. “Problem sa stereotipovima nije to što su neistiniti, nego što su nepotpuni. Oni pretvaraju jednu priču u jedinu priču.” Chimamanda Ngozi Adichi, nigerijska spisateljica.
Piše na turskom i engleskom, objavila je dosad 18 knjiga, prevođena je na 50-tak jezika, pa i na hrvatski. Možda ste čitali neki od njezinih romana. Četrdeset pravila ljubavi (ušao u BBC-ov izbor 100 romana koji kreiraju našu realnost)? Tri Evine kćeri? Kopile Istanbula? Majstor i ja? 10 minuta i 38 sekundi u ovom čudnom svijetu (uži izbor za Bookern nagradu i RSL ONdaate nagradu; Blackwellova knjiga godine)? Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela? Ili bilo koju drugu, osamnaest ih je. Čisto kao #hint – njezin posljednji roman, 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu je primjerice policija odnijela u ured javnog tužitelja ne bi li on u knjizi pronašao neku “opscenu scenu”. Jer je protagonistica knjige Leila, seksualna radnica u Istanbulu. #nemascena ima #glasanemoćnih.
No, Shafak nije samo spisateljica, ona je i doktorica znanosti u polju politologije, znanstvenica, profesorica, aktivistica, motivacijska govornica, zagovornica prava manjina i slobode kako govora, tako i života.
Dakle, Elif Shafak, žena brojnih identiteta, koja glasno govori o ulozi pisaca u borbi protiv nacionalističkog populizma i izolacionizma. Jer je populizam opasan i hrana za podjele u društvu. “Naš svijet je pun dosad neviđenih izazova.(…) I kad su okruženi nepoznatim, ljudi žude za poznatim.” Možda ovdje nije naodmet podsjetiti na slogane u maniri MAGA “povratka na staro; povratka dostojanstva; vratit ću vam ono što su vam zlikovci oduzeli. I slične. (op.a.)
#nego, da nastavim s citatom Shafak: “To je veoma opasno razmeđe, jer točno tu demagog ulazi u priču. Demagog razumije kako funkcioniraju kolektivni dojmovi i kako on – obično je on – može od njih profitirati. On nam govori kako svi pripadamo svojim plemenima i kako smo sigurniji ako smo okruženi jednolikošću. Demagozi dolaze u svim veličinama i oblicima. (…) Kad pogledamo demagogijsku retoriku i kako nadahnjuju pokrete, smatram da imaju jasno zajedničko obilježje: snažno, snažno mrze pluralizam. Ne mogu se nositi s raznolikošću. (…) Je li nesnošljivost prema različitosti odlika našeg vremena u kojem živimo? (…) Na TV-u vidimo protivnike nečega kako govore zagovornicima nečega. To znači bolju gledanost. Još je bolje ako viču jedni na druge.” Elif Shafak, The revolutionary power of diverse thought, TED talk, 2017).
Da mi ne ode cijeli tekst na citate iz jednog govora, tu ću stati. Tko želi, može sam provjeriti citat. I nastaviti misao.
E sad, jesu li binarne opozicije i vaša odluka ili se za nepredvidljiva vremena spremate sakupljajući različita iskustva, ispitujući različite stavove? Makar virtualno, trenutno. Jer #pandemija. Razmišljate li ikada o krugovima u kojima živite? I ima li ičega izvan njih? Ičega vrijednog razumijevanja.
I umjesto kraja, o jednoj metafori. O metafori koju sam naučila od Elif Shafak. O metafori o pripadanju – “živjeti poput šestara”. Kao što znate, jedan kraj šestara je nepomičan, ukorijenjen u jednoj točki. Za to vrijeme, drugi kraj ocrtava veliki krug i stalno je u pokretu. Jedan dio je ukorijenjen u domovini, u jednom okviru, onaj drugi ispituje drugačije pozicije. Putuje svijetom, na ovaj ili onaj način. Uči od istih i od različitih. I tako uči što je empatija i suosjećanje. Jer to nije kvačica na check listi “dobrote” za vanjski svijet. To je prije svega vještina istinskog prihvaćanja drugih i drugačijih. Barem ja to tako vidim.
I u konačnici, “Pripadanje nije stanje jednom za svagda, statični identitet tetoviran na kožu. Pripadanje je stalno preispitivanje i revizija toga gdje smo, tko smo i gdje želimo biti.” (ElifShafak, 2020).
U konačnici – kako ostati normalan u vremenima podjele? Možda upravom životom poput šestara.
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.