Ponedjeljak, 18 listopada, 2021

Mixer jednog imidža: #mojneprijateljKorona

Sjedimo i 'buljimo' u obilje mogućih problema s kojima se suočavamo. I ima li povratka na staro ili je vrijeme da slušamo što tko i kako govori? #možeidrugačije. Al' krenimo redom!

Pažnja je danas najjača valuta. Pažnja za sobom povlači i energiju. Uslijed toga postaje i ‘okidač’ misli i osjećaja, a posljedično i akcija te reakcija. O imidžu neprijatelja koji usidruje sve dublje svoje kandže u zdravlje nacije. Kako fizičko, tako i psihičko. Sjedimo i ‘buljimo’ u obilje mogućih problema s kojima se suočavamo. I ima li povratka na staro ili je vrijeme da slušamo što tko i kako govori? #možeidrugačije. Al’ krenimo redom!

Prvi travanj 2020., najveći skok broja novooboljelih (96) u Hrvatskoj od početka pandemije. Ništa ne radi, ulice gotovo puste, prazne terase kafića i restorana. Sve nešto “čeka” bolje dane, povratak na “staro stanje”, #satback2.0. Neka neobična tišina u centru grada. #mojamalahrvatska i #ostanidoma. Samoizoliranje, fizičko distanciranje, strah od drugih, disciplina par excellance. Prvi april, inače je datum za kojekakve “zezalice”. Tog prvog aprila nikome nije bilo do šale. Smrznuto smo gledali prema Italiji ili #nedajbože krevetima u zagrebačkoj Areni. Kolektivna spasiteljska mantra #znamljudekojiznajuljude gubila je tih dana na snazi, svi smo bili u istom problemu. Ne znamo u kojoj smo fazi utakmice, ne znamo jesmo li na kraju prvog ili drugog poluvremena. Ako treba, igrat ćemo i produžetke, popuštanja ne smije biti‘, kazao je tada ministar Beroš, ključni član Nacionalnog stožera. #mojprijateljvili. Tih dana. 

Deseti srpanj 2020., najveći skok broja novooboljelih (116) u Hrvatskoj od početka pandemije. Pet dana nakon parlamentarnih izbora. Sve radi, ulice prepune ljudi, terase kafića odzvanjaju smijehom, ljudi, smijeh i glasna prepirka. Rasprava o #izbori2020 i putovnicama koje (ne)štite od covida uz kavu, pa red šetnje, red shoppinga, centar pun ljudi. #ostanimoodgovorni,  fizičko (ne)distanciranje i pokoji “dernek” u izbornoj noći, pet dana prije 116. Jer emocije. “Jasno je da okupljanja uzrokuju povećani broj oboljelih. Zato smo novim mjerama okrenuti tome, ali ne u smislu zabrane, nego uvođenja mjera koje daju rezultate (…)”, rekao je tog dana ministar Beroš. Hm, izgleda da i dalje znamo da ne znamo u kojoj smo fazi utakmice, jesmo li na kraju prvog ili drugog poluvremena. Deseti srpanj, inače je rođendan Nikole Tesle. Dan kada se slavi onaj koji nam je “upalio” svjetlo. Ili pokoju lampicu. A možda i (samo)odgovornost. Ili još uvijek ne.

Sredina listopada 2020. Prešli smo broj 1100. Dnevno novozaraženih. Od medijskih narativa #superherojnacije i #pobijedilismo do #gubitakkontrole i #štoćemosad, glavna je tema opasnost kako za zdravlje, tako i za psihu. Nije li onda upravo sada zamisliti se nad komunikacijom o koroni? Jer, nekontrolabilni izazovi donose sa sobom emocionalno otežalu uporabu jezika. Nerijetko se javnosti tada o njima govori kroz riječi iz područja vremenskih nepogoda, nesavladljivih neprilika, rata. Pa smo 2015. u vrijeme rasta migrantske krize imali nekontrolirani val migranata, plimu migranata, bujicu migranata. Korona se kao mračni neprijatelj uvukla u liku ratne opasnosti. Jer #četirimilijunaepidemiologa. Nitko nije lišen potencijalne opasnosti, pa utoliko i informacija o stanju sa zarazom. I tu dolazimo do trenutka kad komunikacija postaje ili oruđe ili oružje

Pa prvo o jeziku kao oružju. Jer kad ga osvijestimo, možda gubi snagu nemira. Kao da nije dovoljan strah od budućnosti. I neprijatelj naš svagdašnji. Čekić i ples, pa  kalkulirani rizik pa čekanje novih strategija. Neizvjesnost per excellance. Dakle, rat i korona. I klikabilni/šerabilni tekstovi. I naslovi. Proboj korone. Borimo se protiv korone. Epidemija se rasplamsala. Zbrajamo žrtve posljedica borbe. Koronavirus potopio burze. Koronavirus napao (…) Hitnu. Virus se prelijeva geografski. Koronavirus je uništio hrvatske vinograde. Koronavirus napao i Ferrari. Koronavirus je napao francusku reprezentaciju. Korona virus je pokosio (…). Koronavirus je uništio španjolski turizam. Eksplozija virusa. E sad. Tko je pokrenuo taj val ratnog izvještavanja, teško je znati. Nije to HR-trend, tako je svuda. Jezik po principu keep it simple and stupid (aktualan KISS update) privlači pažnju. A pažnja je najjača valuta. Što jednostavnije, što dramatičnije, to klikabilnije i šerabilnije. I ok, tako je kako je, kako svima tako i nama. Bez daljnjeg da strah ne ubrzava svijest o (samo)odgovornosti, no može li taj leksik barem malo i barem katkad biti umjereniji. #mixer. 

Može li odgovornije? Može. Može li jezik biti oruđe? Može. Može li taj ratni leksik (barem katkad) zamijeniti na primjer, onaj sportski? Može. Može biti i uglavnom je informativan, edukativan, poticajan. Barem kad govori struka. Jer edukacija potiče na samoodgovornost. A metafore mogu biti i “duševnije”, čak i kada je riječ o “eksploziji broja zaraženih”. Na primjer. Pa onda. eto primjera. “(…) to vam je kao gruda snijega i lava koja kad se počne kotrljati. Kad smo imali 100 zaraženih, bila je određene veličine. Pa 300, sad je to već na 800. I da bi mjere imale efekt, i to zna biti frustrirajuće, dakle, postave se čvršće mjere, ali se efekt ne vidi odmah. Dakle, kad imamo veliku grudu, zabijemo onaj grudobran ispred nje, ona će prve potrgati, tek na trećima će se raspršiti snijeg. Dakle, mi moramo ponovno ovo što se zakovitlalo polako smanjiti i smiriti taj kovitlac. (…) kao što se to nije dogodilo preko noći, tako ni ne možemo preko noći očekivati da ćemo naglo smanjiti (…) naš grudobran, epidemiološki sustav praćenja kontakata je sada ugrožen, pred raspadom (…)”, rekao je prije nekoliko dana jedan naš uvaženi epidemiolog. Dakle, može se. 

U konačnici, u kojoj ćemo priči ostati zarobljeni i tko će na kraju zadržati etiketu junaka i hoćemo li kao pojedinci pokazati odgovornost, pokazat će vrijeme. Ali i zrelost društva. I zrno zdravog razuma u slušanju i pričanju. U konačnici, “neka budućnost kaže istinu, procijenite svakoga čovjeka prema njegovom radu i zaslugama. Sadašnjost je njihova, ali budućnost je moja, za koju sam tako naporno radio.” kazao je Nikola Tesla govoreći o svojim izumima i zaslugama. #superheroj. 


Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.

Pročitajte još...

Svašta ni o čemu: Jezični nacist

Ne radi se ni o tome da vrebam sugovornikove rečenice s namjerom da bih ga ispravio – radi se jednostavno o tome da mi neke stvari 'zagrebu' uho. Ako je slabiji poznanik, progutat ću tu bol. Ako je, pak, u pitanju bolji poznanik, ili ne daj Bože prijatelj – odmah ću presjeći i ukazati na grešku

Iz jarunske fotelje: Sport u doba korone

Ima, dakle, sporta i u doba korone, makar tamo na proljeće baš i nije izgledalo da će ga biti. Mora ga biti… Novac se mora okretati, tv prava moraju se prodavati, mužjaci moraju piljiti u tv ekrane, moraju ići i u kladionice, pa potom pratiti kako se osvajaju poeni, postižu golovi ili koševi

Ljubavnik iz ormara: Uplakana buha

Konobarice koje su uvijek iznova simpatično odigrale iznenađenje kad bih ih nasmijani gosti upozorili na brašno na guzama, kod ponovne narudžbe nove butelje vina ponekad su i iznimno dopustile da im najoduševljeniji stričeki mogu pomoći očistiti otisak

Povezano

Squid Game – brutalnost krajnjih suprotnosti kao zlatni rudnik profita

Serija brutalno dekonstruira ljudsku priliku u konzumerističkim i konkurentnim okolnostima velikog siromaštva i velikog bogatstva. No, kakve će posljedice ostaviti na idejama mladih ljudi, to ćemo tek vidjeti

Mixer jednog imidža: Pablo Neruda i lagano umiranje 

Kako je sin introvertiranog strojovođe Joséa del Carmen Reyes i učiteljice u osnovnoj školi Rose Neftalí Basoalto postao jedan od najpoznatijih književnika koji je poezijom gađao srca, ali i političke neistomišljenike? 

Mixer jednog imidža: Njemačka i njemačko pregovaranje 

Izbori su dakle prošli, no ja i dalje ne gasim njemačke kanale i portale. Tek sada kreće najzanimljiviji dio igara moći na njemački način. Pritom su se akteri već u pravim satima nakon izbora pokušali prikazati kao relativno argumentirani, uljuđeni, pokeraški promišljeni, s fokusom na ulogu u mogućoj vladajućoj koaliciji

Mixer jednog imidža: Olaf Scholz – novo lice Njemačke u starom kaputu?

U Njemačkoj je Scholz trenutno nešto kao zvijezda aka influencer (nema tko ne priča o njemu), objektivan, miran i pragmatičan političar kojem se smiješi Merkeličina fotelja

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime