“Izabrali ste nadu, istinu, znanost i poštenje. Izabrali ste Joea Bidena za sljedećeg predsjednika SAD-a”, rekla je Kamala Harris u govoru nakon pobjede na američkim izborima. Pozicija predsjednika je njegova, ali povijesni trenutak je njezin. I žena prije nje i onih koje tek dolaze. “Možda sam prva, ali neću biti zadnja”, dodala je Kamala Harris u prvom govoru nakon pobjede na američkim izborima.
Zamislite sad da ovakav govor nakon pobjede na tako važnim izborima održi kod nas neka predstavnica manjina. Ono žena romskih i srpskih korijena i da joj se svi divimo koliko je bila uporna i uspješna. I da konačno kao društvo prihvatimo da niti spol niti porijeklo ne bi trebali biti “odbijenica” za priliku, pa i za najviše pozicije. Već samo dio identiteta. I da “svaka djevojčica koja sada gleda može vidjeti da je naša zemlja, zemlja mogućnosti (…)” da završim misao Kamalinim citatom. Kakav bi to korak bio za naše društvo, duboko usidreno u osuđivanju drugih i drugačijih. #nadaumirezadnja.
E sad, #kamalafirst i studeni 2020. Nakon kojeg više ništa nije isto, barem za američko društvo.
Afroamerikanka indijskih koraka izabrana za okružnu tužiteljicu u povijesti Kalifornije, prva žena kalifornijska državna odvjetnica, prva senatorica indijskih korijena (druga Afroamerikanka). Prva Afroamerikanka indijskog porijekla izabrana za američku potpredsjednicu. Možda uskoro i prva #svenavedeno američka predsjednica! Za jedne je Kamala Harris vjerojatno samo žena koja je svoju karijeru pretvorila u sakupljačicu stavki za popis #kamalafirst, za druge vjera i dokaz da nikada ne treba odustati od velikih snova, neovisno o tome kojeg ste spola, porijekla i boje kože. Znam da zvučim utopistički, a i znam da nemamo svi iste prioritete, pa ni prilike. No, gledajući njezin govor nakon pobjede, “googlajući” članke o njezinoj karijeri, gledajući njezine nastupe u raznim ulogama, mogu samo reći da je ta žena “hodajuća” metafora predanosti, upornosti, stručnosti i upornosti. A to ne pada s neba i nije samo #americandream. Iza takvog samopouzdanja stoji rad. Rad.
Pa ukratko, tko je zapravo Kamala Harris?
Otac, profesor ekonomije Donald J. Harris, na Sveučilištu Stanford, podrijetlom s Jamajke i majka Shyamali Goplan, znanstvenica posvećena onkološkim istraživanjima, žena koja je zbog znanosti 1960. godine došla iz Indije u Ameriku. “Moja je majka jako dobro razumjela da odgaja dvije crne kćeri. I bila je odlučna u tome da izrastemo u samouvjerene, ponosne Afroamerikanke“, piše u autobiografiji Kamale Harris. Borbeni duh njezine majke, angažirane u pokretu za građanska prava na Sveučilištu Berkeley, utjecao je na to da Kamala “ne sjedi i ne promatra nego da se bori za prilike i mijenja stvari iznutra”. Vjerojatno njezina majka, koja je Kamali dala ime po hinduističkoj božici Lakšami, a koje u prijevodu znači lotus, emigrirajući u Ameriku te davne 1960. godine nije niti u najluđim snovima zamišljala kako njezina starija kćer drži pobjednički govor kao buduća potpredsjednica te iste Amerike. No, odgoj uvažavanja i posvećenosti zasigurno je bio kamen temeljac za Kamalu danas. Onakvu kakvom smo ju mi “upoznali”.
Kamala je odrastala, poštujući sve svoje identiteta. Išla je i u crnu baptističku crkvu i na festivale u hinduistički hram. Osjetila je i posljedice neravnopravnosti kroz iskustvo neprihvaćanja i marginalizacije – zbog boje kože. Što je, kako je kasnije rekla, bio i jedan od motiva da se uvijek trudi “biti bolja i pomicati granice viđenog”.
Nakon srednje škole, Kamala Harris je najprije na Sveučilištu Howard, prestižnom povijesno crnom koledžu u Washingtonu D.C. završila politologiju i ekonomiju, pa potom pravne znanosti 1989. u Kaliforniji. Ulazak u svijet okružnog tužiteljstva njezina obitelj nije gledala kao nešto posebno, upravo zbog često negativne reputacije koja se vezivala uz tužiteljstvo. No, Kamala nije odustala već je jasno izrazila “želim mijenjati stvari iznutra”. I tako je počeo taj njezin #kamalafirst put. Potom su slijedili Okružno tužilaštvo okruga Alameda, pa Okružno tužilaštvo San Francisca, potom Državno odvjetništvo u San Franciscu, Senat Sjedinjenih Američkih Država. Ključne postaje na putu prema vrhu. I na sve je stigla prva – kao žena, kao manjina zbog porijekla ili boje kože. Kao glas onih koje se rijetko čuje i koji uglavnom nemaju priliku.
#election2020 ili #kakosekalio čelik za generacije pred nama.
Unatoč upornosti, predanosti, retoričkoj izvrsnosti, put do Bijele kuće nije bio bez prepreka. Pa je prvo, odlučna sama se kandidirati za predsjednicu Sjedinjenih Američkih Država početkom 2019. godine najavila da će upravo ona tražiti podršku za demokratsku predsjedničku nominaciju. Prije toga je, naravno, onako kako to biva u Americi izdala knjigu, autobiografiju The Truths We Hold: An American Journey. U siječnju 2019. godine. Jer, realno i prije kandidature njezina je biografija štivo koje nas mnogome može poučiti i biti primjerom. A uslijed izbora – okvir za kampanju.
U kampanji je bila borbena, odlučna, nije se libila direktno prozvati protivnika. Sadašnjeg izabranog predsjednika Amerike. Pa je tako Senatorica KamalaHarris u lipnju 2019. godine prozvala sadašnjeg Predsjednika vezano uz njegov stav o politici okončanja segregacije u javnim školama. „U Kaliforniji je bila djevojčica u drugom razredu, koja se autobusom s ostalom crnom djecom vozila u školu u predgrađe s većinskom bijelom populacijom. A ta djevojčica bila sam ja.” rekla je tada Harris.
Hm, možda bismo sad mogli reći da je zapravo samo prepoznala trenutak i vješto iskoristila taktiku osobnog primjera i emotivnu manipulaciju na temelju koncepta ugroženosti i nesigurnosti. Istina. Iskoristila je tu taktiku. Vješto i mudro. U konačnici, pa nije politika glađenje perom i podilaženje. Politika je – usudi se izložiti i založiti za svoj stav. A neka onda iz argumentacije publika prosudi tko je u toj priči badguy, a tko goodguy. Znači, da ne bude zabune, pričam o političkoj komunikaciji na malo višim razinama osviještenosti. #amerikajezemljadaleka.
Dakle, da nastavim o kampanji. Iako retorički vješta, odlučna, pa i žena s kojom su se mnogi potencijalni glasači mogli poistovjetiti, nije imala dovoljno aduta za nastavak kampanje. Onih financijskih, lobističkih i inih. Stoga, u prosincu 2019., odvjetnica i senatorica Kamala Harris povlači se iz utrke za predsjednicu. Do utorka, 11. kolovoza 2020. godine. Tog je dana Joe Biden objavio da je upravo tu odvjetnicu, senatoricu i žestoku Trumpovu kritičarku, Kamalu Harris, odabrao za svoju potpredsjedničku kandidatkinju. #preokret. Joe Biden i “Harris is a cop” kako su o njoj govorili o kampanji (priznat ćete, ipak bolje zvuči nego Sarah “Barracuda” Palin) na putu do Bijele kuće. “Gadna”, rekao je Donald Trump za Kamalu Harris, komentirajući njezino ispitivanje Bretta Kavanaugha, kandidata za Vrhovni sud 2018. godine. Hm, da “gadna” – kreatorica povijesti, prijatelju.
Da skratim priču. Joe Biden i Kamala Harris, mudar i iskustan najstariji predsjednički kandidat u povijesti američkih izbora i inteligentno retorički drčna Afroamerikanka indijskih koraka okreću ovih dana novu stranicu povijesti. Neko njihovo “novo normalno”. Amerika je skupila hrabrosti i dala priliku. Kako njima, tako i nekim novim ženama za koje i Biden i Harris najavljuju da će u “dobu njihove administracije” dobiti priliku biti na visokim pozicijama. Ne jer su žene, nego jer su sposobne. Vrijedne, predane i sposobne.
I znate što. Mnogi danas pišu i komentiraju, pa ona je “projekt”. Odabrao ju je, jer je bila mamac za dodatne glasove. I što ako i je projekt? Pa i Merkel je tako jednom, davne 1990. godine “upala” u #boygame jer je projekt, jer je kvota, jer je iz “drugog svijeta”. I gdje je danas? S koliko se to muškaraca ono ona može mjeriti. Mutti. Zato #momala.
________________________________________________________________________
Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.