Netom po stišavanju “flower power” groznice izazvane novom easy peasy pop pjesmicom Miley Cyrus koju je celebrity svjetina dočekala i adoptirala kao ne znam kakav vrisak feminizma i himnu samodostojnosti jakih žena, novi PR vrisak samo što nije zaglušio onako površni pop up medijski prostor. Naime, Sam Smith se u novom spotu deklarirao istovremeno kao muškarac i žena te plešući okružen dekadentnim whiskey a go go plesačicama odlučio, ne izaći iz ormara, već puhnuti u mjehuriće čaše šampanjca u koju mu nadolijevaju sipove. Svjetina urla, narasla joj surla.
S više strana ovi eklatantni primjeri današnjeg pop panteona, najklikanijih i najkomentiranijih video spotova i pripadajućih pjesmica, su put u krivo.
Ako stavite stvari u perspektivu koja nije limitirana samo na margine krajnosti, zgražanja i sisanja narativa poput Keanua Reevesa kao hodajućeg anđela s krilima svaki put kad štucne u javnosti stavljajući ruku na usta pa mu Internet zajednica zareda hvalospjeve kako je najdivnije živo biće od pojave interneta ikad, tada je moguće malo utišati dojam vezan za oba vruća kestena globalne pop scene.
I naš glas se računa
Prvo, mala Madonna s bitnom razlikom da zna pjevati, po sistemu pokušaja i promašaja, uz sav Hollywood, Hannah Montana, ćaća Billy Ray Hollywood back up, ima konačno fora autorsku stvar, tj. napisanu za nju. Poslije jednako zgodne “Wrecking Ball”, ovo s cvijećem je klizna metafora. Lagani ritam, pitka melodija, o rašpi dubokog grla i glasa da ne zborimo, oneliner hook refrena doziva univerzalno prepoznatljivi self help kako se može bolje voljeti solo nego ju je znao voljeti bivši. Na stranu čak i ta navučena pomirljivo osvetnička varijanta u kojoj fol nema gorčine ni patnje al ima pomirenja s prekidom baš na datum kad su prekinuli i svim tim “letting go” zajedničkim simbolićima.
Bivši su s razlogom bivši ma koliko romantizirali o tome. Onaj pulp pokušaj pop zajednice pretvoriti tih tri i pol minute dobre Miley u ultimativni vrisak showbizz feminizma u eri svih Billie Eilish, Greta Thunberg, Taylor Swift i sličnih pretendentica na tron “i naš glas se računa”, poprilično je površan. Miley je sexploatation Hollywood chic koja pola života trenira trbušne mišiće, bolje pjeva covere pjesama nego producira vlastite hitove i folira svojeglavost, ma koliko vi željeli vidjeti heroinu novog doba.
View this post on Instagram
Vremena političke konkretnosti
Potom, video spot dekadencija debeljuškastog new age Eltona Johna, njegove gay preserancije i potrebe za pažnjom uz urlajuće pompe nebinarnosti, zamotane u poluprosječni dance pop pattern, izazivaju zgražanje samo onih dokonih nejeba kojima su nakurnjaci i ruže u dupetu Leta 3 bili atak na ćudorednost maloljetnih diljem Lijepe Naše.
Prevedite na globalnu kategoriju, imate spisak onih koji stavljaju ruke na usta na svaki novi brain dead TikTok video Britney Spears ili Madonne koje su od stageava svijeta došle do svojih spavaćih soba; u kojima jedna paradira tri plesna pokreta i golih sisa, ali prekrivenih bradavica, a druga uči o svom odbljesku voštane figure izložene u podrumu muzeja Madame Tussaud. Sam Smith je brit pop gay pamtljivog glasa kojem se prošlu dekadu zanoktilo nekoliko globalnih pop hitova. “Stay With Me” ste otpjevušili jednako kako ćete zaboraviti “I`m Not Here To Make Friends” čije YouTube klik brojke ne svjedoče apsolutno ničem osim dokonosti, nedojebanosti i beživotnosti komentatora zgražatora.
View this post on Instagram
U vremenima političke korektnosti u kojima je dozvoljeno muškarcu ili ženi s krizom identiteta ili nedostatkom pažnje izjaviti da se osjećaju kao trokrilni crni ormar po spolnom opredjeljenju, spolno nedefiniranom lokvom vode ili šumom na TV ekranu i glitchem u Internet programu – da bi im dežurni emotivci i politički korektni prodavači magle počeli suosjećajno priznavati prava da budu upravo to kako se osjećaju, bez obzira što će im viškovi ili manjkovi testosterona ili estrogena uvijek biti rampom da budu išta drugo mimo muško žensko ili zbunjeno nešto, ništa čudno kakve yes no palac gore dolje polarizacije buknu.
Vrlo je jednostavno – imate pravo izbora
Na konto još jednog go go spota u kojem se aristokratska dekadencija nekarizmatičnog lika Sama Smitha slavi kao hvalevrijedan moment i dvokorak pri popularizaciji transrodnosti. Jednako kao što se graktalo na spot gay rap crnca Lil Nas X-a “Montero” dok ga se danas sjete tek ljubitelji Eurosonga.
I onda se vraćamo na vrtić psihologiju koju naučite otprilike onda kad ste prohodali i saznali da se prstići ne guraju u šteker utičnice jer je to no no pec pec. Naime, imate pravo izbora. Jednostavno je. Brate i sestro, budi što te čini sretnim, koga briga, klap klap za svaki izbor, tvoj je. Izbor gledatelja je sudjelovati ili ne. Komentirati ili ne. A izbor morona je pljuvati i tražiti zabrane. I općiti oko riječi kao što su opsceno, vulgarno, primjereno, nepoćudno, uznemirujuće etc, nastavite niz. Na kraju dana, koga briga za tvoje mišljenje, žuć, jetru i ostalo.
U vrijeme kad nikog više ne uznemiruje rat u Ukrajini, neki je brit pop gay odlučio biti kontroverznim i snimio pseudodekadentni spot za stvar u čijim stihovima aludira na muško kurvanje tatice iz čedne obitelji. Wow. Nečuveno. Doista. A kad tamo spot kakav da snimi Miley Cyrus ili Nicky Minaj rekli bi wow viđe kako plešu na kabare foru Lize Minelli.
Zijev. I saučešće.
Naslovna fotografija: službena naslovnica albuma – Universal Music