Teorija sinkroniciteta po Jungu kaže kako istovremenost dvaju događaja bude povezana ili nepovezana sa stanjem psihe dvoje ili više pojedinaca čiji rad i djelovanje koincidira u istom momentu.
Bez daljnjih psihologiziranja, Konstrakta se zaljubila u Vojka V. čiji je afekt dvosmjeran i simpatija uzvraćena. U ovom trenu bi požutjele redakcije krenule s eksploatacijom nove veze da se ne radi o kris krosanju leptirova leta i odlično tempirane kreativne akcije dvoje dizača utega pop kulture ovih terena. Konstraktino novo beogradsko javljanje uoči njihova novog izbora za Eurosong s novim konceptualnim video triptihom “Evo obećajem” i Vojkovo novo splitsko albumsko javljanje s “Dvojkom” i osobito dvajsminutnim “Tour Life” epom, na liniji kauzalnosti nema puno dogovornih momenata na spiku “ej Vojko, ajmo isti dan da izdamo nove stvari”. Ali, ono što ima je bitan pop kulturni i odgojni trenutak u kojem izvođači i autori iz prve lige modernije, urbanije, kvalitetnije pop kult scene nude fantastične nove aktualne projekte u kontri debilnim zabranama i nedozvolama “cajki” nastupa na javnim prostorima i fašistoidnim kulturnim politikama u kojima političari glume komisionete za šund.
Nova kontrakultura
Nastavno na pojavu “Mame ŠČ” Leta3 i njihova pohoda na nacionalnu Doru, posljedično i Eurosong pokušaja, jednako kao i psihološko storytelling raščlanjivanje patologije današnjeg slušatelja i zvijezda njihovog davnog druga Ramba Amadeusa čije “Prenemaganje” fino impostira i cizelira današnje relacije autor/izvođač – medij – slušatelj/publika, mikro kontrarevolucija u pop kulturi RH i Balkana događa se upravo u trenu čitanja.
Istovremeno su publici u facu dobačeni novi Vojko Dvojko čiji je road trip “Tour life” remek djelo rapoperete i freestylea, nova Konstrakta s fantastičnim bjorkastim novim video triptihom i konceptom “Evo obećajem” u kojem se maestralno dotiče depresije i izgubljenosti žene balkanske i urbane 21. veka, nastavno na spomenutog Ramba i Let3.
Tako se radi nova kontrakultura. Kad istovremeno ponudiš nove kvalitetne stvari vrhunskih autora koji imaju milijunski reach i domet, daš im medijski prostor u poredbi s šupljepraznim “otvoreno/zatvoreno” raspravama o zabranama pardon nedozvolama “cajki” i narodne glazbe (od strane ljudi koji ne razlikuju terminološki, muzikološki, a ni sadržajno-sociološki relativno bitnu razliku između toga dvoje) u javnim prostorima jer fol šund.
Zaspite ih pjesmama s velikim P
To je odgajanje, nova (pop) kultura i način kako mase mogu ubijati svoju površnost i sisanje Nučija, Gučija, Prepucija, Vojaža i inih trijaža i sličnih Nr. 1 – Nr. 25. slušanosti regionalnog Billboarda. Dajte im kvalitetno, zaspite ih pjesmama s velikim P umjesto samo šrotom i “zabranama”. Ako ni iz čega, iz inercije će počet slušat bolje. Jer nemaju izbora. Matematika.
To se naravno neće dogoditi jer postoji mala smet u komunikacijskom kanalu, a zove se mediji. I nezainteresiranost prosječnog površnog slušatelja koji ne traži niti kopa nego kusa što mu je servirano. Kad im se isti tjedan do milijuna priključe Chui, Irena Žilić, MORT, Mary May, Edo Maajka, Who See, Sila, Damir Avdić, Sajsi MC, Krankšvester, Lu Jakelić, etc. moguće bidne neki tektonski pomak na sceni. I kad se takva gomila kvalitete počne ponavljat cca 3 do 5 godina svaki tjedan.
Kolika je teorijska i praktična vjerojatnost za to nek ostane retorički, ali na kladionicu nećete otići uplatiti na mogućnost. Zato vam ostaje utjeha u ljubavnoj kreativnoj vezi i kauzalitetu Konstrakte i Vojka V. koji su mentalnom i kreativnom suradnjom svatko na svojoj strani plemena pobijedili ove koji su odlučili zabraniti tj. ne dozvoliti poreznim obveznicima kusanje njima interesantnog smeća od glazbe. Šteta što namjera nije ni edukativna nit praktična nit potrebna.
Nego, šta je iduće? 😉