Nakon što su “Hi Ren” prosherali apsolutno svi koji čekaju “nešto novo” u svijetu komercijalno zagušene glazbe i oduševili se repanju uz gitaru s gomilom autoreferencijalnih i samokritičnih opservacija nafalnih margina scene ili dijagnoze, mladi Britanac, točnije Velšanin, dodaje slijedeću stvar na hrpu interesantnog s njegovim potpisom.
Izgledom podsjećajući na “originalnog” dannyboyleovskog Sick Boya iz oba dijela “Trainspottinga”, beatom daleko prisličnije rap standardima (ritam mašina postoji uz riff akustične gitare), Ren nastavlja borbu protiv komercijaliziranja svoje glazbe, istovremeno se pojavljujući u gotovo dvomjesečnom razmaku – prilično pažljivo piarovski izbacivati nove stvari i monetizirati ih.
Daleko od činjenice da momak s dijagnozom nije interesantan i da ritmički i lirski doista ne nudi nešto drugačije smiksano u kontekstu mainstreamaške top lista scene. Ovog puta u dijalogu s ženskom osobom njegove ispovijesti zvuče podjednako efektno u tri minute kao što je “Hi Ren” bio alternativni Eminem u devetminutnoj opservatorskoj odiseji.
Saga se nastavlja.
8/10