Najbolji eurovizijski plasman Hrvatske je Huljićev potpis ako povijest mjerimo od samostalnosti i škicnemo nakon Dujmićevih Riva i hik hik tretmana Novih Fosila period Sanje Doležal. Na stranu faktografija, “Marija Magdalena” uz vokalnu snagu interpretacije Doris Dragović bila je i ostala jednim od onih estradnih dragulja koje morate zamijetiti. U vrijeme “šč ekstaza i histerija” kada će prvi oponenti takvog glazbenog dadaizma zazvati klasične eurovizijske stvari s raskošnim orkestracijama, slojevitim aranžmanima i izrazito dominantnim vokalnim interpretacijama – pjesme nalik ovoj prvoj će pasti napamet kao alternative kolažu Leta 3.
U jeku Eurosong trenutka, slučajno ili ne, Huljić nudi novo, prearanžirano, mahom instrumentalno, izrazito ritmički nabijeno čitanje Marije Magdalene. Uloga Doris Dragović zadržana je samo kao refrensko zakucavanje dočim je kompletni aranžman prilagođen gotovo pa bregovićevskom tretmanu prearanžiranja svojih stvari. Ako ne bolje od originala tada bar ravnopravno istom, novo je ruho samo dodatno podcrtavanje i dokaz majstorstva glazbenog poduzetnika Huljića kako u skladateljskom tako i producentskom i orkestralnom maniru.
Novo čitanje estradnog klasika udahnulo mu je potpuno legitiman i iznimno uzbudljiv novi život te podsjetilo na znanje skladanja pjesama s kakvim moguće ne možemo pobjeđivati na Eurosongu, ali možemo uživati u njenoj punoći. Jednako kao što se u vrijeme originalnog nastanka pjesme legitimno moglo zapljeskati, ne samo Dorisinom glasu, nego i estradnom majstorstvu lika koji je glazbeni obrt pretvorio u pop trenutak i vratio se zadovoljno natrag istom.
8/10