Nebo iznad Pule, jamačno je sinoć plesalo jedan od rijetko viđenih plesova. Bio je to tango ponosa, sjete, zahvalnosti i ljepote života. Sve u čast Lukasu Noli, dobrom duhu hrvatske kulture u cjelini, koji je otišao prerano i za kraj zakucao sa 120 minuta filmske priče Escort koja je po mnogočemu posebna.
“Ti si baš odlučio sve noćas”, kaže u jednom trenutku Maja poslovnjaku Miri dok planira strastveno obaviti svoj posao u hotelskoj sobi. I ta rečenica možda i najbolje opisuje Escort – sve što zna i s čim se znalački ikad igrao Nola je odlučio staviti u ovaj film. Ako je Sedmo nebo Jasne Nanut najbolje od viđenog zadnjih godina po sadržaju, glumačkoj postavi i izvrsnosti izvedbe, Escort je prvak u slici i vizualu u cjelini. Prvih 35 minuta zbiva se u hotelu u kojem svi poželimo biti, a tako nam barem jedne ručkice Mixera, svatko od gospode čitatelja ovog teksta želi biti na mjestu Živka Anočića u trenucima dok mu društvo pravi debitantica na filmu Lena Medar kao prostitutka Maja. Film je ovo s nekoliko zapleta, od kojih je svaki nenametljivo bitan. Sjajna u ulozi supruge biznismena Mire je Hrvojka Begović, a još jednu dobru ulogu odigrao je Krešimir Mikić.
Ponos kao važan osjećaj
U filmu može po krivu poći ovo ili ono, i kretalo je godinama u nas u razne nizbrdice i stranputice. No, jedno je konstanta naše filmografije -kad priču priča i sa situacijama se igra Nikša Butijer -film neće i ne može propasti. Pa čak i primjerice Majstori Dalibora Matanića za koje još dokučili nismo zašto postoje, pamtljivi su samo po tome da ovaj genijalac s juga igra jednu od uloga. I u Escortu je briljantan jer jednostavno drugačije ne može. Davora Šoštarića opet ćete voljeti što god da govorio i činio. Dojmljivo u filmu igra i Barbara Nola koja replike ispaljuje brzo i veselo. Ovih je dana sigurno u posebnom koktelu osjećaja, ali onaj koji prednjači, ako je ikako moguće treba biti – ponos.
View this post on Instagram
Jedina zamjerka Escortu bila bi da je mogao i možda trebao biti dvadesetak minuta kraći. Malu sjenu na sve dobro baca čudno rješenje iz koje perspektive gledamo zaruke Šoštarićeva nećaka. Tada nakupljano ludilo izlazi na površinu, ali sama izvedba na prvo gledanje nije najrazumljivija. Sami kraj filma nudio je jednu zamku zbog koje ćete u zadnjim sekundama reći – neće valjda. Hoće li – vidjet ćete u kinima uskoro.
Vizualna dimenzija filma nenadmašna je, a gluma izvrsna. Escort je još jedan dokaz da naš film živi sretne dane, a čarobnjak Nola pripremio je oproštaj sa scene kakav bismo svi potpisali. Ali, samo ga najbolji od nas i realiziraju. Escort je tetovaža Lukasa Nole na srcu svih filmskih sladokusaca s ovih prostora.