Još od vremena Seana Lennona problem identiteta sinova popularnih očeva u glazbi je jedno od glavnih i nerješivih pitanja prilikom pokušavanja odgonetanja i rješenja jednadžbe – kako do publike i do očeve publike? Isto se u dosadašnjoj karijeri odnosilo i na Vilija Gopca i njegov bend DonKihot a ka Donkey Hot. Najnovijim singlom/spotom je, čini se, dvojba razriješena više nego uspješno.
Onim trenom kad se prestane bježati od očeve sjene i kad joj se prepusti i otvori ništa logičnije od konačnog otvaranja prostora za neki novi vjetar u leđa. Nova stvar je glazbeno i singlično najdefiniranija i najbolja stvar od svih dosadašnjih launchanja. Zajebancija na račun kulta izgradnje tijela kao puta do prihvaćenosti je sadržaj lirske rockačine “Teretana”.
Na tragu ranih Psihića, pomalo oldschoolerske rock produkcije (zašto zvuk gitare ne pomaknu dalje od osamdesetih obzirom da se izdogađalo toliko sjajnih modernijih utjecaja kojih je naslušani Vili itekako svjestan), uz centralnu figuru Gopca Juniora djeluje konačno koncertno neupitno, izvedbeno simpatično i relativno dobrim poligonom i smjerokazom za nastavak traganja u tom smjeru. Što sličnije korona projektu “Vili i debili” s ocem i producentom Srđanom Sekulovićem Skansijem, Donkey Hot će prije uglaviti i kapariti ne samo medijsku pažnju i probiti onaj dio interesa koji se dosad prvenstveno vezao samo uz očevu figuru. Uz pjesme poput “Teretana” i inertni će mediji morati popustiti nad sadržajem, a ne se koncentrirari samo na mrvice od forme. Bildanje odrađeno po svim uputama fitness i kondicijskih rock trenera.
8/10