“Koprivnički bend tvrdi da im je otkazan nastup u Močvari zbog pjesme protiv pobačaja“ jedan je od medijskih naslova koji će prošlog tjedna osvanuti u showbizz ili kulturnim rubrikama RH portala, sugerirajući novu lavinu podjela na one koji odobravaju takav vid nečinjenja i one koji se zgražaju nad onaniranjem pozicije “jer možemo”. Komentari nisu isključeni pod raspravom.
Etno punk rock bend Ogenj trebao je nastupiti kao predgrupa legendarnih keltskih punkera The Rumjacks u zagrebačkom klubu Močvara sredinom kolovoza, no njihov nastup je u međuvremenu otkazan, a benda interpretira kako je razlog tome što u pjesmi “Duša“ propagiraju pro-life stavove i protive se abortusu.
Što nam je važnije?
“Istinite su glasine. Ogenju je zabranjen koncert 17.8. kao support bendu The Rumjacks. Naime, klub Močvara, koji se financira javnim novcem, odlučio je poimanje slobode i liberalizma uzeti u svoje ruke. Kažu da naša Duša je opasna, opasna za zdravlje žena. Opasna jer veliča i štiti život. Pa da im svojim vedrim duhom i životnom pozitivom ne zapalimo njihov spokoj. Hvala svima na podršci i vidimo se svakog vikenda kolovoza na pozornicama Mile naše”, piše bend Ogenj na svojim službenim društvenim stranicama.
Močvara se prvih dana nije javno glasila putem svojevrsnog službenog priopćenja. Pritom nikako ne smetnut s uma vrijeme produkcije teksta. Kraj srpnja. Ljeto. Malo da ne gori od konteksta u kojem su druge vijesti red veličine: je li nam važnija godišnjica smrti Olivera ili godina rođenja Arsena, WAGS-ice i njihovi outfiti sa supruzima na moru, novi singlovi druge i treće lige pretendenata na pozicije pop izvođača, rekapitulacije uspjeha fenomena filmova Barbie i Oppenheimera u kinima, brojenje PUMB-ova i RIP-ova i linkova “Nothing Compares 2 U“ u kontekstu javnih online narikanja nad mrtvom irskom pjevačicom, kako su fanovi Taylor Swift na koncertu pjevačice izazvali potres jačine 2 zarez nešto Richtera i slični megdani.
Dakle, Močvara: Ogenj 1:1. Zamislit koliko ljeto mora biti prazno sadržaja kad je pokušaj navlačenja “skandala” iz sviramo/ne svirate u klubu iz xyz razloga jedna od tema u dijelu medija.
A zapravo sve legit.
Tko ima na što pravo?
Iz pozicije kluba. Oni nisu zabranili koncert nego odlučili ne dozvoliti nastup benda koji je već svirao kod njih. Zašto? Who cares? Zato jer su oblaci ružičasti i zato jer je pelena bebe usrana ili zato jer im katolički “za obitelj/život/protiv pobačaja” dio ide na trokurac – njihovo pravo. Kao i pravo gradonačelnika Pule biti mastermindom i reći da ne more folk u Arenu. I inih nezabranjivača nego nedozvoljivača nastupa u njihovom prostoru. Jer im to smeta. Nekad je samo nacizam/šovinizam bio prijetnja, danas se politička neistomišljenost širi i eno, može se kad ti ljudi nisu simpatični reć ne ide k nama, stvarno niš sporno u tome. Osim kad su na državnoj sisi pa se programski vuku na sve svima.
Koliko je to dobro za dio scene koja zagovara pluralizam to je isto za raspravu.
Iz pozicije benda. Ako su već svirali u tom prostoru prije par godina, legitimno se pitati što je u međuvremenu pošlo krivo i zašto njihovi privatni stavovi pro contra pobačaja i bilo čega ako nije baš neka podcrtana zakonska diskriminacija i kako imaju veze s glazbom. Jer logikom čuđenja kako i zašto sada ne a već su svirali u Močvari, već su imali promocije albuma tamo, već su im dijelili intervjue na svojim stranicama, već su, već su, već su, njima ne mora biti jasno kako su se “okolnosti promijenile“.
Cancel kultura koja ne prestaje
Kao što je na svom profilu sublimirao jedan od čestih komentatora i kritičara poteza hrvatske glazbene i medijske supkulture, prijatelj benda, ex bubnjar i novinar Goran Andrijanić: “Znači, nekome u Močvari zasmetalo je što Ogenj ne razmišlja na isti način o određenim pitanjima kao oni, i zato su im odbili uskratiti gostoprimstvo u svom klubu. Samo zato jer im se tako hoće. Ova nepravedna cancel culture tragikomedija pogrešna je na više razina. Kao prvo, Močvara nije nekakav običan privatni klub koji može biti vođen onako kako to njegovi hiroviti vlasnici žele.
Već godinama, taj je klub dobrim, ako ne i presudnim, dijelom financiran novcima poreznih obveznika preko sredstava koje do njega dolaze iz Grada Zagreba, kao i iz Ministarstva kulture (logo i jedne i druge institucije nalazi se na stranici kluba). Već godinama slušamo tezu o tome kako rock kultura mora biti tretirana kao javno dobro, kao što i često čitamo apele ljudi povezanih s tim kulturnim sektorom koji pozivaju na državnu pomoć ovom ili onom klubu ili događaju. Mogao bih se, do određene mjere, složiti s tim tezama, ali ta medalja ima dvije strane. S korištenjem državnih subvencija dolaze i određene obveze prema zajednici čije novce trošiš.
Kako to izgleda u ovome konkretnom slučaju? Tako što ne možeš držati vrata svoga kluba otvorene samo za jarane i istomišljenike, a zatvarati ih za one s kojima se ne slažeš.
Drugim riječima: puštaš proabortivne aktiviste u klub? Pusti onda i one koji pjevaju protiv abortusa. I to, kada je riječ o Ognju, ne na nekakav aktivistički, nego na duboko artistički i nenametljiv način.
Tvoji kriteriji ne mogu biti ideološki, nego isključivo estetski. Ne vodiš anarhistički squat, nego klub koji među svojim sponzorima ima hrvatske institucije. Prihvati pravila igre ili prestani uzimati državne novce, odnosno novce koje nisu skupljene po kriteriju tvojih ideoloških preferencija, nego su ih dali i feministkinje i kućanice, i sotonisti i katolici, i sdpovci i hdzovci. Naravno, Močvara neće to uraditi jer bi bez toga novca već odavno propala. Ok, riječ je o specifičnoj vrsti kulture koja i ne treba biti komercijalna. Ali, prihvatite onda pravila igre. Osim te čisto formalne razine ovog cancel culture ispada, postoji i ona druga, meni osobno puno bolnija.
U što se scena pretvorila?
Naime, meni koji sam sa svojim bendovima svirao u Močvari u vrijeme dok je većina današnje uprave vjerojatno bila u vrtiću, teško je promatrati u što se ta zagrebačka alternativna scena pretvorila.
Bio sam dijelom te scene još tamo od sredine 1990-ih, kada su njezina glavna načela bila otvorenost, tolerancija, poštivanje slobode drugoga, solidarnost i ljubav prema kreativnosti. Ne, nije tu riječ o nekakvom mom idealizmu koji nije imao veze sa stvarnošću. Ja sam potvrdu tih ideala dobivao u svakodnevnom kontaktu s ljudima oko sebe. Što se, dakle, dogodilo da je ta scena od nekadašnje otvorene platforme za izražavanje različitih vizija svijeta i društva, pretvorena u ideološki teror koji podsjeća na nekadašnje komunističke komisije za cenzuru nepoćudnih umjetnika?
Ja imam svoju teoriju o tome, ali ovo nije mjesto niti vrijeme da je izlažem. Želim reći nešto drugo.
Svojedobno, prije nekih 15 godina, organizirao sam koncert kršćanskog benda u Močvari. Tada su u upravi bili ljudi moje generacije, koje sam znao iz vremena tih prvih godina rađanja scene. Nitko od njih nije bio blizak porukama toga benda, ali nikome također nije palo na pamet zabraniti njihov nastup. Zašto? Zato što su formirani u vrijeme kada je bila važna samo dobra glazba, a ne ova ili ona ideologija. Taj bend (No Longer Musci su se zvali) svirao je dobru glazbu i oni su osjećali kao dužnost prema svojim načelima ne stati joj na put.
I o tome je riječ. Ogenj je, jednostavno, bend koji svira dobru glazbu. Može vam se ne sviđati, naravno. Ali, zabranivati je ili cenzurirati nema više nikakve veze s “alternativom“, nego samo s onom istom vrstom mehanizama političke i ideološke moći protiv kojih smo svojedobno vodili idejnu i glazbenu borbu, ostvarujući svoj prostor slobode. Zašto se te izborene slobode odričemo?“
Skandal ni od čega
I sve ok, nema dogovora jer zašto bi. Polarizacije su hit. Programska politika je jedno, načela su drugo. Svakim danom se na svim razinama bilo od Sabora do tih kakti alternativnih prostora svaki mali zapišani grmić dokazuje koliko nam je društvo uškopljeno za otvorenu i kvalitetnu i konstruktivnu komunikaciju pa posljedično i sklono za pizdarije ovog tipa.
Nema žrtava, nema skandala, nema pogubljenih, samo loše komunikacije. Ali i to je postalo vladajućim narativom ovih dana. Neka, 1:1 je kraljevskih rezultat u društvu i na sceni koja ne zna kaj bi sama sa sobom. Pa onda je ok ni od čega probat složit skandal.
Za to vrijeme vaganja na koju će vam stranu čitateljska duša eno za kraj i tekst pjesme autora Tomislava Mihca Kovačića koja je moguće isprovocirala otkazivanje gostoprimstva.
Duša
Zagrni me svojim telom naj nam postelja bode nebo
I naj nigdar dati kaj prazen se najdem gori med oblaki
Naj me pazi tvoja dobrota miluju prsti istih pari rok
I rado tak čujem mužiku znano kaj srce ju igra saki den rano
I dok se duša radi greha žalosti
A što bo me pazil branil od sveta pokazal dišeče cvetje sveta
Mati štera rada bi me mela meso od mesa od istoga tela
Skrilo se sonce zišli črni oblaki pokazali zobe i hudo bu taki
Teret sam postal žmefki su rekli to milo detešce kaj ima za dati
I dok se duša radi greha žalosti
Ostaje sam prazno telo štero ve štrči
I dok se duša od tela ve dvoji
Ostaje sam prazno nikaj i ništ več za povedati