Nedjelja, 13 listopada, 2024

Kritika pjesme: The Libertines: Run Run Run

Miljenici NME-a i britanskog pressa – pečatirani kao outlaw Pete Doherty i njegov autorski pobočnik Carl Barat izlaze iz hiatusa kao bend Libertines

U nedostatku povratka realnih brit pop rock superzvijezda, braće Gallagher u formi svojih matičnih Oasis, u vrijeme rekapituliranja i stavljanja pečata na posljednju beatlesovsku iskopinu u obliku dovršene posljednje pjesme, miljenici NME-a i britanskog pressa – pečatirani kao outlaw Pete Doherty i njegov autorski pobočnik Carl Barat izlaze iz hiatusa kao bend The Libertines.



Bend slavljen na rubu autodestrukcije u prvoj fazi karijere (1997 – 2004) sa svim pokušajima povrataka i izlascima iz sanatorija i kokainsko heroinskih odvikavanja kupovali su interes zbog hypea stvaranog oko njih, daleko više zbog skladateljskog talenta i karizme koja je isfuravana naslovnicima brit pop pressa i medijskim interesom. Cijelo se vrijeme povlačilo uz činjenicu kako njihov sadržaj brit rock benda nikad nije išao dalje od solidnog ili bar prosječnog od slavljenog debija “Up The Brackett” i nastavka “Libertines”. Isto ostaje nakon novog povratničkog singla “Run Run Run” kojim za sljedeći Dan žena 2024. najavljuju album “‘All Quiet on the Eastern Esplanade”.

Solidna melodična mod rock pjesmica koja s clap hands ritmikom i melodioznim kiticama te refrenom pokušava upecati moment pomirenja retro zvuka s vremenom kad se takvi albumi i stvari ne snimaju masovno pa se doimaju svježe. U najboljem slučaju korektno kao i stotine sličnih bendova prije njih koji nisu imali taj casino i rulet pick da im ovisnosti i Pete Doherty budu ulaznice za spotlight. 

7/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime