Na današnji dan, 12. siječnja 1969., objavljen je eponimni nastupni album Led Zeppelina. Već je “Good Times Bad Times”, njegov prvi skinuti singl, objavljen i u Velikoj Britaniji i Americi, imao golem uspjeh, te, što je još važnije, predstavio dobitnu formulu. Točnije, funkcionalan spoj riffova, Bonhamovog osebujnog bubnjarskog stila, majstorskog blues-shufflea, jednostavnog i upečatljivog refrena, atraktivnih Jonesovih bas dionica te Plantov jedinstven vokal u visokim registrima (koji su postali standard za pjevače heavy metala). Naravno i Pageov vratolomni solo.
Da su im korijeni duboko u bluesu pokazao je pak nadahnuti (i vraški utjecajan te obilato citiran na sve strane, pa i kod Bregovićeva “Sve je to od lošeg vina”!) cover teme “Baby I’m Gonna Leave You” Anne Bredon. Obdaren je upečatljivim Pageovim sviranjem akustične (Gibson J-200) gitare i Telecastera te dramatičnim promjenama ritma, što je postao česti standard za brojeve nadahnute i britanskim folkom i bluesom.
Stvaranje slojevite i bogate zvučne slike
“You Shook Me” je znani cover standarda Williea Dixona pročitan u već etabliranoj maniri amplificiranog “british bluesa”. Skladbu otvara Pageova gitara i Plantova usna harmonika uz unisone vokalno-gitarske dionice i sporogoreći blues ritam (uzgred rečeno, i ovaj je broj kao i Pageov svirački i vizualni identitet “posvojio” Bregović za svoje blues brojeve s prvog albuma) dok je John Paul Jones osim basa svirao i Hammond. On, kao i Plantova harmonika, ima itekako značajnu ulogu uz Pageov solo u instrumentalnom dijelu broja. I ova je tema pokazala da su od samog početka Zeppelini sposobni radom u studiju stvoriti slojevitu i bogatu zvučnu sliku, a na koncertima joj nabildati dodatnu energiju i snagu.
“Dazed And Confused” je imala posebnu ulogu na albumu. S jedne strane kao fantastičan dokaz suvremenosti odnosno kao bezgrješan spoj psihodelije i bluesa, ali i kao idealna podloga za improvizacije koje su se na koncertima znale (uz ubacivanje raznih melodijskih krhotina drugih brojeva i izravnih vlastitih i tuđih citata) razvući i do pola sata. Skladbu je izvorno par godina ranije snimio Jake Holmes (i kasnije dobio svoj dio financijskog kolača nakon što je tužio Pagea zbog povrede autorskih prava), te na koncertima izvodili Yardbirds, no verzija Zeppelina je bila nešto posve drugačije. Zahvaljujući i Pageu koji je na tom broju uveo sviranje gitare gudalom (što je postala prava atrakcija na koncertima), a dio svog sola “pozajmio” iz vlastitog repertoara iz vremena Yardbirdsa, “Dazed And Confused” je naprosto ogledni komad poetike ranih Zeppelina ali i hard blues psihodelije.
Standardi u novom ruhu
B stranu albuma otvorila je laganica “Your Time Is Gonne” s Jonesovim orguljama (bliskim zvuku britanskih folk rock bandova tog vremena sklonih medievalnim pozajmicama). Page je – zanimljivo je – svirao akustičnu i pedal-steel gitaru, dok sama tema ima i neobičnu “zbornu” vokalnu dionicu uz štektanje orgulja, te je bez i jednog eksplozivnog gitarskog sola. Prijelaz na akustičarski folky instrumental “Black Mountain Side” bio je stoga logičan zaokruživši oba broja u čvrstu folkom prožetu cjelinu.
Hitoidna “Communication Breakdown” koja je uslijedila bila je posve drugačija. Pače, amblematski broj agresivnog, gotovo punkerski žestokog rock banda koji melje u skladbi s upečatljivim riffom. Zanimljivo, skladba je ostala trajno prisutna kao koncertni favorit tijekom cijele karijere banda… “I Can’t Quit You Baby” bio je još jedan Dixonov standard u novom ruhu, snimljen uživo u studiju. Sporogoreći blues s Pageovim sitnovezom i efektnim gitarskim akcentima te Plantov vokal, odvukli su je u nove glazbene prostore. Dakako uz sjajnog Bonhama i pouzdanog Jonesa. Page je priredio i pravu pokaznu vježbu bacivši valjda u očaj većinu bijelih blues gitarista (s izuzetkom možda Claptona i Becka).
Upečatljiva fraza basa koji otvara broj (uz reske ulete gitare koja kasnije vozi prepoznatljiv riff) također je postala omiljena kod brojnih štovatelja amplificiranog bluesa. Baš kao i Plantov vokal u vrtoglavim visokim lagama. Zaključna “How Many More Times!” još jedna je (u živo snimljena) varijacija na blues temu (ovog puta skladbu Howlin’ Wolfa).