Na današnji dan, 27. svibnja 1977., objavljen je singl Sex Pistolsa “God Save The Queen” kao svojevrsna točka na “i” godinu ranijeg začetog projekta znanog kao “The Anarchy Tour”. Točnije: prve engleske turneja Sex Pistolsa i drugova: The Clash, Damned, Buzzcocks te Johnny Thunder & The Heartbreakers. Turneja koja je diljem Otoka prenijela punkersko evanđelje i bila – kako se do danas kunu svjedoci – užasavajuća, kaotična i zacijelo najgore odsvirana u povijesti britanskog rokijanja u živo..
“Anarchy Tour” koja je krenula u samo praskozorje velike punkerske revolucije, dakle na isteku 1976., možda i ne bi cimnula toliko kontroverzne medijske pažnje uz demonizaciju tabloida i “ozbiljnih” novina (čega je izravan rezultat bio niz zabrana nastupa Pistolsa) da joj nije prethodio skandal s nastupom Sex Pistolsa u gledanom televizijskom “Today Show” programu ITV-a. Naime, skandalozni psovački rječnik Johnnyja Rottena i jataka (u kojemu je “fuck” bio češći od intepunkcije) šokirao je englesku publiku no – s druge strane – Sex Pistolse promovirao u ultimativne glasnogovornike punkerske rebelije.
Ponajviše provokativnim scenskim nastupom a onda i eksplozivnim gitarama temeljenim na riffovima Facesa, hard-rock pozajmicama na tragu New York Dollsa i anarhoidnim tekstovima. Pistolsima i britanskom punku je prethodila tamošnja “alternativna” klupska pub rock scena a njezine relacije s punkom slične su onima američkih izvorno garažnih rock atrakcija i kružoka oko CBGB-a.
Najpoznatija (i najozloglašenija) formacija punka
No, za razliku od pub-rockera, punk – koji je, rekoh, našao logičnog glasnogovornika u Sex Pistolsima – umjesto sviračke kompetentnosti afirmira ideju rudimentarne energije bazičnog rocka i “uradi sam” estetiku. Agresivan scenski nastup (koji je često bio nadomjestak za instrumentalne sposobnosti, posebice nakon što Glena Mattlocka mijenja kao basista Sid Vicious: neprilagođeni ulični nasilnik koji pojma nije imao o svojemu “instrumentu”), brisanje granice između publike i izvođača, politizirani, kontroverzni, provokativni i socijalni tekstovi iskazani leksikom koja nije mogla proći na pop sceni… punku su zajamčili odaziv kod adolescentske britanske publike koja ga je prihvatila kao legitimni generacijski iskaz. Punkerska eksplozija – koja se proširila i Europom – od samoga je početka uključivala stilsko šarenilo u rasponu od “popističkih” Buzzcocksa, reggaeu i R&B-u sklonih Clash, art-rock formama nadahnutih Wire do “tradicionalista” poput Stranglersa, mod revivala Jam, Damned, Siouxsie And The Banshees…
Pistolsima je ipak pripadao primat najpoznatije (i najozloglašenije) formacije punka; kultna pozicija predvodnika koji će – živjeći po krilatici “živi brzo, i umri mlad” – sagorjeti nakon jedva dvije godine postojanja a galeriji rock pokojnika dati još jednoga “martira”: Sida Viciousa.
Pjesme zabranjene na radiju…
Te 1977. u vrijeme obilježavanja velikog kraljičinog jubileja – 25 godina krundibe – Sex Pistols su objavili amblematski singl “God Save The Queen”. No, diskografska etiketa A&M odlučila je netom nakon potpisivanja Pistolsa (koje je već ranije potpisao a potom nakon objavljivanja nastupnog singla “Anarchy In The UK”) odbacio EMI raskinuti ugovor i uništiti sve primjerke. Nekoliko kutija singlica koji su prošvercani iz diskografske kuće otkupio je menadžer Pistolsa Malcolm McLaren uspjevši grupu preseliti na novu etiketu: Bransonov Virgin Records. Budući da je singl “God Save The Queen” bio zabranjen na svim radijima, a band ionako – kao izvođač visokog rizika čiji su nastupi u pravilu završavali u tučnjave punkera i njihovih supkulturnih oponenata – jedva uspijevao doći do prostora za svirku, McLaren se, uz podršku Virgina, odlučio za najam velikog broda koji je plovio Temzom.
Svojevrsni “anti-jubilej” – naime unajmljeni punkerski brod je plovio istom rutom kojom je plovila službena slavljenička kraljičina flotila – izazvao je urnebes i golemu pažnju punkera koji su poput grozdova visjeli s londonskih mostova i gađali pivskim flašama brod s kojeg je treštala nova punkerska “himna”. Maloclmu McLarenu je zbog anti-jubileja prijetila zatvorska kazna no mediji su pumpajući skandalozne priče o punku provocirali i posve oprečna mišljenja. Pored ostalih i ozbiljne sociološke i kulturološke analize koje su bile svojevrsni korektiv crno-bijelih tabloidnih demonizacija.
Blokada se počela širiti
Ipak, punk je i dalje bio crvena krpa i za konzervativno građanstvo i za glazbeni establishment. Punkerski “portret” Kraljice Elizabete II (sa “šigurecom”provučenom kroz nos) mogao se doduše pojaviti na naslovnoj strani “Daily Mirrora”, no singl “God Save The Queen” i Sex Pistolsi su ipak i dalje na početku ljeta 1977. bili u potpunoj blokadi. Naime, singl se nije mogao vrtjeti na radiju, novine i komercijalne televizije nisu htjele objaviti plaćene oglase, londonski Transport je odbio lijepiti reklamne plakate na oglasnim mjestima u podzemnoj željeznici no – kako je to kasnije tvrdio Malcolm McLaren – iako je službeni No.1 singl imao Rod Stewart, “God Save The Queen” je imao dvostruko veću prodaju i bio pravim hitom sezone. Unatoč otrovnim stihovima (ili, baš zbog njih): “God save the Queen/ She ain’t no human being/ She made you a moron /A potential H bomb”…?
Sex Pistolsi su se istina ubrzo nakon objavljivanja prvijenca “Never Mind The Bollocks” razišli no T-shirt “God Save The Queen” – replike izvornika prodavanih u McLarenovom boutiqueu “Sex” u Kings Roadu kojeg je držao sa tadašnjom partnericom Vivian Westwood – i danas se nude na prestižnim adresama Beverly Hillsa ili pak na stranama Voguea.