Na današnji dan 18. travnja 1966. The Spencer Davis Group su zasjeli na vrh britanske rang liste svojom verzijom skladbe Jackiea Edwardsa “Somebody Help Me”.
Prvi britanski hit Spencer Davis Group iz studenog 1965. bio je također zanimljiv cover teme jamajčanskog singer/songwritera Jackiea Edwardsa “Keep On Running” s upečatljivim soul vokalom (i solo gitarom) tinejdžera Winwooda snimljen u produkciji znanog Chrisa Blackwella utemeljitelja Island Recordsa. Naime, Blackwell je tada bio i menadžer grupe a golem komercijalni uspjeh singla pomogao mu je otplatiti zajam kojim je pokrenuo diskografsku etiketu. Godinu kasnije slijedio je još jedan britanski i američki No. 1 singl, također Edwardsova skladba, “Somebody Help Me”. Oba Edwardsova broja grupa je snimila na Blackwellov nagovor.
Vrata Sjedinjenih Američkih Država otvorila su im još dva mega hita (broj jedan s obje strane Atlantika) no ovog puta autorske “Gimme Some Lovin'” i “I’m A Man” koje potpisuju Steve, Muff i Spencer. No za razliku od hitova albumi su – s izuzetkom “Second Albuma” iz 1966. koji je osim “Keep On Running” imao i odlično čitanje standarda “Georgia On My Mind” – bili slabiji. Album – koji, zanimljivo nikad nije objavljen u SAD – donio je svježe fuzije folka, jazza, beata i bluesa/rhythm and bluesa te proveo 18 tjedana na britanskoj rang listi. No i danas najbolje dugosvirajuće ostvarenje benda fascinantna je kompilacija “The Best Of Spencer Davis Group” iz 1967.
Brojne skladbe snimljene sredinom šezdesetih
Na njoj su se naime našli svi hit singlovi i najznačajniji brojevi s albuma (“I’m a Man”, “Gimme Some Lovin'”, “Every Little Bit Hurts”, “Keep on Running”, “When I Come Home”, “This Hammer” …) obdareni Winwoodovim soul vokalom, međuigrama orgulja, klavira i gitare te dinamičnom ritam sekcijom. Vrijedan pažnje je i njihov drugi američki album “I’m A Man” objavljen par mjeseci nakon odlaska braće Winwood iz benda. Na njemu su se našle skladbe snimljene sredinom šezdesetih predvođene velikim američkim hitom “I’m A Man” te s niskom covera poput “Dimples” Johna Lee Hookera i odlično pročitanih manje znanih soul brojeva “I Can’t Stand It” i “Look Away”. Vrijedan pažnje je i Steveov instrumental “On The Green Light“.
Napustivši Spencer Davis Group u travnju 1967. Steve Winwood s bubnjarom i pjevačem Jimom Capaldijem, gitaristom Daveom Masonom te saksofonistom, flautistom i klavijaturistom Chrisom Woodom osniva Traffic. Čudesan band koji je tijekom šezdesetih i ranih sedamdesetih prošao zanimljiv put od Beatlesima nadahnute psihodelije, neobičnih pop singlova do hibridnog pop-rock zvuka u kojem su – uz posezanja za tradicijom folka kojoj je bio sklon Mason – umjesto gitara dominirale Winwoodove orgulje i Woodova flauta a kasnije i jazzy-blues improvizacije s iskorakom prema prog-rocku.