Tako je i bilo. Donosimo uvid u svijet i polusvijet Savršenih Marginalaca, što dječake zabavlja i muči… Evo što kažu Suba i Zoki.
1. Sami kažete da vam je ovo otprilike osamnaesti album po redu, samo što je prvi pod ovim imenom. Koliko je sviranje bez Mileta i pečata HP kataloga zapravo oslobađajuće, a koliko ste ipak cijelo vrijeme svjesni da vas publika i kritika mjeri prema onome što ste napravili prije trideset godina?
Suba: Mi nismo nikad niti htjeli prestati svirati. Dogodilo se što se dogodilo sa HP-om i mi idemo dalje. Ne mislimo bježati od sebe, pa tako ni od prizvuka HP-a u svemu što radimo.
Na koncu konca, mi smo stvarali zvuk HP-a pa tako i Savršenih marginalaca, što se naveliko primjećuje na novom albumu.
Zoki: Ne bih se zamarao time. Mi sviramo svoje, a lamentacije i objašnjenja prepuštamo drugima.
View this post on Instagram
2. Kako izgleda proces skladanja otkad Mile više nije u sobi? Tko donosi prvu ideju, tko ubija, tko je spašava i koliko je drugačija ta dinamika u odnosu na ono na što ste navikli? I lirski i instrumentalno?
Suba: Treba znati da smo mi u HP-u radili puno stvari oko benda koje nemaju direktne veze sa skladanjem. Kad sam postao direktor Gajba recordsa 2003. godine i kad je HP-u krenulo s turnejama, koncertima i slično, zbog uredskog posla praktički više nisam napisao skoro ništa jer sam svaki dan sjedio u uredu i bilo mi je HP-a na neki svojstven način već preko glave… :-)))
Inače, ideje donose svi. Krmpa je najmlađi pa najviše vuče, ali se odlično nadopunjujemo glazbeno i lirski. Često se događa da dvojica imaju tekst na istu temu, pa to iskombiniramo jer ne posjedujemo nikakvu autorsku taštinu. Svi za jednog, jedan za pse….to je naš moto…:-))))
Zoki: Način rada me malo podsjeća na prva tri albuma HP-a, s tim da danas imaš te programe, pa kad je Krmpa poslao ideju kao gotov demo s bubnjevima i gitarama malo sam se zamislio i rekao si: ‘Zoki, moraš si kupit laptop, zajebi kazić!’
3. ‘Siempre Marginal’ je debi album koji otvara s ‘Basta Estrada’, ali pjeva se španjolski, talijanski, engleski, hrvatski, sve unutar jednog tracklista. Odakle višejezičnost, je li namjerna estetska odluka ili jednostavno zvuči bolje kad određena stvar nije samo na hrvatskom?
Suba: Inače je pojavom društvenih mreža krenula ta anglifikacija domaće riječi koju koristimo i mi starci skupa s našom djecom u svakodnevnom razgovoru. Sad netko može ironično reći: Yeah right!? Daj nemoj spoilat’ party!…:-)).
Iskreno osobno mi to baš i nije drago, ali na kraju krajeva se sve svodi na: Go with the flow! If you know what I mean!? Volimo i hrvatski, talijanski i španjolski naravno i svahili….čisti poljupci i ljubav, samo bez jezika, molim!
4. Album ima jako specifičan odnos prema ironiji i zafrkanciji od ‘Ai Ai Ai’ do ‘Fakof Luzeri’, ali i konkretan komentar. Jeste li zadovoljni pločom? I koliko vam je važno da ta ironija ne pojede ozbiljnost distance i prcanja i komentiranja onoga što zapravo govorite?
Suba: Oduvijek sam bio poklonik zvuka i produkcije, a u manjoj mjeri teksta, tako da se ne zamaram time previše. Bitno je da nisu glupi i dosadni. Inače sam veliki fan Iron Maidena i jednom sam išao prevoditi njihov tekst i skužio da je bolje da to ne radim jer sam oduvijek bio loš iz povijesti u školi. Ironija je oduvijek bila najbolji način komentiranja jer se možeš i zabaviti usput…:-)
Zoki: Mi svi imamo taj neki satirično-zajebantski pristup životu u višoj ili manjoj mjeri, bljuje nam se na današnje političke korektnosti i trpanja ljudi u torove, danas je to izraženije nego ikad. Ja sam tek prije par dana shvatio koliko je ovaj naš album dobar. Tekstovi dovoljno direktni, ali nisu prvoloptaški.
5. ‘Basta Estrada’ se čita kao dosta direktna izjava o razlazu s dijelom scene. Koliko ste svjesno napisali tu pjesmu kao točku stavljanja na kraj jednoj priči?
Zoki: Naša priča se zakomplicirala i držala nas je kao ljude i band gotovo dvije godine na margini svega, kada smo se opet sastavili znali smo da nikada nećemo biti prilagođeni današnjem društvu i razmišljanjima koja se usvajaju kao nešto relevantno. Hrpa idiota i nesposobnih ljudi dobija na važnosti, trenutno nam se u parlamentu nalazi najnekulturnija
generacija političara bez trunke empatije prema drugačijima, ne postoji ljevica i desnica,
sve su to nekakvi milovatelji svojih idiotskih glava. Zato mi kažemo: Siempre Marginal. U
tome postoji i određena duševna čistoća i oslobođenje od tih gadosti. Basta estrada je pjesma o svjesnoj promjeni na koju se nije lako odlučiti.
Suba: Slažem se sa Zokijem i ostalima po ovom pitanju.
6. Krmpa pjeva na mjestima koja ponekad zvuče kao direktna referenca na Miletov način izvika. Je li to namjerno kao most prema publici koja tek treba prihvatiti novi glas ne kao zamjenu ili bi Krmpu trebao zaboljeti prosto što ga se uopće uspoređuje?
Suba: Deafness by noise su uvijek bili glasan i ljut band, tako Krmpa i ovdje zvuči. To je on, nema tu nikakve direktne namjere da se nekoga imitira. Ono što treba uzeti u obzir je glazbena podloga koju stvaraju isti ljudi koji su je stvarali i za Mileta pa možda u ‘tome grmu leži okapi’!?
Zoki: Sve bi nas trebalo zaboljeti za to.
7. Vi ste dio generacije koja zna kako funkcionira glazbena kritika iznutra, pratili ste je, poznajete ljude koji je pišu o Vama od Dragaša do Horvata. Koliko vam to poznavanje pomaže pri launchu albuma, a koliko komplicira stvari jer nema momenta da netko od vaših napiše nešto što vam se ne sviđa?
Suba: Mislim da su to sve nepotkupljivi kritičari, tako da naše poznanstvo s njihovim pisanjem vjerojatno nema nikakve veze. Pa čak ni ti nisi napisao ništa loše! 🙂 Mislim da naše nasljeđe HP-a nama samo komplicira stvari jer će se to uvijek uspoređivati, kao što će se uspoređivati i sa Miletovim recentnim radovima. No tko voli nek izvoli, svaka dobronamjerna kritika je dobrodošla, a kritika iz čiste zlobe i neke osobne frustracije me i tako i tako ne zanimaju.
8. Medijski rad oko albuma, intervjui, spotovi, promo…koliko vam je to danas nužno zlo i nadnapor koji treba preživjeti, a koliko vam je zapravo gušt? I u kojoj točki promo turneje obično počnete mrziti vlastite odgovore na pitanja?
Suba: S godinama smo malo zasićeni već sa promocijama, ali to je sastavni dio glazbe i mora se odraditi. Više mi se sviđa način na koji se to radilo prije dvadesetak godina, nego ova promocija putem interneta i digitalna izdanja. Najteže mi je što je trenutno vani samo
digitalno izdanje, pa nemam baš osjećaj da je išta izašlo!?
Pa obično u točki pitanja o Miletu imam osjećaj da sam zamlatio zube govoreći….;-)
Zoki: Buraz! Uskoro će LP na vinilu, pa bumo imali nekaj konkretno u rukama! 😉
View this post on Instagram
9. Scenarij: festival ovog ljeta, isti dan svira i Mile sa svojim bendom. Tko nastupa prvi i tko to odlučuje, vi, organizator ili se to rješava papir-škare-kamen? I kakvi su Vama njegovi solo materijali? Jel Vam se sviđa to što i kako radi?
Suba: Sjedi svako u svom kutku i pravimo se da se ne poznamo. ‘Timeline nastupa’ je objavljen od strane organizatora, pa znamo tko kada svira. Njegovi solo materijali nikad
nisu bili my cup of tea, ali ne mogu reći da je to loše. Neka on radi što god hoće, znaš kako kaže naš narod: ‘Daleko od očiju, daleko od novčanika…’ 🙂
10. I na kraju, ima li ikakve šanse za ‘Ajmo na pivo’ SM feat. Mile Kekin, kao duo singl, čisto autoironijski, ili je ta ideja zabavna točno onoliko koliko ju se ne realizira?
Suba: Tamo bi se svi zabavili osim nas, pa brijem da je ideja nerealizirajuća… 😉
Zoki: Hahahaha… Mladene! Nije što si mi brat, al’ si genije.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube