Sve žmarce i ljepotu sinoćnjeg koncerta u krcatoj zagrebačkoj Areni koncerta možeš sabrati u osmijeh Martina Gorea kad mu 15 000 ljudi pjeva sretan rođendan. Takve momente ne patvoriš, naprosto budeš sretan jer možeš podijeliti sreću. Vidljivu i po njihovim osmijesima se koliko se bend osjećao doma, uživao, dizao ruke i reagirao na svaku razmjenu energije s publikom. Zagreb je sinoć opet na rukama nosio svoj omiljeni bend. Publika je bila njihov nedavno preminuli original član Andy Fletcher.
Od prve do zadnje stvari skupljaš ježenje momente koje osjetiš od udarca svakog beata od aktualnih stvari s “Memento Mori” do klasika “It`s No Good”, “I Feel You”, “Never Let Me Down Again”, “Silence”, “Jesus”, prekrasnih Goreovih minijatura “Home” i “Strangelove” u srezanoj verziji i žaljenja što nisu razvalili i uvrstili recimo i “Question Of Time” koja koncertno uvijek energično i genijalno zvuči.
Nadamo se ponovnom nastupu
Ima nešto prijeko potrebno u momentima poput ovih kad se masa ljudi priključi na frekvenciju 40 godina iskustva i hitova i onda u njihovim ritmovima uđe s “My Cosmos Is Mine”, a završe s razigranima “Just Can`t Get Enough”, koreografijom valovima ruku krcate i frenetične Arene u “Never Let Me Down Again” i kakvim bezvremenskim klasikom čije dahtanje u hu ha ha u hu ha i frenetični ritam osjetite makar ga slušali tisućiti put.
Koncert Depeche Mode se osim po sjajnom razglasu, finom niveliranju novih stvari s aktualnog albuma i pjesama koje su vam po nekim periodima činile soundtrack života, mjeri i poznaje po prijateljstvu. Kad ti u goste dođu dragi prijatelji, eno, peti puta dočekate se objeručke, izgrlite i zahvalite na postojanju i obostranom respektu i starenju s dostojanstvom. Njihove bore i godine i Gahanovi plesni pokreti i sjajan zadnji album im ne daju pravo posustati, zapravo bi pitanje prijateljstva i respekta bilo ponoviti to za nekoliko godina uz novi album. Razloga ne nedostaje.
A Memento mori i blizina smrtnosti samo podsjeća koliko nam ovakva iskustva trebaju bit dragocjena i koliko je lijepo podijeliti nešto ovoliko vrijedno u masi ljudi koji razumiju i osjećaju ritam benda, vaš ritam i ritam tog laganog popuštanja i predaje pred životom. Život dođe kao kolekcionarstvo, album sjećanja i sličice ovakvih trenutaka čine ga daleko ispunjenijim i bogatijim. I to je lijepo. Baš lijepo.
Do slijedeći puta i slijedećeg rođendana, Zagreb će držati ovu svirku kao sličicu koja izvlači osmjeh sreće, respekta i zadovoljstva. I Martin Gore i Dave Gahan i ostali instrumentalisti također.