Dvadeset godina trajanja nekog festivala na hrvatskoj kulturnoj sceni nije samo organizacijski uspjeh koliko gotovo sociološki fenomen. U zemlji koja se desetljećima bori s kontinuitetom kulturnih manifestacija, političkim promjenama, ekonomskim krizama i kroničnim nedostatkom strateškog ulaganja u popularnu kulturu, INmusic Festival uspio je postati institucija. Ne državna ni akademska, nego sponzorsko – publična, institucija u svijesti fest goera i publike.
Ovogodišnje izdanje predstavlja svojevrsni jubilej hrvatske festivalske pop rock kulture. Dvadeset godina postojanja znači da je festival preživio nekoliko generacija publike te da oni koji su na Jarun dolazili kao studenti, danas dolaze kao roditelji. Neki od njih dovode i vlastitu djecu. Malo je kulturnih događaja u Hrvatskoj koji se mogu pohvaliti takvom vrstom kontinuiteta i međugeneracijske relevantnosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Stvaranje festivalske publike
Kada se govori o INmusicu, najčešće se spominju izvođači. Tijekom dva desetljeća na pozornicama festivala izmjenjivala su se neka od najvažnijih imena suvremene glazbe od Arctic Monkeysa, Nicka Cavea, The Curea, Florence + The Machine, Pixiesa, Placeba, Franz Ferdinanda i Massive Attacka pa sve do brojnih drugih izvođača koji su oblikovali posljednjih nekoliko desetljeća alternativne i mainstream glazbene kulture. U mnogim slučajevima hrvatska publika upravo je na Jarunu prvi put dobila priliku vidjeti izvođače koje je ranije mogla gledati samo na velikim europskim festivalima. No, stvarni značaj INmusica nikada nije bio samo u imenima na plakatu. Festival je tijekom godina odgojio ili ako ne već odgojio, tada održavao publiku što njegov najveći doprinos hrvatskoj pop kulturi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U zemlji u kojoj se često raspravlja o kulturnoj politici, malo se govori o činjenici da je upravo popularna kultura često najvažniji alat kulturne edukacije. Tisuće mladih ljudi kroz INmusic prvi put doživjeli su festivalsku kulturu kakva postoji u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Nizozemskoj ili Belgiji ili Srbiji na Exitu. Naučili su što znači višednevni festival, kampiranje, suživot različitih glazbenih ukusa i otvorenost prema novim izvođačima. U tom smislu INmusic nije bio samo koncertni događaj. Bio je svojevrsni prozor Hrvatske prema europskom kulturnom prostoru.
Uspoređujući ga s novosadskim Exitom, jedinim regionalnim festivalom s kojim se može ozbiljno uspoređivati po međunarodnom dosegu, postaje jasno koliko su oba projekta bila važna za percepciju svojih gradova. Exit je Novi Sad pozicionirao kao festivalsku prijestolnicu Srbije. INmusic učinio je nešto slično Zagrebu. Zahvaljujući njemu, hrvatska metropola prestala je biti tek tranzitna točka između Beča, Budimpešte i Jadrana te postala destinacija sama po sebi.
Kulturna investicija: utjecaj festivala izvan pozornice
Ekonomski aspekt pritom nije zanemariv. U vrijeme kada se često raspravlja o isplativosti ulaganja u kulturu, INmusic predstavlja primjer kulturnog proizvoda koji generira mjerljive ekonomske učinke. Smještajni kapaciteti, ugostiteljstvo, prijevoz, turistička potrošnja i međunarodna promocija grada stvaraju višestruke efekte koji nadilaze samu prodaju festivalskih ulaznica. Svaki strani posjetitelj postaje svojevrsni ambasador Zagreba, a svaki festivalski izvještaj u međunarodnim medijima marketinški prostor koji bi grad teško mogao kupiti klasičnim oglašavanjem.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U tom smislu INmusic pripada kategoriji projekata koji uspijevaju spojiti kulturu i ekonomiju bez kompromitiranja jednog ili drugog što je rijetka pojava u hrvatskom kontekstu gdje se često umjetnička vrijednost i tržišna uspješnost pogrešno predstavljaju kao međusobno suprotstavljene kategorije.
Posebno je zanimljiv trenutak u kojem se Zagreb danas nalazi. Posljednjih godina, grad se sve snažnije pozicionira kao središte velikih glazbenih događanja. Dok Hipodrom privlači najveće stadionske i masovne spektakle upitnih sociopolitičkih backgrounda, INmusic ostaje urbani pandan – festival koji njeguje identitet grada otvorenog suvremenim kulturnim tokovima. Jedan predstavlja spektakl masovnosti, drugi tradiciju festivalske kulture. Zajedno stvaraju sliku Zagreba kao grada koji može ugostiti različite formate glazbenih događaja na europskoj razini.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako je Inmusic Festival postao institucija hrvatske pop scene
Takva pozicija nije nastala slučajno. Dvadeset godina upornog rada, pregovora, organizacijskih izazova i tržišnih rizika pretvorili su Jarun u prepoznatljivo festivalsko ime. U vremenu kada brojni festivali diljem Europe nestaju pod pritiskom rastućih troškova i promjena na glazbenom tržištu, sama činjenica da INmusic slavi dvadesetu obljetnicu predstavlja uspjeh vrijedan poštovanja. Možda je upravo zato najveća vrijednost festivala u nečemu što se ne može izmjeriti brojkama.
INmusic tijekom dva desetljeća postao je dio kolektivne memorije hrvatske popularne kulture. Stvorio je uspomene, prijateljstva, prve koncerte, prve festivalske ljubavi i prve susrete s izvođačima koji su obilježili živote čitavih generacija. Festivali dolaze i prolaze. Neki traju sezonu, neki desetljeće. Rijetki tek prerastu vlastiti program i postanu simbol vremena u kojem nastaju. Nakon dvadeset godina, INmusic više nije samo festival koliko kulturni dokaz da Hrvatska može stvoriti događaj europske razine, održati ga kroz generacije i pritom ostati vjerna ideji zbog koje je nastao, a da glazba nije samo zabava, nego i prostor susreta, identiteta i pripadanja.
Upravo zato dvadeset godina INmusica nisu samo jubilej jednog festivala koliko je jubilej moderne hrvatske urbane kulture.
Naslovna fotografija: Pexels